Arhiva

Karijera izgrađena na jednom procesu

Vuk Z. Cvijić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 13. mart 2019 | 20:55
Miroslav Mišković je ponovo nepravosnažno osuđen na dve i po godine zatvora jer je navodno pomagao sinu da utaji porez. Slučaj je još i pre istrage pratila politika. Sadašnji predsednik Aleksandar Vučić je još kao prvi potpredsednik vlade oktobra 2012. javno označio Miškovića kao protivnika koji hoće da sruši vladu. Biznismen zatim biva uhapšen decembra 2012, a Vučić to slavodobitno najavljuje kao početak „odlučne borbe protiv korupcije“ i njegov politički rejting tada raste do neslućenih visina. Ime Miškovića od tada Vučić i mnogi drugi predstavnici režima i njihovi mediji koriste za stalni obračun sa opozicijom i neistomišljenicima, tvrdeći bez pruženih dokaza da iza njih stoji ovaj biznismen kao vođa i finansijer. Sa suđenjem je išlo drugačije. Više od šest godina kasnije postupak nije blizu kraja, a Mišković je sada dobio duplo manju kaznu. NJegov sin Marko osuđen je na godinu kućnog zatvora, koju je praktično već odležao, kao i da na ime poreza na dobitak njegovog preduzeća uplati u budžet oko 320 miliona dinara po pravosnažnosti presude. Obrazlažući presudu predsedica veća Maja Ilić dala je i neobično tumačenje glavnog dokaza za utaju poreza Miškovića. „Bila su ključna dva nova svedoka i to Ivan Simić i Boško Lučić. Očekivala sam mnogo više od tih dokaza, ali sam tokom ispitivanja nailazila na neku vrstu ograničavanja kod njih, jer su stalno isticali da iznose lični stav, koji odvajaju od profesionalnog.“ I prvom presudom Miškovići su osuđeni zbog poreza, a oslobođeni za glavni deo optužnice, navodne malverzacije sa putarskim preduzećima. Apelacioni sud je potvrdio oslobađajući deo presude, a za osuđujući je naložio novo suđenje. Apelaciono veće je jednoglasno utvrdilo da je u osuđujućem delu presude veće Specijalnog suda na štetu Miškovića prekršilo odredbu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odredbe Ustava o načelu podele vlasti, te da je bitno povredilo odredbe Krivičnog zakona. Stariji Mišković je iz pritvora pušten nakon sedam meseci i to kada je uplatio rekordno jemstvo u Srbiji od 12 miliona evra u gotovini. NJegovom sinu je pritvor ukinut za jemstvo od 3,3 miliona evra. Jemstvo je pet puta veće od navodne utaje poreza. Tek poslednjom odlukom suda Miškoviću je posle šest godina vraćen pasoš. Kada mu je pasoš ranije na nekoliko dana vratio tadašnji predsednik Veća Vladimir Vučinić bio je izložen verbalnim napadima predstavnika režima i njihovih medija. Nakon što je ovaj sudija dao obrazloženje na suđenju, protiv njega je čak poveden disciplinski postupak. Sklonjen je iz postupka tako što je suđenje Miškoviću spojeno sa procesom protiv Mila Đuraškovića koji je vodila sudija Ilić. Sudija Vučinić je napustio sudijski poziv, kako je rekao, zbog pritisaka. U Tužilaštvu za organizovani kriminal rekli su da će uložiti žalbu na novu presudu. Zdenko Tomanović, advokat Miškovića, kaže da će uložiti žalbu i da očekuje da će započeta međunarodna arbitraža potvrditi da se zakoni ne mogu primenjivati selektivno, zbog političke potrebe. „Naša politička elita je pre više od šest godina procenila da je skok političkog rejtinga vezan za navodnu jedinstvenu ekskluzivnost u identifikaciji krivaca za loš standard. Javnost je oblikovana da je prošlo vreme kada su tajkuni upravljali Srbijom i donosili zakone. Uprkos činjenici da političari donose zakone izostao je odgovor na pitanje a ko treba da ide u zatvor ako zakone donose političari pod koruptivnim uticajem tajkuna? Da li tajkuni ili političari?” Tomanović podseća da su predstavnici vlasti najavljivali svaku fazu postupka protiv njegovog klijenta i ističe da u desetinama hiljada strana sudskih spisa koje se odnose na poreze nema nigde Miroslava Miškovića. „Ovoga puta dva člana sudskog veća koja su spojena u jedno veće samo za slučaj Mišković su izgovor za osudu našli u retroaktivnosti. Ali čak i ta retroaktivnost se ne odnosi na Miškovića već na firmu čiji je vlasnik njegov sin“, navodi Tomanović i ističe da je slučaj Mišković paradigma nespremnosti i tužilaštva i suda da budu objektivni i samostalni.