Arhiva

Video sam da uzimaju mito

Sandra Petrušić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 9. april 2014 | 21:10
Video sam da uzimaju mito


Sva nemoć raspoloživih pravnih načina da se zaštite uzbunjivači demonstrirana je prošle nedelje kada je Agencija za borbu protiv korupcije objavila da i pored statusa uzbunjivača koji je dodelila Gojku Dedoviću, teror nad njim ne prestaje. Prema saznanjima NIN-a ne prestaje ni prema ostalim profesorima koji su ukazali na korupciju u Šumarskoj školi u Kraljevu i to do te mere da su se povukli iz priče da bi zaštitili sebe i decu. Nekako im nije pomogla parodija koju država pravi oko donošenja Zakona o zaštiti uzbunjivača, a ni vlast koja se deklarisala da je ovo vreme odlučne borbe protiv korupcije, pa su se povukli, kako kažu, ne verujući ni u inspekcije, ni u policiju, ni u sudstvo, a ni u Ministarstvo prosvete (bar ne dok je na njegovom čelu neko iz SPS-a). I teško da bi iko imao pravo da ih krivi zbog odustajanja, ako imamo u vidu to čemu su sve izloženi i pored činjenice da je upravo zahvaljujući njihovim navodima protiv direktora škole Zorana Nikolića pokrenut krivični postupak zbog produženog krivičnog dela poreske utaje i krivičnog dela zloupotrebe službenog položaja i da je optužnica stupila na pravnu snagu još 14. 2. 2013. godine.

Kada sam direktoru prvi put ukazao na korupciju i obavestio ga da sam video dva učenika kako u koverti plaćaju prelaznu ocenu, sutradan sam doživeo da 90 članova kolektiva od mene okrene glavu. Sa svakim novim saznanjem o korupciji, do kojeg sam dolazio, pritisak na mene je rastao i pretnje su postajale učestalije. Dobijem poziv usred noći da pazim na decu i posle toga mi neko sina pretuče na igralištu. Ne zna se ko i ne mogu da tvrdim da ima veze sa tim, ali je normalno da se čovek uplaši. Bušili su mi gume, razbijali štop-svetla, zbog stresa sam dobio povišen šećer, imao intervenciju na srcu i na kraju izgubio vid na levom oku. Plašim se, imam troje dece i moju petočlanu porodicu izdržava samo moja plata, ali ne mogu da odustanem. Kada prođem odeljenjem i čujem decu kako im krče creva a moraju da plaćaju, kao čovek sam primoran da reagujem, kaže za NIN Gojko Dedović, profesor filozofije i uzbunjivač sa zaštitom.

Osim na malu korupciju koja se svodi na koverte, profesori Šumarske škole su ukazali i na daleko veću iza koje stoji direktor škole, optužujući ga da je zloupotrebio službeni položaj u cilju sticanja lične koristi i koristi za druga lica, između ostalog i na taj način što naknadu za školovanje koju su plaćali vanredni učenici u toj školi u jednom delu nije uplaćivao na račun škole već prisvajao za sebe lično i davao nastavnom osoblju i drugim zaposlenim licima u školi koja su učestvovala u organizaciji i održavanju vanrednih ispita. Prema njihovim saznanjima, od novca koji su uplaćivali vanredni učenici samo pet miliona je uplaćeno preko računa, a devet se ulilo na nejasan način, što je bio razlog da traže inspekcijski nadzor. I to je bilo uglavnom sve što su uzbunjivači dobili prosvetni inspektor je 5. 7. 2011. sačinio zapisnik iz kog se jasno vidi da je u tom trenutku nedostajala većina od 700 zapisnika sa polaganja vanrednih ispita, da nema potpisa svih članova komisije, da matični listovi nemaju delovodni broj, da na njima nema potpisa predsednika komisije i da u matičnoj knjizi nema podataka da je kandidatu uručeno uverenje o položenom ispitu, što izaziva sumnju da su izdavani falsifikati. U izveštaju stoji da je nadzor trajao više dana ali da i pored toga deo dokumentacije nije dat na uvid.

Zahvaljujući tom izveštaju pred Višim sudom u Kraljevu se pokreće postupak protiv direktora Nikolića, ali tokom njega se cifra za koju se tereti na volšeban način umanjuje (uzbunjivači tvrde da je troškove pravdao lažnim računima i računima za radove koji su izvedeni ali za koje je ranije dobijen novac) tako da se stiže do svote ispod milion i po. Zbog čega je to bitno, objašnjava NIN-ov izvor iz kraljevačkog tužilaštva: Sa manjom svotom je zaprećena i manja kazna, tako da predmet više ne potpada pod Viši već pod Osnovni sud u Kraljevu, koji zbog velikog broja predmeta može da razvlači presudu do zastarelosti.

