Arhiva

Trampov carinski rat

Danica Popović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 7. februar 2018 | 20:22
Trampov
carinski rat
Da ste vi predsednik SAD, umesto Trampa, šta biste uradili? Kina vam zatvara 260.000 radnih mesta u industriji solarnih panela, zar najmoćnija osoba na planeti treba to da oćuti? Možete, dakle, kao Tramp - da uvedete carine na solarnu opremu, trideset odsto za početak, da nikom ne padne na pamet to đubre kinesko više da kupuje. Dobijate - sačuvana radna mesta, a s njima i četvrt miliona glasača, i više, ako rodbina bude složna. A samo da ste se raspitali, stigla bi do vas tužna istina: u industriji solarnih panela radi svega 0,2 odsto svih zaposlenih u SAD. Zar vam ne bi pala na pamet stara izreka - što da koljem vola za kilo mesa? A znate li kako su prošle druge zemlje, kad su Kinezima uvodile carine - na primer, kako je prošla Evropska unija, sa još većim carinama na te iste panele? Nikako. Protiv carina je od prvog dana bilo osamnaest zemalja Unije, samo deset za njihovo uvođenje. I Nemačka je protiv, od prvog dana, ali u EU se broji samo „kvalifikovana većina“- i te carine već pet godina opstaju, i opstaće još do marta ove godine, kad će se konačno videti ko je jači: proizvođači panela - ili svi ostali u Uniji. Zašto bi se bilo ko u toj vašoj Americi bunio da neko bude zaštićen, a zaista je ugrožen? Evo zašto: američki proizvođači solarnih panela u stvari samo sastavljaju uvozne komponente, uglavnom iz Kine. Pa kad Tramp, to jest, vi, udari carine od 30 odsto ne samo na solarne panele, nego i na komponente, ode profit, ode zarada, odoše firme... Računice pokazuju da će 23.000 radnih mesta biti ugašeno - upravo zbog carina. Ali tu nije kraj. Kad poskupe solarni paneli - odmah stradaju oni koji ih ugrađuju! Proračun je da će posao da izgubi 170.000 instalatera i dobavljača, pa ispada da ćete sačuvati jedva 70.000 radnih mesta, to jest - ni jedan odsto, niti pola, već tek bednih 0,05 odsto radnih mesta u SAD! Ovako besmislene mere skoro da ni Vučić nije (do sada) potezao. Ako vam se, ipak, više sviđa Trampova politika, i volite da rešavate probleme kao Indijana DŽouns, kad najveštijeg beduina upuca tandžarom - tu ste se zaigrali. Jer, Kineza ima koliko i Amerikanaca - i još milijarda pride! A Kinezi, ko Kinezi - velika su sila. U ovom ratu, oni će prvi da stradaju, ali njima je, za razliku od Amerikanaca, sasvim jasno koje im oružje stoji na raspolaganju. Samo kad požele, Kinezi mogu da obustave kupovinu Boingovih aviona i da pređu na Erbasove. To bi Amerikanci platili zatvaranjem 260.000 radnih mesta. A samo malo da otežaju poslovanje Ajfona u Kini, ode još toliko radnih mesta iz Amerike... Ako još reše da uvedu embargo na uvoz soje, Misuri i Misisipi odmah zatvaraju deset odsto radnih mesta. A kraj se tu ni ne nazire. Čak i vi, bez dana iskustva u ovalnom kabinetu, znate da Kina drži većinu američkih državnih obveznica, pa sad zamislite da reše da ih prodaju, onako, masovno: ode dolar u istoriju! Jeste da bi Kinezi i sami izgubili, ali u ratu je važno - pobediti. Zar se sve to Trampu, to jest, vama, isplati, radi nula-koma-nula-pet odsto zaposlenih, i to u sektoru koji će se svakako ugasiti? Niko nikada nije dobio u trgovinskom ratu, pa nećete ni vi, to jest, Tramp. Izgubiće oni koji sada najviše zarađuju na tim solarnim panelima, a to je - građevinska industrija. Što reče direktor Standard Solara, najveće firme koja nabavlja i instalira solarne panele po Americi: „Imam utisak da ovaj predsednik - ili bilo koji predsednik, u stvari - svojom voljom bira da rasturi najbrže rastući segment u našoj privredi“. Vama su, kao predsedniku Amerike, dve stvari ovde važne. Prvo, ima li Amerika snage da kompenzuje kinesko zatvaranje radnih mesta koje traje već dve decenije? Očigledno ima: stopa nezaposlenosti je sada oko četiri odsto, a do kineske „invazije“ bila je čak malo veća, oko pet-šest odsto. Čemu panika? Druga važna stvar je - kako doskočiti Kinezima? Razvojem obrazovanja i inovacijama. Dug je put pred Kinezima, od košulja i solarnih panela do nanotehnologija, ne treba ih tući tamo gde su danas jaki. Jer, trgovinski rat se dobija glavom - a ne tandžarom. A u Vašingtonu, izgleda, baš glava počelo da nedostaje...