Arhiva

Partijska zvezda u policiji

VUK Z. CVIJIĆ | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 5. jun 2019 | 12:24
Odlazak mlade naprednjačke zvezde Dijane Hrkalović iz vrha Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) za sada više liči na personalne rotacije, nego na promenu sistema rada koji je izazivao brojne kontroverze. Otišla je sa teškom hipotekom o navodnoj povezanosti sa kriminalnim klanovima, huliganskim grupama i parapolicijskim ekstremno desničarskim organizacijama, kao i pod sumnjama da je stvarala partijsku policiju, organizovala nezakonitu prismotru, preuzimala policijske delatnosti za koje nije imala ovlašćenja... Optužbe nisu stizale samo iz opozicije i sa građanskih protesta Jedan od pet miliona gde je zahtevana njena smena, već i iz same policije. Zanimljiva je koincidencija da je Hrkalovićeva napustila MUP samo dve nedelje nakon što je njen partijski kolega i formalni šef, ministar Nebojša Stefanović, sredinom maja bio u Americi i razgovarao sa direktorom Federalnog istražnog biroa (FBI) Kristoferom Vrejom i direktorom Uprave za suzbijanje narkotika (DEA) Utamom Dilonom. Na neformalnim sajtovima i u nezvaničnim spekulacijama ova koincidencija se objašnjava tezom da su Stefanoviću američki zvaničnici govorili o sumnjivim rabotama Hrkalovićeve, što je on odmah preneo njegovom i njenom „vrhovnom komandantu“ Aleksandru Vučiću. Još veća mistifikacija stvorena je oko njene dalje karijere, pa su u javnosti počeli da kruže čak i vicevi, kao na primer da je dobila diplomatsko nameštenje u Kolumbiji, što aludira na njene navodne veze sa ovdašnjim kriminalnim grupama koje iz Južne Amerike prodaju kokain širom Evrope. U ozbiljnijim kuloarima priča se o mogućnosti da će nastaviti karijeru u državnoj službi - diplomatiji, ili u privatnom sektoru - preduzećima sa Bliskog istoka koja posluju u Srbiji i povezana su sa ovdašnjom vlašću. Stefanović je saopštenjem obavestio da Hrkalovićeva odlazi i istakao njenu „ogromnu posvećenost“. Ministar je i ranije u javnosti govorio da dobro sarađuje sa njom. A da je osoba za posebne akcije pokazala je kad je ušla u verbalni obračun sa liderom Dveri Boškom Obradovićem u policijskoj stanici u Lučanima na dan izbora. Stefanović je predsedniku Srbije, a ne premijerki, po priči samog Vučića, nudio ostavku, nezadovoljan što se ne hapse „nasilnici iz opozicije“. A ministar je izjavio da je Hrkalovićeva u Lučanima bila po njegovom nalogu. Međutim, pitanje je da li je njihov zajednički rad bio zaista tako skladan. Sasvim sigurno to nije bio odnos nadređenog i potčinjene, već su oboje svoj autoritet gradili na dodvoravanju Vučiću. Karijera Dijane Hrkalović počinje u MUP 2014, kada Vučić posle vanrednih izbora postaje premijer i imenuje Stefanovića za ministra policije. Ova diplomirana psihološkinja, koja je na beogradskom Filozofskom fakultetu imala visoke ocene, dolazi na mesto zamenice šefa kabineta ministra unutrašnjih poslova iz BIA, gde je provela nepunih godinu dana po dolasku naprednjaka na vlast. Ona je po stranačkoj pripadnosti bila u bezbednosnim službama, iako je protiv nje postojala prijava iz 2012, neposredno pred majske izbore, kada je došlo do smene vlasti. Okrivljena je da je bila u grupi naprednjaka koja je fizički napala Dejana Vukićevića, aktivistu Udruženja Pravda i pravo koji je sa kolegama postavio štand u Beogradu. Slomili su mu čeonu kost i nos. Sa njenim i Stefanovićevim imenovanjem 2014. kreće talas smena u profesionalnom delu MUP-a. Postaje jasno da njena moć daleko prevazilazi njenu formalnu funkciju. Ona je lično saslušavala načelnika Uprave kriminalističke policije (UKP) Rodoljuba Milovića povodom optužbi koje je na njegov račun izneo Darko Šarić, prvostepeno osuđeni narko-bos. Čini se da je namerna ironija, a ne ironija sudbine, da je Milović, koji je dobio međunarodna priznanja zbog istrage protiv Šarića, ubrzo smenjen, a Hrkalovićeva suštinski preuzima njegov posao. Imenovana je juna 2015. na mesto sekretara UKP, u trenutku kada ta služba, koja je srce policije, nema šefa i nakon promene uslova konkursa za tu poziciju. Umesto dotadašnjih 10 godina