Arhiva

Hobotnica koruptivnih poslova

Vuk Z. Cvijić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 20. mart 2019 | 23:44
Jedan od važnih motiva za napad na novinara Žig infa Milana Jovanovića, kako se sumnja, bilo je njegovo pisanje o nezavršenoj gasifikaciji opštine Grocka, koja je bila izvor korupcije. To je bio najopasniji napad, ali su pre toga napadnuti urednik Žig infa Željko Matorčević, i još početkom marta 2016. nezavisni član Nadzornog odbora Srbijagasa Zoran Janković, koji je takođe upozoravao na korupciju sa izgradnjom gasovoda u Grockoj. Novinar Jovanović i član Nadzornog odbora Janković upozoravali su na ovu korupciju mnogo pre napada sve nadležne, među kojima i tadašnjeg premijera Aleksandra Vučića. Nakon napada i jedan i drugi optuživali su predsednika opštine Grocka Dragoljuba Simonovića, jednog od potpisnika ugovora o gasifikaciji koji su 25. decembra 2012. u svečanoj sali opštine osim njega potpisali još Dušan Bajatović, direktor Srbijagasa i funkcioner SPS i predstavnici Milenijum tima (Millennium Team). Ugovorom je bilo određeno i da će radovi biti gotovi do 25. decembra 2014, a oni do danas nisu završeni. Predsednik opštine Simonović je u međuvremenu pritvoren, pa oslobođen, ali ne zbog sporne gasifikacije već zbog napada na novinara koji je pisao o tome. Novinar Jovanović je osim što je izveštavao o spornoj gasifikaciji u opštini u kojoj živi, poslao i tri pisma tadašnjem premijeru, a sadašnjem predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji mu do danas nije odgovorio. Jovanović je podneo i dve krivične prijave Drugom osnovnom tužilaštvu u Beogradu, 30. juna 2015. i 13. oktobra 2016, protiv Simonovića kao potpisnika ugovora o gasifikaciji Grocke tereteći ga za zloupotrebu položaja, ali nije dobio nikakav odgovor. „U prijavama navodim da je ugovor o izgradnji gasovoda napravljen bez tendera i da se razmatrala samo ponuda Milenijum tima. Nije sproveden postupak javne nabavke, već je posao dodeljen direktnom pogodbom bez ikakvih opravdanih ekonomskih razloga. Dostavio sam tužilaštvu i ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji na gasifikaciji Gorcke, koji dosta otkriva. Nisam dobio nikakav odgovor niti sam pozvan“, kaže za NIN Jovanović. Za Simonovića je navedeno i da kao predsednik opštine nije obezbedio građevinske dozvole za izgradnju, što je opštinska nadležnost, a što nije učinjeno do danas. Tadašnjem premijeru Vučiću nije pisao samo novinar Jovanović, već su mu još 7. aprila 2014. pismo uputili i tada predsednik Nadzornog odbora Srbijagasa u ostavci Milivoje Miletić i nezavisni član istog odbora Zoran Janković. Nadzorni odbor je imenovala Vlada Srbije predvođena Vučićem, koji je bio informisan o svemu. Miletić i Janković su u pismu Vučiću detaljno opisali mnoge sumnjive poslove Srbijagasa, među kojima je i izgradnja gasovoda u Grockoj. „Nadzorni odbor je na tri sednice (2, 7. i 10) zatražio informacije o postupku izgradnje spornog gasovoda u opštini Grocka. Izveštaj po ovom zahtevu poslovodstvo Srbijagasa dostavilo je na 14. sednici i isti je potvrdio sumnje Nadzornog odbora da se na svim lokacijama u Beogradu izgradnja odgovarajuće gasovodne mreže odvija bez prethodno pribavljenih građevinskih dozvola“, navodi se u pismu upućenom pre skoro četiri godine Vučiću. Uz pismo je Nadzorni odbor dostavio i svoju analizu izveštaja poslovodstva Srbijagasa. Miletić i Janković su zatim tražili od Srbijagasa analizu o tome koliki je stepen realizacije posla po ugovoru gasifikacije Grocke, i koliko je plaćeno Milenijum timu. Analizu je sačinio pomoćnik generalnog direktora Srbijagasa za ekonomiju Milan Zdravković. Miletić i Janković rade aprila 2015. izveštaj za Nadzorni odbor u kome navode da se iz analize Zdravkovića vidi štetnost trojnog ugovora po Srbijagas, ali da se to ne navodi tako eksplicitno u njegovoj analizi. Oni konstatuju u izveštaju da je „izbegnuta procedura javnih nabavki iako se radi ugovornoj obavezi od 29.360.080,80 evra“. Takođe konstatuju da je Srbijagas do trenutaka izrade izveštaja isplatio Milenijum timu 16.148.044,4 evra u 