NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Osveta KGB odmetnika

Deset godina Vasilij Mitrohin je svakodnevno prepisivao najznačajnije dokumente KGB o špijunskim operacijama u inostranstvu. Četrnaest godina kasnije britanska obaveštajna služba dopustila je da se objavi deo arhive

      Kolege u moskovskom štabu KGB-a znale su Vasilija Mitrohina kao "čuvara kremaljskih tajni". Predanom, poverljivom i beskrajno odanom Mitrohinu posao glavnog arhivara direktora KGB-a, koji je dopuštao izvesnu slobodu u radu, činio se kao velika nagrada za ruskog majstora špijunaže.
       Mitrohinov posao sastojao se u katalogiziranju i čuvanju "kraljevskih dragulja" dosijea obaveštajnih operacija KGB-a u inostranstvu. Dosijei sa precizno ubeleženim listama imena, podacima o službenicima i agentima KGB-a, fajlovi sa detaljnim podacima o KGB kontaktima, informacije prikupljane iz svih krajeva sveta... U tim dosijeima koji su godinama prolazili kroz Mitrohinove ruke nalazili su se i podaci o najdragocenijim aktivnostima KGB-a u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Nemačkoj i ostalim zemljama.
       Deset godina (pre nego što je 1984. godine napustio KGB i otišao u penziju) skromni akademik Mitrohin čuvao je svoju veliku tajnu.
       Njegova tajna objavljena je nedavno, početkom septembra, i predstavlja najveći poduhvat britanske obaveštajne službe od Drugog svetskog rata.
       Glavni bibliotekar u arhivu KGB-a svakodnevno je tokom deset godina uzimao ključne dosijee iz skladišta i prepisivao njihov sadržaj na kancelarijski papir. Rukopise je krijumčario u cipelama, čarapama i pantalonama. U svojoj kući, nadomak Moskve, marljivo je prekucavao sadržaj svojih beležaka.
       Takve, prekucane podatke, Mitrohin je odlagao u sanduke koji su bili skriveni u kući i, kako je jedan od izvora "Sandej tajmsa" potvrdio, u kartone od mleka u svojoj bašti.
       "Mitrohin je imao neograničen pristup izuzetnim dokumentima", kaže jedan stariji službenik iz obezbeđenja Vajthola i dodaje: "Fajlovi se odnose uglavnom na inostrane operacije koje su Sovjeti preduzimali od sredine sedamdesetih do sredine osamdesetih godina."
       Penzionisan i prilično slobodan, Vasilij Mitrohin strpljivo je čekao da mu se ukaže prilika. Sedam godina posle napuštanja KGB-a, Mitrohin je 1992. godine uspeo da otputuje u Litvaniju noseći sa sobom više od hiljadu strana svoje arhive. Kad je stigao u Rigu, Mitrohin je odmah otišao u američku ambasadu i zatražio azil.
       Međutim, službenik CIA koji je radio u ambasadi nije bio nimalo zainteresovan jer Mitrohin nije bio špijun već samo bibliotekar. Bilo je očigledno da dokumenti koje je Mitrohin imao kod sebe nisu bili originali i da su lako mogli da budu lažni, a lokalni tim CIA već se borio sa kopijama više od stotinu izbeglih Rusa koji su, kao i Mitrohin, pokušavali da uteknu u jeku raspada Sovjetskog saveza. Ipak, stariji službenik CIA Pol Redmond, šef kontraobaveštajne sekcije, preporučio je da Mitrohina treba regrutovati. Ispostaviće se da je CIA, ignorišući Redmondov predlog, načinila jednu od najvećih grešaka od svog osnivanja.
       Kad su ga u američkoj ambasadi odbili, Mitrohin se nije pokolebao. Otišao je u ambasadu Velike Britanije gde je službenica tajne obaveštajne službe MI6 shvatila kakav potencijal Mitrohin predstavlja. Posle serije temeljnih razgovora sa njim i konsultacija sa štabom, Mitrohin je formalno postao agent MI6. Obećano mu je da će u Velikoj Britaniji dobiti nov identitet, sigurnu kuću i veliku penziju.
       Planirajući jednu od najvećih obaveštajnih operacija, MI6 se suočio sa dva izazova. Trebalo je ostatak dokumentacije izvući iz Mitrohinove kuće i otkopati iz bašte. Takođe je trebalo utvrditi i autentičnost dokumentacije.
