Arhiva

Najsnažniji u devetoj deceniji

Jovanka Matić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 15. februar 2018 | 01:09
Najsnažniji u devetoj deceniji
Dobro poslovanje užičke fabrike Prvi partizan demantuje neke konstatacije da je zbog neuređenih pravila poslovanja u Srbiji nemoguće poslovati i stvarati profit. Da nije tako, potvrđuju rezultati ove kompanije: proizvode izvoze u 75 zemalja širom sveta, već godinama su im kapaciteti potpuno uposleni, a kvalitetom pariraju najrazvijenijim zemljama sveta. Prvi partizan je godinama i naš najveći izvoznik u SAD. Veoma je lako nabrojati državna preduzeća u Srbiji, jer ih je posle mnogih promena malo opstalo. Prvi partizan je jedinstven, uspevao je da prebrodi mnoge nedaće i odoli raznim pritiscima i ove godine dočekuje svoj 90. rođendan snažniji nego ikada, a da li će i 2018. biti zabeležena kao najbolja godina u istoriji Prvog partizana, generalni direktor Dobrosav Andrić kaže: „Projekti koji su pri završetku obezbediće kompaniji veće prihode, veću proizvodnju i, dugoročno, sigurnu budućnost“. A počelo je tako što je proizvodnju pokrenulo nekoliko majstora puškara u Sloveniji, zatim je 1927. proizvodnja preseljena u Užice, gde su vredni užički majstori odmah počeli da je povećavaju. Nakon osam godina izgrađeno je nekoliko velikih radionica. Posao se širio i 1937. stvoreni su uslovi za osnivanje Užičke fabrike oružja i municije. Od 1947. fabrika posluje pod nazivom Prvi partizan i koncipirana je za proizvodnju streljačke municije. Naime, organizacijom u vojnoj industriji Prvi partizan je proglašen za jednog od nosioca proizvodnje male, takozvane, streljačke municije u bivšoj Jugoslaviji, a 1956. završena je i izgradnja slične fabrike u Konjicu, tako da su u Jugoslaviji bile dve fabrike sa sličnim programom. Za koji period se može reći da je bio najteži za kompaniju Prvi partizan? U svojoj dugoj istoriji, kao i svi subjekti, Prvi partizan je imao i teške periode, ali svakako je bilo najteže poslovati za vreme sankcija koje su uvedene našoj zemlji. Trebalo je opstati u uslovima kada nije bilo moguće ni normalno komunicirati sa svetom, niti organizovati proizvodnju, planirati i finansijski održati fabriku. Ono što je tada, takođe, bilo teško jeste da zadržimo ljude da ostanu u fabrici i da rade. Pored svih teškoća Prvi partizan je zadržao najveći deo stručnih kadrova koji su obučeni i stekli zvanje iz raznih oblasti u proizvodnji male municije. U to vreme čitava vojna industrija bila je razorena. Prvi partizan je imao sreće jer nije bio jedan od ciljeva za uništenje. Da li ste uspeli da ponovo uspostavite kontakt sa „starim“ kupcima i obnovite saradnju? Nije bilo lako. Kada su ukinute sankcije, ulagali smo dodatni napor, ali naš kvalitet nam je ponovo otvarao vrata. Uspostavili smo ponovnu komunikaciju sa svim partnerima, pa i sa novim iz raznih zemalja sveta. Prvi partizan je počeo da se intenzivno razvija i rezultati su od 2006. bili sve bolji i veoma vidljivi. Prvi partizan danas izvozi u preko 75 zemalja širom sveta. U svom programu, ono što je komparativna prednost u odnosu na druge kompanije, ima proizvod takozvanu komercijalnu municiju, to jest sportsku i lovačku municiju. Ona je u proizvodnom programu zastupljena od 40 do 60 odsto, u zavisnosti o kojoj se poslovnoj godini radi. Ostali deo je vojna municija. Činjenica da Prvi partizan ima širok asortiman komercijalnih proizvoda stvorila je mogućnost da izvozi u mnoge zemlje sveta. Obe proizvodnje se rade