Arhiva

Samoreklamerstvo umesto demantija

Boško Mijatović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 16. januar 2019 | 20:41
Iako iz demantija celog rukovodstva Narodne banke Srbije nije baš jasno šta se demantuje u mom tekstu, pokušaću da ukratko predstavim stvar. Mediji su 26. decembra 2018. preneli izjavu guvernerke gospođe Jorgovanke Tabaković, na koju sam reagovao tekstom u NIN-a od 3. januara 2019. NJena izjava, u izdanju Politike, RTS-a i drugih medija, glasi: „Dinar je od strane Blumberga proglašen drugom po snazi valutom u svetu za ovu godinu, izjavila je guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković“. Radi provere, pokušao sam da na internetu nađem Blumbergovu vest iz tih dana koja bi potkrepila guvernerkinu tvrdnju. I nisam uspeo, jer je nema. Sada se iz demantija vidi da je guvernerka mislila na Blumbergovu vest još od 13. marta 2018. godine, koju sam ja pomenuo kao vest iz Politike od 15. marta. Moja logika bila je elementarna: ako guvernerka kaže da je dinar proglašen drugom svetskom valutom „za ovu godinu“, onda bi to moralo da se odnosi na celu 2018. i da Blumbergova vest bude objavljena na njenom samom kraju, a ne devet meseci ranije, kada je godina tek započeta. Jednostavno, ne mogu se u martu proglašavati pobednici za celu godinu. Drugo, nije Blumberg svečano „proglasio“ dinar drugom valutom po snazi, već je u običnom autorskom tekstu, kakvih je veliki broj svaki dan, naveden rast kursa dinara prema evru za 4,8 odsto između dva datuma, 15. marta 2017. i 15. marta 2018. Reč proglašenje je prejaka, jer asocira na olimpijske medalje, a ovde se samo radi o rangiranju u dva datuma, koje se menja svaki dan i koje je ubrzo zamenjeno nekim drugim odnosom. Očigledno je reč o marketingu kome su skloni naprednjaci: odabereš pokazatelj čija ti vrednost danas (ili devet meseci ranije) odgovara i hvališ se, dok drugih dana ćutiš ili nađeš neki drugi pokazatelj. Zašto, na primer, u svojoj izjavi guvernerka nije iznela rast kursa dinara za prošlu godinu do dana kada je dala izjavu - od 31. decembra 2017. do 25. decembra 2018? Zato što rasta nema, pošto je kurs praktično bio stabilan (dinar je ojačao za samo 0,2 odsto). Ni to nije loše, ali NBS želi više. Treće, guvernerka vrši jednu zamenu teza: ovde se radi samo o kretanju kursa (raste ili opada), jer Blumberg pominje „best-performing“, a ne „snagu valuta“, kako ona navodi. Zar ona, viceguverneri, izvršni odbor Narodne banke Srbije i ostali zaista misle da su češka kruna, srpski dinar, moldavski lej i albanski lek (koji su imali najveći rast kursa prema evru između ona dva datuma) najsnažnije valute na svetu? Neće biti. Postoje tu i dolar, i evro, i jen, i švajcarski franak, i funta i gomila drugih koje su svakako jače i bolje valute od ovih istočnoevropskih. Opet marketing. Moje sasvim uzgredno pominjanje bahreinskog dinara izazvalo je gnev potpisnika demantija, pa pominju moju zlonamernost i naširoko se bave ovom valutom, a da meni nikako nisu jasni razlozi. I šta uopšte fali bahreinskom dinaru? Da ne dužim: mislim da demanti NBS ne demantuje ništa suštinsko iz mog teksta, ali da mu to nije ni bila svrha. On je bio samo pogodan povod rukovodstvu NBS da, u formi demantija, ubaci jedan dugačak propagandni tekst u NIN, jedne od retkih novina koje nisu pod kontrolom vlasti. Od silne samohvale, rukovodstvo NBS nije stiglo da se eksplicitno osvrne na moje navode o rizicima apresijacije valuta i o visokom rastu deficita trgovinskog bilansa Srbije tokom 2018. godine - na pet milijardi dolara u prvih deset meseci prošle godine – što je 35 odsto veći deficit nego u istom periodu 2017. A to su teme povezane s kursom srpskog dinara o kojima bi vredelo diskutovati, a ne o bahreinskom dinaru. Osnovni sadržaj mog teksta od 3. januara bila je kritika samoreklamerskog poteza NBS i njene guvernerke, što je sada definitivno potvrđeno: kako smo videli, Blumberg nije „proglasio“ dinar drugom „po snazi“ valutom „za ovu (2018) godinu“, kako je izjavila guvernerka. I posle ovog demantija važi upozorenje iz mog prethodnog teksta da guverneri centralnih banaka civilizovanih zemalja veoma paze šta govore, što kod nas nije uvek slučaj.