Arhiva

Male igre oko „Konstantina Velikog“

Petrica Đaković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 5. april 2018 | 01:37
Šta se to promenilo za poslednjih 20 dana, kada je tokom Vazduhoplovnog samita zemalja jugoistočne Evrope konstatovano da su mali aerodromi budućnost avio-prevoza, da gradska vlast Niša olako pristane da Aerodrom „Konstantin Veliki“, bez ikakve naknade ustupi državi Srbiji? Osim možda činjenice da se ova namera niških vlasti vremenski poklapa sa nedavno potpisanim ugovorom o koncesiji Aerodroma „Nikola Tesla“ u Beogradu između francuske kompanije Vansi, budućeg koncesionara i Vlade Srbije. Upravo zbog koncesije, čiji se detalji brižljivo skrivaju od samog početka, ali i rečenice koju je svojevremeno izgovorio predsednik Srbije Vučić, kako je „sa Vansijem ispregovarano da ostali aerodromi u zemlji, Niš, Ponikve i Morava mogu porasti samo do milion putnika u narednih 12 godina“, javnost sumnja da se iza odluke o podržavljenju aerodroma u Nišu kriju namere da se udovolji koncesionaru. Jer ko će to bolje uraditi, od Vlade koja se nameračila da ovaj aerodrom dobije u svoje ruke. Odluka da se aerodrom, kroz koji je pre samo četiri godine prošlo 1.335 putnika za celih 12 meseci, a tokom prošle godine čak 331.582, preda državi toliko je razbesnela Nišlije, da su na ulici dočekali Zoranu Mihajlović, ministarku saobraćaja i infrastrukture. Baš u danu kada se ovaj broj NIN-a privodi štampi, pomenuta ministarka obišla je gradsku vlast Niša, od koje namerava da uskoro preuzme tamošnji aerodrom. Navodno, zbog činjenice da je Niš grad sa deficitom u gradskoj kasi i u nemogućnosti da nadalje finansira svoj aerodrom, koji ove godine očekuje možda i pola miliona putnika. Ako se zna da država i ovako budžetsku rezervu koristi kako bi pomagala lokalne samouprave, pa je najnoviji primer bila organizacija sportskog takmičenja u prestonici, logično je pitati se zbog čega i nemoćnom Nišu nije na neki sličan način pomogla da razvija Aerodrom „Konstantin Veliki“, ako to nije kadar sam da uradi. Nije li svejedno u čijem je on formalnom vlasništvu, ako se iza odluke o podržavljenju krije samo dobrodušnost države da ne dozvoli da zbog nedovoljno investicija ovaj aerodrom propadne? Zlatko Minić, saradnik organizacije Transparentnost Srbija prvi je upozorio na povezivanje koncesije beogradskog aerodroma sa preuzimanjem niškog. To je još jedan razlog da država objavi ugovor o koncesiji i javnost sazna da li su spekulacije o namerama da se udovolji koncesionaru tako što će se držati pod kontrolom njegova konkurencija, tačne ili ne. Podsećajući na Vučićevu opasku o dogovoru sa Vansijem, Minić kaže da tada nije odgovoreno da li svaki od ova tri aerodroma ima pravo na milione putnika i da li je to godišnji limit ili ukupni za 12 godina. Zanimljivo je da je gradsko veće Niša krajem januara usvojilo Dugoročni plan poslovne strategije Javnog preduzeća aerodroma Niš od 2017. do 2027. i u njemu se nigde ne pominje namera da se ovaj aerodrom preda državi, zbog čega Nacionalna koalicija za decentralizaciju zahteva ovih dana ostavke gradonačelnika i članova gradskog veća u Nišu. Besne Nišlije predlažu svojim vlastima da nakon odluke o poklanjanju aerodroma iz nepoznatih razloga, i Nišku tvrđavu preimenuju u Kalemegdan, Nišavu u Savu, a spomenik Tri pesnice sa Bubnja prenesu u Bubanj potok. Iz Nemanjine 11 pak odgovaraju da niko ne namerava da uprti Aerodrom „Konstantin Veliki“ i donese u Beograd, ali istovremeno ne daju ni dovoljno ubedljivo objašnjenje zbog čega je ovoj avio-luci neophodno da bude u državnim rukama da bi se nadalje razvijala. Kao ni šta će biti sa ostalim aerodromima u Srbiji, poput onog Lađevci ili Morava, kako se zvanično zove, kao i aerodromom Ponikve u zapadnoj Srbiji. Hoće li se od njihovog razvoja sada odustati, dok će se razvoj Niškog suzbijati, primera radi, visokim taksama, kako se koncesionaru, koji dolazi sa Zapada i slobodnog tržišta, ne bi pravila zamarajuća konkurencija. I kako se to uklapa sa čuvenom rečenicom da je od državnog monopola, gori jedino privatni?