po svetskim standardima i visokog su kvaliteta, što je uz konkurentne cene, doprinelo da kompanija ima iz godine u godinu kontinuiranu uposlenost. Kako je jedna fabrika iz male zemlje Srbije uspela, ravnopravno, da konkuriše proizvodima iz bogatih zemalja sveta koje imaju vrhunsku tehnologiju i savršene uslove za proizvodnju? Ako želite da izvozite na Zapad, gde mi prvenstveno izvozimo, moraju se ispuniti standardi i u komercijalnoj i u vojnoj municiji, moraju se pratiti trendovi na svakom tržištu, osvajati novi proizvodi za određeno tržište. Sve to u zbiru je odrednica da biste mogli biti zastupljeni i izvozili na zapadno tržište. Veliki je ponos i za našu zemlju ako jedna kompanija iz Srbije ide u najbogatije zemlje sveta i prodaje proizvod koji je po kvalitetu „rame uz rame“ sa njihovim proizvodima. Godinama Prvi partizan polovinu, pa i više, svog ukupnog prihoda ostvaruje na američkom tržištu i najveći je izvoznik iz Srbije na tržište SAD. Ta činjenica govori o tome koliko morate biti dobri po svim elementima koji karakterišu poslovanje. Naše važno tržište su i bivše jugoslovenske republike, a neizostavno tržište su i zemlje Evropske unije. Veliki je domet Prvog partizana i mislim da ne postoji zemlja u Evropskoj uniji sa kojom ne sarađujemo. Ceo naš koncept, što boljeg – što racionalnijeg poslovanja sa proizvodima visokog kvaliteta doveo nas je, već nekoliko godina unazad, u poziciju da ne možemo potpuno da odgovorimo zahtevima, potražnji tržišta. Iz tog razloga smo, na nivou kompanije, naravno na organima upravljanja, doneli odgovarajuće odluke da idemo u nove projekte koji treba da obezbede još veći prihod, veću proizvodnju i još bolju ekonomiju u budućnosti kompanije. Da li veliki 90-godišnji jubilej podrazumeva i nove velike obaveze? Cele godine ćemo raditi u duhu tog jubileja, a to znači da se svi angažujemo da poslovanje bude bolje nego prethodnih godina. Zacrtali smo nekoliko bitnih stvari koje ćemo realizovati, a koje će karakterisati snažan razvoj ove kompanije. Imaćemo novih proizvoda, koji nisu novi u svetu, a naći će se u našoj serijskoj proizvodnji od aprila meseca. Taj proizvod će nam omogućiti da kompanija u budućnosti poveća ukupan prihod čak za nekoliko desetina miliona dolara. Reč je o pogonu koji će biti otvoren u aprilu ove godine. Do kraja godine završićemo aktivnosti na razvoju još jednog kapitalnog proizvoda i isti ponuditi tržištu i od njega očekujemo veće finansijske efekte u poslovanju Pre nekoliko godina krenuli smo u krucijalni projekat koji nam obezbeđuje uslove za još bolje i bezbednije poslovanje i sigurnu daleku budućnost. Naime, jednim delom, proizvodnju obavljamo u podzemnom objektu, a intenzivno radimo na tome da se čitava proizvodnja obavlja u nadzemnim objektima. Ovu infrastrukturu smo delimično pripremili i njenim završetkom stvoriće se uslovi za mnogo veći obim proizvodnje i za veći broj ljudi koji će tu raditi, a ono što je najvažnije povećaće se i ekonomski položaj fabrike. Unošenjem nove proizvodne opreme podiže se, na još viši nivo, kvalitet proizvoda, a time i bolja pozicioniranost na svetskom tržištu. U aprilu ćemo postaviti kamen temeljac za izgradnju novog proizvodnog pogona koji se nalazi van grada, na Beloj zemlji. Pripreme su dugo trajale jer je uređenje terena trajalo oko godinu dana. Planiramo da se već polovinom 2019. uselimo u novi pogon u kome će se raditi kompletiranje, pakovanje i čuvanje municije. Od kolikog je značaja završetak ovog proizvodnog pogona i