iskustva u policijskim poslovima, bila je potrebna samo godina. Od početka rada u MUP-u Dijanu Hrkalović prate afere. Policajac Dejan Tripković podneo je krivičnu prijavu protiv Stefanovića i nje da su 2014. organizovali grupu u okviru policije koja je nezakonito pratila novinare i policajce, kao i ljude iz političkih stranaka i javnog života. Prijavu su februara 2016. ekspresno odbacili tužilaštvo i BIA iako nisu proverili ponuđene dokaze. Na sličan način odbačena je prijava Milana Dumanovića i Mladena Trbovića iz Odeljenja za tajno praćenje i dokumentovanje Službe za specijalne istražne metode, protiv vrha MUP-a. Oni su u prijavi tvrdili da su nezakonito poslati u Potočare - Srebrenicu 2015, kada je Vučić dolazio na godišnjicu, kao i na miting opozicije i kontramiting pristalica Milorada Dodika 2016. u Banjaluci. Nakon što je oktobra 2016. ubijen Aleksandar Stanković - Sale Mutavi, osuđeni narko-diler kome je tokom vlasti naprednjaka 12 puta odlagan odlazak u zatvor, otkrivene su veze Dijane Hrkalović sa navijačko-kriminalnim grupama. Naime, ona je bila u bliskim odnosima sa Nenadom Vučkovićem, saradnikom ubijenog Stankovića i takođe jednim od vođa navijača Partizana koji je za vreme njenog angažmana u MUP-u postao savetnik u Žandarmeriji. Uprkos ovim aferama, ona je napredovala. Postala je državna sekretarka MUP-a 20. jula 2017. i na toj funkciji je bila do 30. maja 2019. Ove afere u kojima je ona glavna akterka, uprkos protoku vremena i prećutkivanju većine medija, postaju sve ozbiljnije zbog otkrivanja novih kompromitujućih detalja. Protiv policajaca koji su podneli prijavu za nezakonitu prismotru organizovano je tajno suđenje jer su navodno odali državnu tajnu kada su javno potvrdili da su bili u Srebrenici i Banjaluci. NIN je imao uvid u iskaze sa tog suđenja zatvorenog za javnost, a na kojem su Dumanović i Trbović teško optužili Hrkalovićevu. Optuženi Dumanović je više puta detaljno govorio kako ga je 22. jula 2016, odmah nakon što je pre podne svom pretpostavljenom najavio podnošenje krivične prijave za Potočare i Banjaluku, zvala Hrkalovićeva na privatni broj mobilnog telefona. Na suđenju 10. septembra 2018. naveo je: „Pretnji u telefonskom razgovoru nije bilo, ali sam poziv tretirao kao pretnju. Dijana Hrkalović je osoba koja u MUP-u radi svega četiri godine, po mojim saznanjima tada, a pogotovu sada je glavna veza MUP-a sa kriminalnim klanovima, odnosno jednim kriminalnim klanom i to kavačkim. Pa bih ovom prilikom i tužiocu prijavio istu, da se upozna sa listinzima njenih telefonskih brojeva, njenih službenih i privatnih brojeva gde može da se utvrdi isto. Svi radnici MUP-a su upoznati sa njenim vezama sa organizovanim navijačkim grupama koje ona kontroliše, organizuje i koristi direktno za pojedina krivična dela.“ On je, takođe između ostalog rekao: „Meni nije dozvoljeno u tužilaštvu da kažem ono što je glavna stvar, da je u Srbiji na vlasti kriminalno udruženje, a da su na čelu tog udruženja Andrej Vučić (brat predsednika Srbije), Dijana Hrkalović i Nebojša Stefanović.“ Novinari KRIK-a zaključili su „da je srpska policija dok je Dijana Hrkalović bila na visokim pozicijama u MUP-u hapsila uglavnom škaljarce“. Zanimljivo je da je Jovana Vukotića, koji je označen kao jedan od vođa škaljarskog klana, Turska ekspresno deportovala Srbiji, nakon njenog odlaska tamo. I povodom ubistva Stankovića, nakon koga su Vučić i Stefanović najavili rat mafiji, naknadno su otkrivene nepovoljne činjenice za Hrkalovićevu. Sada je poznato i da je ona došla na mesto ubistva vidno potresena. Poznato je i da je mobilne telefone koje je imao Stanković i koji nisu veštačeni preuzeo njegov nesuđeni kum Nenad Vučković, koji je tada bio bliski prijatelj Hrkalovićeve. Režimski mediji su objavljivali da iza ubistva stoje škaljarci, a otkriveno je i da je Stankovićeva dilerska grupa bila povezana sa kavčanima. Takođe nikada nisu završena neka započeta veštačenja telefonskih poziva i mobilnih telefona Veljka Belivuka - Velje Nevolje, naslednika ubijenog Stankovića u navijačkom taboru. Belivuku se sudilo za pomaganje u ubistvu Vlastimira Miloševića, za šta