Arhiva

NJihove tajne o našem dugu

Milan Ćulibrk | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 31. oktobar 2018 | 18:02
NJihove tajne 
o našem dugu
Šta bi još moglo da bude čudno u zemlji u kojoj sama vlast stvara nevladine organizacije, u kojoj su se slabe institucije zavukle u mišju rupu pred jakim pojedincima, u kojoj su lažne diplome važnije od pravih, u kojoj se sa kupljenim doktoratima završava u vrhu vlasti, a sa pravim se beži u inostranstvo? I u takvoj zemlji bi, međutim, bilo pravo čudo da predsednik Aleksandar Vučić i direktor Republičkog zavoda za statistiku (po profesiji matematičar) Miladin Kovačević ubede učenike osnovne škole u svoju matematiku. Jer, klinci znaju kako se rešava jednačina sa jednom nepoznatom i lako bi rešili zadatak – ako je javni dug Srbije 24 milijarde evra ili 55,9 odsto bruto domaćeg proizvoda, koliki je onda BDP? Siguran sam da bi ogromna većina osnovaca izračunala (24 podeljeno sa 55,9 pa puta 100) da BDP mora da bude 42,9 milijardi evra. Drugo pitanje - ako je BDP lane bio 39,2 a sada je 42,9 milijardi evra, za koliko je procenata povećan? I to je mačiji kašalj - pa za 9,4 odsto. Eeeee (ovo nema veze sa onim „eeee“ iz tekstilne fabrike u Kraljevu), tu sam vas čekao. Sad neka Vučić i Kovačević objasne klincima kako nam je to BDP porastao za 9,4 odsto, ako obojica tvrde da će ove godine Srbija biti među liderima sa stopom rasta od 4,1 odsto. Pa kud nestade ona razlika od 5,3 procentnih poena? Pojela maca? Tu, međutim, nije kraj nedoumicama. Prošlog maja, pre nego što se Vučić iz Nemanjine preselio na Andrićev venac, javni dug je takođe bio 24 milijarde evra, kao i danas. I dok je mirovao, dramatično se smanjio, sa 67,1 na 55,9 odsto BDP-a. Što bi legendarni sportski komentator Mladen Delić rekao: „LJudi, pa je li to moguće? Ludnica! Šta je ovo?“ Tu dolazimo do suštine. Srpska zvanična, ili kako je sve češće zovu „dvorska“, statistika odavno „šara“. Stiče se utisak da se i ona, kao i sve ostalo, koristi isključivo za propagandne potrebe jednog čoveka. A taj čovek je u avgustu obećao da će javni dug „na kraju ove godine ili 1. januara sledeće biti ispod 49 odsto BDP-a“. I čik, da ne bude tako. Da to nije olako dato obećanje svedoči što ga je ponovio i krajem oktobra, dok je gostovao kod bivšeg člana NUNS-a Predraga Sarape na TV Pink. I još je, čisto dramatike radi, dodao da je, kada je postao premijer, zatekao javni dug od čak 79 odsto BDP-a. Uf, kako sad klincima koji misle da su savladali matematiku objasniti da se tu baš ništa ni sa čim ne slaže. Elem, Vučić je Ivicu Dačića na mestu premijera nasledio pre četiri i po godine. U to vreme javni dug je bio 20,6 milijardi evra. Ili 62,7 odsto, a ne, kao što sada tvrdi, 79 odsto BDP-a. U stvari, dug Srbije nikada nije ni bio toliki. Rekordni nivo od 75,5 odsto (24,8 milijardi evra) dostigao je krajem 2015, baš dok je Vučić bio premijer. Od tada je nominalno smanjen za oko 800 miliona evra (i to pre svega zahvaljujući jačanju dinara, jer su dve trećine duga u dolarima i evrima), dok je njegov udeo u BDP-u smanjen za skoro 20 procentnih poena. „A za dve godine biće i ispod 40 odsto BDP-a“, poručuje Vučić. Ko god misli da to jednostavno nije moguće, vara se. I ja sam doskora bio uveren da je to samo još jedno u nizu nerealnih obećanja. Sada više nisam pesimista. Naročito od prošlog meseca, kada sam shvatio da „kreativnost“ u Srbiji nema granica. U to se, novom metodologijom za obračun BDP-a, odlično uklopio Republički zavod za statistiku. Pa je tako, bukvalno preko noći, BDP za prošlu godinu povećan sa 36,8 na 39,2 milijarde evra. Zahvaljujući novom modelu i BDP za 2015. je povećan sa 33,5 na 35,7 milijardi evra, a za 2016. sa 34,6 na 36,7 milijardi evra. Dakle, za samo tri poslednje godine srpski BDP povećan je ukupno za 6,7 milijardi evra. U proseku, dakle, za 1.000 evra po stanovniku. Da li je iko od vas osetio da sada ima tih 1.000 evra više nego što je do sada imao? Ja, priznajem, imam utisak kao da mi je neko nešto oteo. Ili je Miladin Kovačević samo poverovao u reči Zorana Babića, direktora Koridora Srbije, da je Vučić „čovek koji svakodnevno bolje zna i ima uvid u rad svakog od nas pojedinačno nego mi sami“. Pa, kad je već tako, veži konja gde ti gazda kaže.