Arhiva

Padež za ženidbu

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 28. novembar 2018 | 19:19
Zanimljivo pitanje postavio nam je Vladimir Vuković, koji je u televizijskoj „Slagalici“ čuo pitanje „Kime se ženi Šamika iz romana Jakova Ignjatovića?“ i odgovor – Nikim. Da li je pravilno to „nikim“? pita on. Ako zvuči kao da je greška, to je iz dva razloga. Prvo, što neodređene imeničke zamenice za ljudska bića (ko, iko, neko, niko) imaju samo muški rod (mada se ovde pitanje postavlja o ženskom biću). Drugo, što smo navikli da ovaj instrumental upotrebljavamo uglavnom s predlozima, gde nas pravopis podseća da pišemo u tri reči, ubacujući predlog između slogova „ni” i „kim“: ni sa kim, ni za kim, ni pred kim itd. Glagol ženiti se, međutim, jedan je od onih koji traži instrumental bez predloga: ženim se Milicom, nikako „sa Milicom“. „Nikim“ je, dakle, pravilan odgovor, jer drugog oblika nema. Još neke padežne dileme šalje nam naš redovni čitalac D. A. U nekoj Tanjugovoj vesti pročitao je: „Spas u problemu depopulacije trebalo bi potražiti u razvoju seoskog turizma, tamo gde je prirodna sredina očuvana...“ (Ne, ne misli se da ćemo naše stanovništvo zameniti stranim turistima, niti da će se svaki stranac/strankinja zaljubiti u srpsku seljanku/seljaka i izroditi mnoštvo dece, nego da će sama ta ekonomska aktivnost podstaći razvoj sela i njegovog stanovništva.) D. A. je u pravu kad kaže da se ne može reći spas u problemu, nego spas (ili rešenje) za problem depopulacije. U emisiji „Laž ili istina“, opet, isti čitalac čuo je jednu novinarku kako, pričajući biografiju ne znam kog političara, kaže „bio je oponent Slobodana Miloševića“. „Prvo sam pomislio“, piše on, „da ovde treba dativ, ali će pre biti da se ja ’frljam sos padeži’, a ne novinarka.“ Ne „frljate“ se, čitaoče. Reč oponent (protivnik) pre svega zahteva dativ, kao i glagoli oponirati (ili protiviti se, suprotstavljati se /kome/), ali nije pogrešan ni genitiv, u prisvojnoj funkciji (čiji oponent? Slobodana Miloševića). U nekoj emisiji o Libanu razgovarali su sa Srpkinjom udatom za Libanca, koja je opisivala svoje prve dane u novoj domovini i rekla: „Davali su mi voće... i sve ono što ljudi daju na selima.“ D. A. opravdano primećuje da je umesto „na selima“ trebalo reći „na selu“ ili „po selima“. Još neke njegove primere videćemo sledećeg puta.