Arhiva

Strategija izolacije

Ognjen Radonjić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 24. april 2019 | 16:29
Vlast već mesecima neumorno ponavlja da neće da razgovara sa opozicijom, ali možda hoće, a možda i neće sa nezadovoljnim građanima u protestu. Eto, kao, građani u protestu koji podržavaju opoziciju nisu građani, ali svi oni drugi koji je ne podržavaju, ali su ipak u protestu, i dalje su građani sa kojima je moguće razgovarati. Ali kroz neumorne spinove oni i dalje šalju poruke da su protesti maslo lopovske opozicije, te da su zapravo svi oni koji su u protestu ili njihovi članovi ili barem simpatizeri. Ivica Dačić je 19. aprila svim građanima u protestu poručio da ostanu đubrad do kraja. Možda tako i bude, ali ne baš na način na koji je on to zamislio. I ne samo da protestanti nose opozicioni beleg (ma šta to značilo) nego su i nasilni - da, da baš kao što su to bili Hitler i Musolini. Banda jedna fašistička. Dakle, prvo su hteli da podele građane u protestu na podobne i nepodobne, ali pošto im to nije pošlo za rukom, sada su svi nepodobni. Ova strategija izolacije na manje jedinice nije uspela. Onda su krenuli dalje da udaraju bočno po protestima. Razlog je jednostavan - kada ljudi vide da postoji velika grupa ljudi koja protestuje i ne plaši se, onda to znači da u proteste mogu da uđu svi koji su nezadovoljni - potencijalni domino efekat. To je učinio Republički geodetski zavod pa je protest, čini se, trenutno saniran. Kar-go je prestao sa protestima. Pošta je sanirana. Postignut je dogovor sa zaduženima u „švajcarcima“ - troškove u iznosu od 100 miliona evra ovih kredita će plaćati svi građani Srbije, pa i oni zaduženi u evrima. Sada premijerka ulazi u pregovore sa ratnim veteranima. Pa i Vojnim sindikatom Srbije koji je sastavni deo protesta. Jedino još ne žele da razgovaraju sa Policijskim sindikatom Srbije kome je ministar policije ukinuo reprezentativnost, ali pripadnici Vojnog sindikata podsećaju da sa njima imaju Memorandum o saradnji. Naravno, bočne rupe je vrlo lako moguće krpiti kada od 2015. ne postoji Zakon o završnom računu koji predstavlja zakonsku obavezu Vlade. Od tada pa do danas, sredstva namenjena tekućim budžetskim rezervama koje je moguće trošiti diskreciono, bez rebalansa budžeta su porasla za četiri puta. Za 2019. je planiran iznos sredstava koje je moguće potrošiti na ovakav, u celosti netransparentan način, od 50 milijardi dinara, što je oko 424 miliona evra. Poređenja radi, Zakonom o budžetu za 2019. planirano je da se za izgradnju puteva i pruga potroši 56 milijardi dinara ili 475 miliona evra. Sve to u situaciji kada je stanje putne i železničke infrastrukture u Srbiji izuzetno loše - u odnosu na zemlje centralne i istočne Evrope imamo 30 odsto manje kilometara auto-puta na 100.000 stanovnika, dok je na preko polovini pruga brzina vozova do 60 kilometara na čas. Ove budžetske rezerve omogućavaju sumnjive transfere novca (npr. finansiranje mitinga) i tendere ili Superhik odluke - na najnovijoj Blumbergovoj listi Indeksa bede koji predstavlja zbir stope inflacije i stope nezaposlenosti (Misery Index) od 62 rangirane zemlje, Srbija se nalazi na katastrofalnom desetom mestu, dok istovremeno Vlada Srbije donosi odluku da donira Francuskoj milion evra za obnovu Notr Dama. Podsećanja radi, u pitanju je isti onaj Blumberg na osnovu čijeg izveštaja iz marta 2018. je u decembru, takođe prošle godine, guvernerka NBS Jorgovanka Tabaković neosnovano proglasila dinar drugom najjačom valutom na svetu, što joj je bio dovoljan razlog da izjavi „...pa, neka mi neko kaže da li je dinar prejak, da li se u Srbiji loše živi, da li je Srbija ugledna“. Pa eto, izgleda da i na tu temu Blumberg ima nešto da kaže. Umesto da pregovara o uspostavljanju i poštovanju minimalnih demokratskih principa vladavine, ova vlast se odlučila da krpi bočne pukotine kako bi, negde u svojoj fantazmi, izolovala građane u protestu. Uspostavljanje minimalnih demokratskih principa vladavine oni vide kao opasnost po svoju vlast na isti način kao i isporučivanje završnog računa građanima Srbije. Princip netransparentnosti je vladajući princip prikrivanja središnjih pukotina ovog društva. Ali ove pukotine nije moguće pokrpiti. One se moraju betonirati kroz uspostavljanje elementarnih demokratskih pravila igre. Valja se pripremiti za scenario bez dijaloga, jer je sva prilika da ga neće biti.