povećanje proizvodnje vidimo po tome što će od sadašnjih oko 90 miliona dolara izvoz porasti na čitavih 130 miliona. Prvi partizan je po mnogim elementima velika kompanija, a intenzivno i dodatno radimo da u ovoj jubilarnoj godini budemo još veća. Realno je da će Prvi partizan uključivanjem svih ovih novina u proces poslovanja od 2020. biti mnogo veći i jači. Investicije koje se realizuju u Prvom partizanu podrazumevaju veliko ulaganje. Da li ste kao državno preduzeće imali finansijsku podrško od Vlade Republike Srbije? Prvi partizan je 80 odsto državna kompanija. Imamo odličnu saradnju sa državnim organima, Vladom, Ministarstvom odbrane i predsednikom Aleksandrom Vučićem. Idemo u istom pravcu i oni podržavaju sve što radimo. Vlada Srbije donela je odluku i državno zemljište od 74 hektara prenela je na Prvi partizan kroz program proglašenje javnog interesa. Upravo na toj lokaciji nići će novi pogon. Zatim, kao većinski državna kompanija mi smo obavezni da profit izdvajamo u državni budžet, ali na predlog Ministarstva odbrane Vlada je donela odluku da se u 2016. i 2017. sredstva ne uplaćuju u budžet Srbije, već da se usmere u investicije. To je velika podrška. Pored toga 30. aprila 2017. na sastanku sa tadašnjim premijerom Vučićem, kada su opredeljivana sredstva za vojnu industriju, Prvi partizan je dobio četiri miliona evra, takođe za investicije. Kroz zadržavanja profita u kompaniji, investicione kredite koji su, realno, danas vrlo povoljni i uz pomoć države obezbeđeno je finansiranje svih planiranih investicija. U znak jubileja, za ovu jubilarnu godinu usvojili smo veći plan nego 2017, a s obzirom na to da imamo dobru saradnju sa lokalnom samoupravom planiramo da izdvojimo sredstva i za manifestaciju „Nedelja jubileja“ sa raznim sadržajima. Kako biste okarakterisali poslovanje u 2017. godini? Jedna u nizu proizvodno dobrih poslovnih godina je i 2017, ali u finansijskom delu nisu u potpunosti ispunjena naša očekivanja, doduše iz objektivnih razloga. Naš plan je predvideo određene cene materijala, metala za proizvodnju na osnovu vrednosti kursa evra i dolara na istom nivou kao 2016. Dogodio se značajan pad dolara, čak za 15 odsto, sa 118 na 95 dinara, dok je evro pao za oko pet posto. To za izvoznike znači da svaka faktura vredi manje za taj pad. Zatim, na svetskoj berzi su porasle i cene mesinga za 21 odsto, cinka za više od 25, olova 25 posto. Ta događanja umanjila su naš finansijski efekat i ostvarenje proizvodnog plana. Profit je manji nego u 2016. Ali to je život, to je tržište, gde se podrazumeva i borba sa nepredviđenim elementima. To ne znači da mi u 2018. nećemo duplirati profit, ali ono što je najvažnije je da je kompanija bila likvidna i uredno izmirivala svoje obaveze - prema zaposlenima, državi, dobavljačima i lokalnoj samoupravi. Kompanija smo koja ekonomski dobro posluje i nismo zaduženi da može kompromitovati poslovanje. Nastavljamo sa razvojem da budemo još bolji. Od kolikog je značaja Prvi partizan za zaposlene, grad Užice i državu? U kompaniji je zaposleno oko 1.650 ljudi to znači da je veliki broj porodica zavisan od toga kako Prvi partizan radi. Ako dobro poslujemo i plate su dobre i stižu na vreme. Za državu smo značajni jer izdvajamo sredstva iz profita u državni budžet i uredno plaćamo obaveze. Pored toga veliki broj dobavljača je umrežen i na taj način veliki procenat stanovništva se oslanja na nas. Sve to je obaveza i podsticaj da iz godine u godinu razvijamo proizvodnju i stvaramo profit.