Na pitanja NIN-a upućena nadležnim u školi, preko zvaničnog školskog mejla je dobijen odgovor pisan u prvom licu i potpisan sa članovi Školskog odbora. U njemu se negira baš sve, od mobinga do korupcije, a kao razlog afere se navodi nezadovoljstvo reizborom Zorana Nikolića od strane tadašnjih rukovodećih gradskih struktura u martu 2011. godine, nakon čega su u školi inspekcijski organi uradili svoj posao, ustanovili su da su sve optužbe neistinite (za šta niko nije odgovarao) i utvrdili finansijski propust zbog neplaćanja dela poreza, što je predmet postupka pred Osnovnim sudom u Kraljevu. Porez je naknadno plaćen. Postupak pred sudom je u toku, bićete obavešteni o presudi kada do nje dođe. Osobe koje su bile u suparničkom taboru za reizbor direktora, njih pet do šest, nastavile su da se bave istragama u školi, o čemu postoje zapisnici sa sednica nastavničkog veća. Školskom odboru nekoliko puta upućivan je zahtev za objašnjenje pojedinih navoda na šta je Školski odbor uvek odgovarao i do sada nije dobio nikakvu primedbu i zamerku, kaže neko ko sa nama nije podelio svoje ime, ali je izrazio čuđenje što Agencija za borbu protiv korupcije odlučuje da proglasi Gojka Dedovića (pored Vaska Nikolova, Čede Miljkovića predsednika Unije sindikata u Šumarskoj školi, i Predraga Cvetkovića) za zaštićenog svedoka jer deluje kao da je poslovanje toliko ugroženo korupcijom da dolazi u pitanje funkcionisanje škole, a to nije ni približno tačno Šumarska škola je dobitnik Svetosavske nagrade 2009. godine i u vrhu je po kadrovskoj i tehničkoj osposobljenosti.

Prema saznanjima NIN-a, niko nije pokušao da ospori činjenicu da je škola rekonstruisana, ali nagradu jeste mnogi su se upitali da li ju je bilo primereno dodeliti nakon niza očiglednih propusta u planiranju praktične nastave na Jastrepcu kada je smrtno stradao učenik Dejan Ribić. I kada je jedan deo profesora i veći deo javnosti smatrao da bi direktor trebalo da podnese ostavku kao čin moralne odgovornosti.
Ali, ovo nije priča o moralu već o parama, a izgleda i o politici.

Ne mogu da tvrdim da iza svega ovoga stoji SPS, a nema ni razloga direktor Nikolić je sam to više puta rekao. Pred svedocima je davao izjave da nema razloga za paniku, da ima ljude na vrhu koji će sve to zataškati. Na osnovu rada policije i Ministarstva prosvete, stiče se utisak da ih stvarno ima. Ministar Obradović je ovde bio dva puta i nije imao želju da nas sasluša, a kada sam išao na razgovor kod načelnika Republičke prosvetne inspekcije, nisam se ni vratio iz Beograda a direktor je znao šta sam sve rekao g. Vladimiru Tmušiću kome sam prosledio stenografske beleške i audio-zapise na kojima profesori govore o pritiscima i poniženjima kojima su izloženi. Kada sam došao u školu, pozvao me je i počeo da viče na mene: Gde si ti bio! Ko ti je rekao da ideš kod njega! Pričaj! Pričaj! Kasnije mi je dva puta upadao na čas i vikao na mene pred decom: Videćeš šta će da ti se desi i zapamtićeš, a dva puta je to uradio i njegov zamenik, kaže Dedović.

U odgovoru koji Školski odbor daje NIN-u sve je negirano i između ostalog piše: Kolega Dedović se obraća Agenciji za borbu protiv korupcije sa optužbom da je žrtva odmazde, navodeći nalaz psihijatra Instituta za medicinu rada Srbije u kojem se konstatuje onemogućavanje adekvatne verbalne i socijalne komunikacije. Uzročnika takve dijagnoze Agencija vidi u direktoru Zoranu Nikoliću od kojeg traži da se izjasni. Ni ovog puta niko nije reagovao na tačnost navoda, kao što su svakodnevno osporavanje profesionalnih i ličnih kvaliteta, ili otvoreno verbalno preti pred učenicima, što, odgovorno tvrdim, nije tačno. Dakle, ni direktor sa najbližim saradnicima ni ja kao član Školskog odbora ne znamo kada i pod kojim uslovima je kolega Gojko Dedović trpeo pritiske, uznemiravanja i psihološki teror, da bismo reagovali. To saznajemo od Agencije koja je, koliko čujem od direktora, pozvana u školu da ispita slučaj. Pretpostavljam da Agencija nema mehanizme da se bavi istraživanjem zbog čega je, po meni, napravljena još jedna u nizu grešaka, a to je oglašavanje ovog slučaja na veb-stranici Agencije.

