Arhiva

Viktor Igo predskazao

Dragana Nikoletić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 17. april 2019 | 17:51
Utisak koji je kod većine sveta izazvao požar u najpoznatijoj katedrali na svetu, pariskom Notr Damu, može se uporediti sa osećajem kada su srušene Budine statue u Bamijanu, pljačkani muzeji u Bagdadu, ili gorela Bogorodica LJeviška u Prizrenu… Sve i ako tragedija nije izazvana namerno, posledice su iste, veliki gubitak za čovečanstvo, odnosno umetnost. Pređemo li preko zluradih opaski na društvenim mrežama, vraćamo se lepoti Bogorodičine crkve, građene puna dva veka, od 1163. do 1345, kao remek-delo gotike. „Izgradnju je pokrenuo biskup Pariza Moris de Sili, ali su mnoge generacije u nju utkale deo svog identiteta“, objašnjava dr Jelena Erdeljan, profesorka beogradskog Filozofskog fakulteta na odseku za istoriju umetnosti. Svoju visinu od impozantnih 35 metara, katedrala duguje primeni krstasto-rebraste konstrukcije, karakteristične za gotiku koja se zvala opus francigenum u vreme kad je nastala, dok je izraz „gotika“ pogrdan, nazvan po Gotima, varvarima, koji su rušili Rimsko carstvo, kaže dr Erdeljan. Specifičan način gradnje uneo je u crkve više svetla, a u umetnost vitraže. Naglašavanje vertikale činilo je da pogled stremi ka vrhu, i imalo funkciju da u vernicima izaziva strahopoštovanje. A u nevernicima suprotno, pa je katedrala Notr Dam mnogo puta devastirana, ali nikada kao za vreme Francuske revolucije, kada je bila simbol svega nazadnog. Skulpturama su odsecane glave, a veliki deo crkve srušen. Katedrala je obnovljena u 19. veku, u talasu koji je predvodio Viole le Dik, verno sledeći originale na osnovu gravira i dokumenata. Za najveću vrednost Notr Dama stručnjaci smatraju rozete, okrugle prozore, postavljene iznad portala, za koje se još pouzdano ne zna u kakvom ih je stanju ostavio nedavni požar. Druga dragocenost je zapadna fasada sa galerijom kraljeva, koja i laike tera da joj se stalno vraćaju. Mitska rogata čudovišta gargojli istovremeno izazivaju i jezu i divljenje. „Verujem da neka mesta poseduju sopstveni magnetizam, a takvo je Notr Dam, koji i po tom principu privlači 15 miliona turista godišnje”, kaže Jugoslav Vlahović, ilustrator NIN-a. Slično je i sa obližnjom Palatom invalida koju je podigao Luj XIV za zbrinjavanje osakaćenih vojnika, koja sile magnetizma dokazuje i kuglom što se vekovima vrti neprestano ispod grandiozne kupole. Veliku slavu je Notr Damu doneo i Viktor Igo, pišući 1831. roman Zvonar Bogorodičine crkve u Parizu u kome se veliča njena lepota. Na jednom mestu, Igo kao da predviđa: „Svi pogledi se podigoše ka vrhu katedrale. Ono što su videli bilo je neverovatno. Na vrhu najviše galerije, više i od centralne rozete, između dva zvonika dizao se veliki plamen u vrtlogu iskri, veliki plamen, sav haotičan i besan, kojem bi vetar, na trenutak,, pretvarao poneki jezičak u dim.“ Do sledećeg jutra, požar je u zbilji saniran. A jedan drugi, u Jerusalimu, u trećoj po redu islamskoj svetinji, džamiji Al Aksa, i mnogo ranije, iako je praktično istovremeno počeo. U Al Aksi je šteta neznatna, dok se ona u Notr Damu tek procenjuje, i istražuje uzrok izbijanja.