       Za ovu delikatnu operaciju MI6 izabran je, kako tvrdi izvor "Sandej tajmsa", mladi agent koji nikada nije radio u Moskvi. Agent je poslat u Rusiju, a ruska kontraobaveštajna služba nije uspela da ga otkrije na vreme. Britanski agent je bez većih problema otkopao sanduke i prebacio ih u britansku ambasadu, a nekoliko dana kasnije dokumentacija koju je Mitrohin godinama prikupljao, prebačena je u šest velikih sanduka iz ambasade u Veliku Britaniju.
       Mitrohinova arhiva ošamutila je šefove britanske obaveštajne službe. Dosijei su se odnosili i na događaje koji su se desili tridesetih godina.
       "Čini se da je Mitrohin, sa svojim ogromnim poznavanjem operacija koje je KGB izveo u inostranstvu, bio u stanju da izabere ono najbolje", kaže stariji službenik obezbeđenja Vajthola i dodaje: "To je zaista nestvarna količina materijala koji nam je dao prilično jasnu sliku o tome šta je KGB radio."
       Ekspert za špijunažu Ronald Kesler kaže: "Mnoge informacije bile su takve da sam imao utisak da čitam sovjetsku poštu. Do najsitnijih detalja saznali smo kako je neprijatelj radio tih godina. Bilo je to zaista, čudesno."
       Mitrohin nije imao motive kojima su se ostali špijuni rukovodili. Nije tražio novac, niko ga nije ucenjivao. Njegov motiv bila je njegova odvratnost prema načinu na koji je korumpirani sovjetski režim tretirao svoje ljude.
       "On je bio bez iluzija. Znao je šta se sve činilo u ime komunizma", kaže stariji službenik obezbeđenja Vajthola.
       Naravno, ovakvu izdaju Rusi nisu mogli da tolerišu i raspisali su nagradu za Mitrohinovu glavu. Ipak, bivši arhivar KGB-a insistirao je na tome da se bar deo dokumentacije objavi. Nekoliko godina kasnije, uspostavljena je veza sa profesorom Kristoferom Endrjuom, istoričarem britanske i ruske obaveštajne službe. Njegova knjiga o Mitrohinovoj dokumentaciji rezultat je višegodišnjeg proveravanja i objavljena je početkom septembra pod naslovom "Mitrohinov arhiv".
       Dubina razotkrivanja rada KGB-a, koju su omogućili Mitrohinovi prepisi, zapanjuje. U Nemačkoj, gde je KGB bio intenzivno aktivan više od 40 godina hladnog rata, pokrenuto je (na osnovu Mitrohinovih informacija) više od 50 istraga.
       U Americi, FBI je rešio nekoliko desetina špijunskih slučajeva koji su godinama, neki i decenijama, zbunjivali stručnjake. Neke Mitrohinove informacije pomogle su da se podigne optužnica protiv Roberta Lipke, bivšeg službenika Agencije za nacionalnu bezbednost. On je od kasnih šezdesetih godina radio za Ruse, ali sve dok Mitrohinovi podaci nisu stigli, uspešno izmicao. Sada Robert Lipka izdržava osamnaestogodišnju zatvorsku kaznu.
       Još jedan nerešen slučaj konačno je zatvoren. Feliks Bloh, visoki službenik američke administracije, osumnjičen je za špijunažu. Otpušten je sa posla 1989. godine i ukinuta mu je penzija, ali sve do sada, usled nedostatka dokaza, FBI nije mogao da podigne optužnicu protiv njega.
       Dosijei su pokazali da su Sovjeti, bezuspešno, pokušavali da regrutuju Zbignjeva Bžežinskog, savetnika nekadašnjeg predsednika Kartera za nacionalnu bezbednost, i Sajrusa Vensa, nekadašnjeg državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država. Dokumenti pokazuju da je KGB planirao da kompromituje Martina Lutera Kinga, borca za ljudska prava, tako što će otkriti da on sarađuje sa predsednikom Dzonsonom i da se prodao establišmentu belaca.