33 rate (više od polovine planiranog novca), a da je za isto vreme izgrađeno 107 kilometara od projektovanih 379 gasovoda u Grockoj (manje od trećine), te da su radovi obustavljeni. U izveštaju se navodi i da je sama ponuda Milenijum tima uvećana 15 odsto u odnosu na predračunsku vrednost, te da je projektna dokumentacija koja je koštala 390.400 evra naplaćivane dva puta. Konstatuje se i da je početak radova kasnio osam meseci, jer je uvođenje u posao bilo tek 18. jula 2013. „Ovakav ugovor je nonsens i kompletno je štetan po JP Srbijagas, a samim tim i po Vladu Srbije koja je garant za podizanje kredita JP Srbijagasa za tekuću likvidnost“, zaključuju u izveštaju Miletić i Janković. Ni na ovaj izveštaj nije reagovala nijedna državna institucija, iako se radi o državnom preduzeću i milionskoj šteti. Jedino što se desilo je da su potpisnika izveštaja koji ukazuje na korupciju Zorana Jankovića fizički napali početkom marta 2016. policajci u uniformi u Grockoj gde i on živi. Krivični postupak je pokrenut, ali do danas nije odmakao dalje od predistrage. Na pitanje NIN-a ko stoji iza napada na njega, Janković kaže: „To je bio napad Simonovića, ali se ja ne plašim tih palikuća. Isto sam rekao policiji odmah posle napada“. Janković danas ne želi da govori o tome, niti o gasifikaciji Grocke. Ubrzo posle napada Janković je izjavio da su ga u Vrčinu udarali policajac Goran Mitić i još jedan pripadnik MUP-a, jer je otkrio korupciju u gasifikaciji Grocke. „Problemi su počeli 2012. kada sam kao član Nadzornog odbora Srbijagasa, koga je imenovala Vlada, otkrio nepravilnosti u radu ove kompanije i lokalne vlasti Grocke. Podneo sam krivičnu prijavu protiv potpisnika ugovora o gasifikaciji, Dragoljuba Simonovića i još nekih osoba. Tada su počeli moji problemi sa lokalnom policijom, na čijem čelu je doskora bio Slavko Simonović, Dragoljubov brat, a koja me neprestano provocira. Treba da se zna da je posao oko gasifikacije dobio Milenijum tim, koji je kao podizvođača angažovao firmu Simonovićevog deteta. Posle ovog napada obratiću se Vladi pitanjem - da li treba kao njen službenik da nastavim da kontrolišem zakonitost poslovanja Srbijagasa“, izjavio je za Blic Janković posle napada. Novinar Jovanović tvrdi da je preduzeće DT Graditelj profesional, povezano posredno sa saradnicima i decom predsednika opštine Grocka Dragoljuba Simonovića bilo među podizvođačima angažovanim na gasifikaciji u ovoj opštini. „To preduzeće je učestvovalo u gasifikaciji i dobijalo je i druge brojne poslove sa opštinom. Ono je među 18 podizvođača Milenijum tima koje je dobilo posao od Srbijagasa za gasifikaciju Grocke. Preduzeće je menjalo imena. Povezali smo ga sa ćerkom Simonovića, Jelenom (udato Stamenović) jer smo našli da je ona htela da uknjiži prostor u Ulici kneginje Zorke na Vračaru gde je adresa preduzeća. Da zavara trag Simonović je to preduzeće registrovao na porodicu svog saradnika i knjigovođe Milorada Šešlije“, kaže za NIN novinar Jovanović. Prema podacima iz Agencije za privredne registre vlasnik DT Graditelj profesional je Katarina Šešlija, a direktor Miloš Šešlija. Oni su snaja i sin knjigovođe Milorada Šešlije. Zgrada u kojoj su prostorije ovog preduzeća u vlasništvu je države. Inače, druga dva potpisnika ugovora - Bajatovića, kao direktora Srbijagasa, i predstavnike Milenijum tima, ranije su javno kritikovali visoki funkcioneri SNS-a dovodeći ih u vezu sa korupcijom. Zorana Mihajlović je kao ministarka energetike 2013. prozivala Bajatovića i tvrdila da ne radi dobro i da bi i tužilaštvo trebalo da se pozabavi poslovanjem Srbijagasa. „To preduzeće ne funkcioniše kako treba. Iz izveštaja revizora se vidi da se mora prokontrolisati poslovanje Srbijagasa“, govorila je tada ministarka Mihajlović i čak se upitala: „Da li to znači da bi neko smatrao da je bar toliko odgovoran u Srbijagasu da podnese ostavku?