Arhiva

Merdevine za dubine

M. V. | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 26. april 2018 | 07:07
Možda se roman Obris Rejčel Kask ne spušta do dubina dela Rastka Petrovića LJudi govore („samo ćelijicama, samo ćelijicama“), ali ima ponešto od tog dobrog ritma („Izgleda mi šumno na vodi! Tramontana malo, gospodine“). Tokom putovanja u Atinu, glavna junakinja i naratorka Fej jednostavno beleži šta čuje u prolazu. Posle razvoda, izgovara i upija jezgrovite zaključke o ljubavi, braku i pisanju, pokrivajući njihovu moguću banalnost zapitanošću o granici između privida i stvarnosti, te živim opisima („Napolju je nabreklo letnje popodne učmalo poleglo po pisti“). U prvom romanu ovog ciklusa vešto skicira junake („Držao se pomalo ukočeno, nesigurno, kao glumac kad treba da izgovori reči koje su već ušle u legendu“), a da ispisivanje krupnih misli sebi mogu da priušte samo književni znalci s okom za naizgled male priče, Rejčel Kask potvrđuje dok likovi Obrisa (izdavač: Booka) razgovaraju o Elpenoru iz Odiseje. Ushićen, kod Kirke, on zaboravi da siđe koristeći merdevine, pa ga Odisej posle upita u Hadu „zašto je pobogu tako glupo nastradao“.