       U Mitrohinovoj dokumentaciji našli su se i prepisi snimaka telefonskih razgovora Henrija Kisindzera, savetnika predsednika Niksona za nacionalnu bezbednost i njegove devojke, kao i razgovori mnogih drugih diplomata.
       Sovjeti su špijunirali velike kompanije kao što su IBM i "Dzeneral elektrik", zatim vojne kompanije koje su za potrebe američkog Ministarstva odbrane radile nacrte aviona, tenkova.
       Sudeći prema ovim dokumentima, Sovjeti su planirali da izvedu sabotažu u njujorškoj luci. Neke šeme bile su odranije poznate FBI-u ali su zahvaljujući Mitrohinovim novim, vitalnim detaljima, u potpunosti shvatili način na koji Rusi izvode obaveštajne operacije u Americi.
       Naravno, bilo je u Mitrohinovoj arhivi i podataka koji su se odnosili na KGB agente u Velikoj Britaniji. Jedan od njih je i sedamdesetosmogodišnja Melita Norvud, baka koja živi u Beklijheltu. Ona je Rusima slala podatke o britanskom nuklearnom programu tokom tridesetih i četrdesetih godina.
       U to vreme Norvudova je radila u "Britiš non-ferous metals asosiejšnu" u Londonu gde je prikupljala naučne i tehničke detalje o proizvodima koji su rađeni za britanska ministarstva uključujući i Ministarstvo odbrane i ono za atomsku energiju. Oba ministarstva bila su uključena u program za razvoj britanskog nuklearnog potencijala. Njen najveći špijunski poduhvat dogodio se posle Drugog svetskog rata kada je ukrala tajni dosije "Tjub alojs" o projektu u okviru programa za razvoj britanske nuklearne bombe. Taj je dosije Hola (konspirativno ime Norvudove) poslala u Moskvu, što ukazuje na to da je Staljin bio bolje obavešten o razvoju britanske nuklearne bombe nego ministri u vladi Velike Britanije, koju je u to vreme vodio Klement Atli. Kvalitet njenih špijunskih otkrića za KGB doneo joj je slavu kakvu su uživali majstori špijunaže Berdzis, Meklejn, Filbi, Blant i Kernkros, poznati kao "pet veličanstvenih". Hola je bila "šesti veličanstveni".
       Pisac knjige "Mitrohinov arhiv" kaže da nije verovao da će Norvudova biti optužena. Govoreći na konferenciji u Berlinu o istočno-zapadnoj špijunaži, Endru je rekao: "Sredinom tridesetih ona je postala agent jednog od najstrašnijih režima u XX veku. Ona je radila za društvo o kome je imala mitsku sliku prvog društva u kome vladaju radnici. Na neki način, Hola je bila bolja od Filbija i ostalih. Oni su do 1951. godine otkrili svoje tajne, a ona je sve do sada ostala sakrivena."
       Stariji službenik obezbeđenja Vajthola kaže da je Hola prestala Sovjetima da dostavlja podatke kad je napustila Britanski istraživački centar i dodaje: "Mislim da ima mnogo preterivanja u ocenjivanju njene uloge."
       Drugi agent KGB-a koga knjiga raskrinkava je Dzon Simonds, bivši detektiv Skotland jarda, koji je bio umešan u jedan od najvećih korupcionaških skandala šezdesetih godina. Posle tog skandala regrutovan je u KGB i ubrzo je napustio Veliku Britaniju. Endru kaže da je ova arhiva "zaista izuzetna i da otkriva prodor Sovjeta na Zapad od tridesetih godina naovamo". U knjizi ima mnogo podataka i o ostalima koji su sarađivali sa sovjetskom obaveštajnom službom u Britaniji. Neki izvori tvrde da Mitrohinova dokumentacija sadrži imena i podatke 37 ruskih agenata u Britaniji. Bivši direktor kontraobaveštajne inostrane službe KGB Oleg Kalugin potvrđuje da je bivši Sovjetski Savez tragao za britanskim agentima koji nikada nisu otkriveni.
       "Ova otkrića nisu za nas nikakvo iznenađenje", kaže Kalugin i dodaje: "Na desetine odbeglih ruskih agenata radi u Velikoj Britaniji. Ne može se tačno reći koliko je njih, ali i mi imamo ljude koji rade za nas u svim oblastima".
      
       (The Sunday Times)


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu