Arhiva

Odmerene i konzervativne procene sive ekonomije

Dr Miladin Kovačević | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 6. februar 2019 | 15:16
Novi napad NIN-a na Republički zavod za statistiku je pravo „osveženje“. Izostale su očekivane politički motivisane insinuacije, „doskočice“, „poskočice“ i lične uvrede i sada smo se premestili na teren struke koja, prema profesorki Ekonomskog fakulteta, gospođi Danici Popović, oseća „gorčinu“ i „nezadovoljstvo“ zbog izvršene revizije. Teško je odagnati nezadovoljstvo struke kojoj je jedina „struka“ to da bude nezadovoljna. No, da krenemo redom sa odgovorima: 1) Najava tj. obaveza sprovođenja revizije je utvrđena još u aprilu 2018. u Programskoj izjavi Vlade Republike Srbije u vezi sa programom makroekonomskih i strukturnih reformi dogovorenih sa MMF-om (Policy Coordination Instrument - PCI). Čudi nas da gospođa Popović kao stručnjak nije bila upoznata sa ovako važnim dokumentom u kojem je revizija najavljena. Pored navedenog, revizija je najavljena i na sednici Saveta za statistiku od 4.7.2018. 2) Celokupan proces revizije i postupci balansiranja su izvršeni uz neposredno prisustvo i validaciju tehničke misije MMF-a. Unapređenje konzistentnosti (usklađenosti) između godišnjih računa, kvartalnih računa i kratkoročnih statistika bila je jedna od preporuka kako Evrostata tako i MMF-a i predstavlja jedan od osnovnih kriterijuma kvaliteta revizije prema Evrostatovim smernicama za sprovođenje revizije. Suštinski, novi obračun po pitanju balansiranja nije izmenjen (jer su i do sada finalna potrošnja i zalihe korišćene za balansiranje) osim pojačanih nastojanja da se pomenuta konzistentnost obezbedi. 3) Gospođa Popović pominje da u pogledu naše prakse balansiranja (tj. korišćenja finalne potrošnje, zaliha i neobuhvaćene ekonomije kao glavnih balansnih stavki) „postoje primeri u međunarodnoj praksi“. Mala ispravka: to je praksa gotovo svih nacionalnih statistika. Pored pitanja hijerarhije izvora podataka, razlog je izbegavanje prilagođavanja državne potrošnje i spoljnotrgovinskih transakcija. 4) Lična potrošnja domaćinstava, kao uostalom nijedna stavka nacionalnih računa, nije nezavisna varijabla. Različiti izvori se sučeljavaju i proveravaju, a analiza robnih tokova daje konačno rešenje, što znači da su procene finalne potrošnje indirektno povezane sa proizvodnom stranom bilansa. 5) Siva ekonomija može imati različite oblike i izvore: neprijavljeni radnici i plate (isplate u kešu), umanjeni registrovani ili neregistrovani prihodi, uvećani troškovi materijala ili usluga (iz kojih se isplaćuju plate), paralelne poslovne knjige i poslovi itd. (ili sve od navedenog pomalo). Nemoguće je precizno utvrditi i obračunati nešto što je po prirodi „neobuhvaćeno“ i u tom smislu ne postoje, kako kaže gospođa Popović, „grube“ ili „nežne“ procedure ili procene. Svaka procena je po prirodi „gruba“ naročito kada je reč o sivoj ekonomiji. Postoje različiti pristupi, metodi, i izvori podataka za procenjivanje sive ekonomije i svaki ima svoje prednosti i slabosti. Jedna od slabosti Labour input metoda (zasnovanog na razlici između formalne i neformalne zaposlenosti) koji pominje gospođa Popović jeste što ostavlja van „radara“, tj. obračuna sive ekonomije, preduzeća koja imaju registrovane zaposlene (realne ili fiktivne) ali koja i pored toga učestvuju u sivoj ekonomiji. To što neko ima prijavljene radnike ne znači da ne može da se „bavi“ sivom ekonomijom, niti ga bilo šta u tom pogledu može sprečiti. Pomenuta 2% se upravo odnose na ovu komplementarnu komponentu sive ekonomije u vidu neregistrovanih tj. umanjenih prihoda i „naduvanih“ rashoda koji pored direktnih gubitaka dodate vrednosti ujedno implicitno umanjuju i prosečnu efikasnost (dodatu vrednost po zaposlenom) u završnim računima koja se primenjuje na neregistrovane zaposlene prema Labour input metodu. O mogućem dupliranju možemo se nadmudrivati u nedogled jer nijedan stručnjak ne može sa apsolutnom tačnošću da ustvrdi „šta, ko i koliko“ u oblasti sive tj. neobuhvaćene ekonomije jer je po prirodi neobuhvatljivo. Smatramo da su naše procene sive ekonomije odmerene i konzervativne, izvršene uz konsultaciju međunarodnih iskustava i relevantnih studija o sivoj ekonomiji. I u tom pogledu novi napad NIN-a je „osveženje“, jer gospođa Popović sugeriše da smo precenili sivu ekonomiju dok smo gotovo redovno do sada dobijali kritike i izazivali „nezadovoljstvo“ da je potcenjujemo. Nekome je sve što uradimo i obračunamo malo, nekome mnogo. Još samo da čujemo tačno koliko je to „nešto“ - bićemo svi zadovoljni.