je pravosnažno oslobođen. Prema pričama navijača, vođe jedne od najvećih grupa Partizana - Alkatraz angažovane su neformalno kao obezbeđenje Vučkovića, Stankovića i Belivuka. Drugi navijači Partizana su ih prozvali janičarima, jer je na primer ubijeni Stanković navijao ranije za Zvezdu, a oni su prihvatili taj naziv. Ova grupa preuzima vođstvo nad Alkatrazom 2013. od kada traju sukobi navijača Partizana. Na tribinama je bilo primetno da je ova grupacija pokušavala da drugim navijačima nasilno zabrani da uzvikuju parole protiv Vučića, pa su nakon toga prozvani Značkatraz umesto Alkatraz. Poznato je i da su pripadnici ove navijačke grupe juna 2017. na inauguraciji Vučića napadali novinare i građane. KRIK je utvrdio da je jedan od nasilnika koga je SNS angažovao kao zvanično obezbeđenje Borko Aranitović, koji je bio pripadnik ekipe ubijenog Stankovića. Insajder je identifikovao Marka Todorova, takođe navijača Partizana, koji je na inauguraciji pretio njihovoj ekipi. Pripadnici ove grupe su bili kao poslednja odbrana iza kordona policije kod zgrade Predsedništva, koja je blokirana tokom protesta Jedan od pet miliona. Takođe su viđeni kod zgrade Pinka kada je bila najavljena šetnja do tamo. Nezvanično, u policiji Hrkalovićevu vezuje i za hapšenje inspektora Dejana Jovića, zamenika načelnika Odeljenja za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata u beogradskoj policiji. Jović je okrivljen da je od jednog kolege tražio da ne privodi osobu prijavljenu za porodično nasilje, koja će se sama javiti policiji, što se i desilo, te da je neovlašćeno ulazio u podatke građana, što je česta i u praksi čak ni prekršajno sankcionisana pojava u MUP-u. Režimski mediji su, prateći hapšenje Jovića, osuli rafalnu paljbu na ovog inspektora koji je više puta nagrađivan i ranjavan, a jednom proglašen za policajca godine. Izveštavali su da je pripadao škaljarskom klanu i da je korumpiran, o čemu nema reči u optužnici. Jović je vodio istrage protiv Belivuka za ubistvo Miloševića i za nasilni upad u klub Komitet, za šta su okrivljeni pripadnici grupe ovog vođe navijača. Istražujući ubistvo Dragoslava Miloradovića, kuma Luke Bojovića koji je u medijima označen kao deo škaljarske grupe, Jović je prijavio po protokolima jednog kriminalca za saradnika. Međutim, Jovića od tada prisluškuju, i kao rezultat tog šestomesečnog praćenja je uhapšen, ali za nešto drugo. To se takođe nije moglo videti u provladinim medijima. O uticaju Hrkalovićeve na medije često se spekulisalo. Lično je saslušavala Danila Redžepovića, urednika portala Teleprompter, koji je objavio transkript telefonskog razgovora Bojana Pajtića i Lidije Udovički, supruge vlasnika američke kompanije koja je htela da investira u vetroparkove. Prema transkriptu, sestra tadašnje ministarke Kori Udovički žali se Pajtiću da je Nikola Petrović, kum Aleksandra Vučića i tada direktor Elektromreža Srbije, tražio mito od dva miliona evra. Hrkalovićeva je bila i akter u slučaju prilično čudnog nestanka Stefana Cvetkovića juna 2018, koji je vlast iskoristila za medijsku kampanju da obesmisli sve veći broj napada na novinare. Naime, ona je, po rečima samog Cvetkovića, bila u vozilu kada je iz Bele Crkve vođen na saslušanje za Beograd. Sumnja da ima uticaja u provladinim medijima potvrđena je kada je policajac Dejan Tripković, koji je podneo krivičnu prijavu protiv Stefanovića i nje zbog nezakonite prismotre, tužio i jedan tabloid zbog kampanje koju je vodio protiv njega. Naime, urednik tog tabloida je na suđenju rekao da je podatke, koje je koristio za blaćenje Tripkovića, dobijao od Hrkalovićeve. S druge strane, ona je pokazala osetljivost na kritike, jer je tužila opozicione lidere Sergeja Trifunovića i Vuka Jeremića. Retko je javno istupala, i to samo u prorežimskim medijima. Na zahtev NIN-a za intervju nikada nije odgovorila. Imajući u vidu sve afere i njena posebna zaduženja, nesumnjivo je da njen posao u MUP nije bio zvezdan i da ga je shvatila kao partijski zadatak. Zato je malo verovatno da će posle njenog odlaska i njen rad u policiji biti ozbiljno institucionalno ispitivan. Bar dok je SNS na vlasti.