Pa, Agencija iako zahvaljujući postojećim propisima nema mogućnost da zaštiti uzbunjivače koliko bi trebalo i koliko bi želela, ipak ima mogućnost da ispita navode. I to je jedan od razloga zbog kog je objavila naziv organa javne vlasti (Zorana Nikolića) na posebnoj godišnjoj listi (crnoj listi za one koji krše prava uzbunjivača). Jer je u međuvremenu ustanovila da je Nikolićeva imovina uvećana za vreme dok je na funkciji, da gradi apartmane na Kopaoniku na placu koji tamo poseduje, kao i da je prodao stan u Beogradu u poslednjih godinu dana. A povodom navoda uzbunjivača da je usled koruptivnih radnji tužilaca u Osnovnom javnom tužilaštvu u Kraljevu i Višem javnom tužilaštvu u Kraljevu onemogućena istraga, odnosno značajno umanjen spisak kandidata koji su dali novac i zbog čega Nikolić nije krivično gonjen za krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika, Agencija se obratila Višem javnom tužilaštvu u Kraljevu i Apelacionom javnom tužilaštvu u Kragujevcu, sa predlogom da se slučaj preispita i da se u istragu uključi i onaj deo novca koji nije ušao u blažu inkriminaciju u podnetoj optužnici.
Kako su podnosioci zahteva ukazivali na koruptivne radnje tužilaca i na prepreke usled kojih ne može da bude moguća neometana istraga ovog slučaja, Agencija se obratila Republičkom javnom tužiocu, zbog načela hijerarhije javnih tužilaca, ali odgovor nije dobijen. Sve što možemo je da napišemo urgenciju ali ne možemo da utičemo na rad tužilaštva, kaže za NIN Nataša Jelić iz Agencije.

Nekomunikacija, zataškavanje, ignorisanje Agencije su ne samo dokaz kako će uzbunjivači prolaziti ukoliko se usvoji zakon po kojem će ih štititi jedino sud, već i da je čitav problem nadrastao školu u Kraljevu i da u priči ima i onih koji sa visokih pozicija zbilja štite lica i dela na koje ukazuju uzbunjivači. Ako je zbog nezavisnosti sudstva to teško dokazivo, nešto je lakše kada je u pitanju Ministarstvo prosvete. Na molbu NIN-a da objasne da li su poslali vanrednu inspekciju, šta su otkrili i šta imaju nameru da rade sada kada je Agencija obelodanila da se teror nad uzbunjivačima nastavlja od strane direktora prosvetne ustanove, odgovor nije stigao. To ne bi trebalo da čudi, Ministarstvo prosvete je poznato po tome što odgovara samo na novinarska pitanja koja se njima dopadaju, ali kada ih pita Agencija, taj komfor sebi ne bi mogli da dozvole.



Dana 14. 3.2014. godine uputili smo urgenciju ministru prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Tomislavu Jovanoviću i tražili da Ministarstvo izvrši inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada Šumarske škole u Kraljevu, s obzirom na nepravilnosti koje su nam prijavili uzbunjivači i s obzirom na to da Agencija od strane Ministarstva nije obaveštena u vezi sa ranijim zahtevom iste sadržine, u zakonom propisanom roku od 15 dana. Takođe, obavestili smo ministra da se protiv Zorana Nikolića, direktora Šumarske škole u Kraljevu, vodi krivični postupak zbog sumnje da je izvršio produženo krivično delo poreske utaje i produženo krivično delo zloupotrebe službenog položaja, a iz razloga što ministar ima sva zakonska ovlašćenja da preduzme neophodne zakonske mere kako bi bio obezbeđen zakonit rad i uspešno obavljanje delatnosti ove ustanove. Istovremeno smo obavestili ministra da ukoliko ne dostavi tražene dokumente i informacije, Agencija protiv njega može u skladu sa članom 74. stav 3. tačka 1. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije podneti zahtev za pokretanje prekršajnog postupka. Do danas Agenciji nije odgovoreno (ministar ima obavezu da odgovori Agenciji u skladu sa članom 25. stav 2. Zakona o Agenciji), stoga su se stekli uslovi za podnošenje zahteva nadležnom Prekršajnom sudu, kaže Nataša Jelić.

Ali, čak i kada bismo prihvatili tvrdnju da je sve bilo po zakonu, da su i inspekcije i tužilaštvo i sudovi uradili posao kako treba i da nema nedodirljivih i njihovih miljenika, ipak nam nakon ovog slučaja postaje jasno koliko smo daleko i od borbe protiv korupcije i osnovnog preduslova za nju zaštite onih koji je prijavljuju. Ako je i ministrima prosvete, policije ili sudstva nebitno kroz šta prolaze ljudi koji su ukazali na korupciju (teško je poverovati da psihijatri sa Instituta za medicinu rada lažu u korist zaposlenih) , sa kojim pravom ćemo sutra (ili jednom kada zakon bude donet) to očekivati od tajkuna.