Arhiva

Izvlačenje kaiša

Mića Vujičić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 22. februar 2018 | 03:13
U četvrtom tomu Moje borbe, romana u kome se Karl Uve Knausgor opasno poigrao autobiografijom, „boreći se fikcijom protiv fikcije“ – glavni junak, svršeni gimnazijalac, otišao je na sever Norveške i počeo da radi kao učitelj. Pred đacima trećeg i četvrtog razreda, jednog je dana na tabli ispisao reči: Hofjur, Trums, Norveška, Evropa, Zemlja. Posveta DŽojsu? Čitalac s navikom da se namršti čim se savremeni norveški književnik poveže s Prustom, sada razmišlja i o Portretu umetnika u mladosti. Na koricama Dedalusovog zemljopisa stajalo je: Stiven Dedalus, Prvi razred, Klongous Vud Koledž, Salins, Oblast Kilder, Irska, Evropa, Zemlja, Vasiona. Najnoviji nastavak šestotomne Moje borbe (izdavač: Booka) svakako jeste priča o odvajanju od porodice, sa sve glasnijom rečenicom: „Hoću da pišem, hoću da postanem pisac.“ Uz to, ne štedeći sebe, pripovedač opisuje muke: još uvek nije spavao s devojkom. Ukoliko je prva knjiga bila posveta velikom spremanju kuće posle smrti oca, druga govorila o razvodu, deci, roditeljstvu (s puno prčkanja po kujni), treća opisivala nepodnošljivog oca i „klimavu strukturu nazvanu detinjstvo” – novi je nastavak traganje za zametkom prvih priča, u svakodnevici čiji ritam određuju erekcija i postepeno izvlačenje kaiša s nitnama. Na stogodišnjicu, Knausgor je napisao predgovor za Portret umetnika u mladosti i pomenuo da je DŽojsa otkrio s osamnaest, dok je bio učitelj u malom mestu. Ukoliko Uliks obeležavaju jezičke inventivnosti i razdragano eksperimentisanje, zapitao se u eseju, šta oduševljava u Portretu... Štimung! Upravo najbolja strana i ovog Knausgorovog dela, ispunjenog šljunkom, mrakom, longplejkama i člancima o muzici pisanim za lokalne novine. Fleming, od koga je Dedalus uzeo kutiju s bojicama da bi zemlju obojio u zeleno a oblake u kestenjasto, na suprotnoj strani zemljopisa dodao je četiri stiha. „Ime mi je Stiven Dedalus,/ Irska mi je domovina/ živim u Klongousu/ i nadam se nebu.“ Karl Uve Knausgor mapira mesto i potvrđuje izuzetnu snagu u nijansiranju prirode. „O, to je svet, i ja živim u njemu.“