“ Međutim, Mihajlović je od 2014. ministarka saobraćaja, građevinarstva i infrastrukture, dok je ministar energetike u poslednje dve vlade i takođe od 2014. Bajatovićev stranački kolega Aleksandar Antić. Od kada je Bajatović direktor Srbijagasa, od 2008. sa preduzećem Milenijum tim ugovoreni su brojni poslovi gasifikacije širom Srbije. Suvlasnici Milenijum tima po 50 odsto su Ivan Bošnjak i Stojan Vujko, koji su se pojavljivali u predizbornim spotovima Bajatovića. U izbornoj kampanji 2012. predstavnici sada vladajućeg SNS-a prozivali su Milenijum tim zbog navodne korupcije. Isticala se opet sadašnja ministarka Mihajlović koja je govorila „Ivičino preduzeće“ aludirajući na predsednika SPS-a Ivicu Dačića. Danas je Milenijum tim jedan od glavnih izvođača radova na najvažnijem građevinskom projektu sadašnjeg režima - Beograd na vodi. Za nelegalno rušenje dva objekta u Savamali zbog ovog projekta u Privrednom sudu upravo je Milenijum tim oglašen krivim, a vodi se još nekoliko postupaka zbog iste stvari. Naprednjaci od formiranja koalicije sa SPS-om 2012. više nisu prozivali Milenijum tim. Ova privatna firma je poslovanje proširila i na preduzeća povezana sa funkcionerima SNS-a. Urednik i novinar Žig infa tako navode da je Milenijum tim kao podizvođača uzeo za gasifikaciju u Grockoj DT Graditelj profesional, koji dovode u vezu sa predsednikom ove opštine koji je ujedno predsednik gročanskog opštinskog odbora SNS-a, pa član beogradskog odbora i Glavnog odbora vladajuće stranke. Do danas nema čak ni najava da će bilo koja nadležna državna institucija ispitati spornu gasifikaciju. Da je na dopise o korupciji reagovao sadašnji predsednik, da su policija i nadležna tužilaštva vodili istragu verovatno novinari i član Nadzornog odbora ne bi bili ni napadnuti. Urednik Žig infa Željko Matorčević brutalno je pretučen 9. oktobra 2018, a napadači do danas nisu otkriveni. U noći između 11. i 12. decembra 2018. zapaljena je kuća novinara Jovanovića, a on i njegova supruga su se spasli u poslednjem trenutku. Jovanović nije samo protiv Simonovića podnosio prijave za korupciju, niti je samo pisao vlastima i Vučiću, već je prijavio policiji predsednika opštine Grocka da mu je lično pretio, ali nije bilo reakcija. I pored brojnih dokaza istraga je pokrenuta tek nakon što je to postao jedan od zahteva protesta Jedan o pet miliona, a proširena je na Simonovića posle međunarodnih pritisaka (o ovom detaljno u tekstu Privilegovani dželati u NIN-u od 14. marta 2019). Drugo osnovno tužilaštvo je nedavno podiglo optužnicu za teško delo protiv opšte sigurnosti na štetu novinara Jovanovića. Tužilaštvo je zatražilo maksimalnu kaznu od osam godina za Simonovića, dok je za Aleksandra Marinkovića, optuženog kao neposrednog izvršioca, zatražilo šest godina. Po pet godina je traženo za dvojicu posrednika, policajca Igora Novakovića i Vladimira Mihajlovića. Advokatica Ana Matić Alimpijević, koja zastupa napadnutog Jovanovića, kaže: „Srž ovog predmeta je trebalo da bude u tome da je država, odnosno nadležni tužilac, mogao da prepozna i zaključi iz svih izvedenih dokaza, da je ova grupa smišljeno delovala da ugrozi života Milana Jovanovića, a ne njegovu imovinu.“ Ona navodi i da postoji opravdana bojazan o tome kako će se ovaj postupak pravosnažno okončati. Još veću bojazan izaziva to da se niko u državi u ovom slučaju do danas nije bavio glavnim uzrokom nasilja, a to je korupcija. Napad na novinara Jovanovića je najekstremniji, jer mu je bio ugrožen život, ali je i jedan u nizu prethodno nerešenih napada na člana Nadzornog odbora Srbijagasa i urednika Žig infa koji su takođe ukazivali na korupciju u Grockoj. Iluzorno je očekivati da će nasilje biti zaustavljeno dok se ne suzbije korupcija. U ovom slučaju ne da institucije neuspešno pokušavaju da suzbiju korupciju već ništa ne pokušavaju, o čemu svedoči izostanak bilo kakve reakcije na prijave i upozorenja. Svi su gluvi, počevši od sadašnjeg predsednika Vučića kome su osim novinara Jovanovića na moguću korupciju prilikom izgradnje gasovoda u Grockoj ukazivali i članovi Nadzornog odbora Srbijagasa koji je formiran na inicijativu Vlade koju je on predvodio u tom trenutku. Zbog ovakvog odnosa države i njenih predstavnika prema korupciji i nasilju koje je prati, nameće se pitanje: ko će sledeći biti napadnut?