Arhiva

Rađa li se anglosrpski

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 15. maj 2019 | 17:11
Rene Etjambl (René Etiemble, 1907–2002), profesor na Sorboni, bio je stručnjak za uporednu književnost, dobro je znao kineski, prevodio je „haiku“ poeziju s japanskog. NJegovo najpoznatije delo, ipak, pod naslovom Parlez-vous franglais? (Govorite li frangleski?), objavljeno je 1964. godine i bavilo se rastućim, preteranim uticajem engleskog na francuski jezik, prvenstveno u medijima. Bio je to početak onog globalnog širenja anglicizama koje je u našem veku dostiglo vrhunac (bar se nadamo da je vrhunac), a koje je već onda smetalo obrazovanim Francuzima, jer je pre toga njihov jezik bio najuticajniji, jezik diplomatije, naslednik latinskog, izraz najviših dostignuća evropske kulture. Etjamblova knjiga izazvala je zasluženu pažnju širom Evrope. Po ugledu na njegovu „slivenicu“ franglais (od français + anglais) tada su skovane i druge, kao Denglish (Deutsch + Englisch), Spanglish (Spanish + English), itangliano ili itanglese (italiano + inglese), čak i Chinglish (Chinese + English) za neke dijalekte na jugu Kine, gde se jezik hiljadugodišnje kineske kulture mešao sa engleskim kao sredstvom za komunikaciju evropskog kolonijalizma u Aziji. I kod nas su se čule šaljive varijante kao „srbengleski“ i slično, ali je najpoznatiji termin anglosrpski, kako srpski jezik sa preteranom količinom anglicizama nazivaju Ranko Bugarski, Tvrtko Prćić i drugi naši lingvisti. Kako će teći taj priliv engleskih reči, hoće li se ikada zaustaviti i treba li da budemo zabrinuti zbog njega? Dosadašnje purističke „hajke na tuđice“, kakvih je bilo mnogo u 19. i 20. veku i na Balkanu i u više drugih zemalja u Evropi, uglavnom su pokazale da za paniku nema razloga. Tokom vremena manji jezik usvoji određen broj pozajmica iz većeg, upozna njihovo značenje i navikne se na njih, dok za druge uspeva da stvori razumne i upotrebljive domaće zamene, i situacija se stabilizuje. Ipak moramo priznati da nijedan od dosadašnjih „velikih“ jezika nije imao globalnu raširenost kao danas engleski, niti je za širenje njegovih leksema po drugim jezicima imao takvu tehničku, političku i finansijsku podršku kao engleski u 21. veku. Zato ćemo o ovim pitanjima morati još malo da porazgovaramo.