NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pekmez umesto tenkova

U suvoborskom selu Koštunići pokazalo se i da Srbi umeju da proizvode i da se, kako bi naučnici rekli, uključe u integralni ruralni razvoj

      Jovana Čekovića, general-majora, direktora "Jugoimporta SDPR" njegovi zemljaci iz Koštunića mora da su smatrali makar neozbiljnim kada im je pre tri godine rekao da im nudi i hleba preko pogače, samo ako se vrate zemlji.
       Znali su meštani da njihov Jovan direktoruje firmom koja prodaje puške, tenkove i ostalo oružje po belom svetu, a on, eto, njima nudi - motiku. Drugi su procenjivali da je Čekovićev povratak u rodno selo ekonomsko samoubistvo zasnovano na lokalpatriotizmu.
       U takvom raspoloženju "Jugoimport SDPR" i grčka firma "Hajtek" započeli su na Preobraženje 1996. godine sa proizvodnjom, preradom i izvozom zdrave hrane sa padina Suvobora, a sve u zajedničkoj firmi "Jugoimport etno art". Sada oko dve stotine Koštuničana proizvodi prirodne voćne rakije, prerađuje voće i lekovito bilje, proizvodi eterična ulja i ekstrakte, a njihove "mlade" u firmi "Anđelija Mišić" (ime majke vojvode Živojina Mišića) proizvode tkanine za male serije konfekcije ili unikatne modele. Uskoro će se ovde proizvoditi i sirće divljih jabuka, a njoke i knedle će se praviti delimično i holandskim novcem, kao i vreće za pakovanje rasutog tereta... Tada će biti završen i Dom grčko-srpskog prijateljstva "Milica Panajota", a njegovih 20 soba i isto toliko vajata biće kamen-temeljac razvoja seoskog turizma.
      
       Alternativa
       Profesor agroekonomije dr Zagorka Zakić i dr Miladin Ševarlić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu, pokazuju prstom u Koštuniće svima koji misle da radnike iz fabrika razrušenih "humanim" NATO bombama hitno treba poslati u poljoprivredu, pa eto spasa i njima i zemlji. Dvoje profesora je protiv udarničkog optimizma koji garantuje bolju budućnost pretvaranjem viška radnika u višak seljaka.
       Istina je, Srbija je agrarno prenaseljena zemlja! Od poljoprivrede kod nas živi četvrtina stanovništva, dok se njom u Španiji i Portugaliji bavi oko deset odsto populacije. Povećanje broja zaposlenih na gazdinstvima koja, u proseku, imaju 3,3 hektara obradivog, odnosno 2,8 hektara oraničnog zemljišta (popis iz 1991. godine), moglo bi samo da pogorša ionako slabu konkurentnost poljoprivrede.
       Samo krupni robni proizvođači mogu da zarađuju proizvodeći pšenicu, kukuruz, industrijsko bilje, stočarske proizvode... koji su u režimu zaštitnih cena. Takvih poljoprivrednika koji obrađuju na desetine hektara na Kosmetu je jedan odsto, u Vojvodini pola procenta, u ostatku Srbije dva odsto! Sitnim robnim proizvođačima (na Kosmetu 83 odsto, u Vojvodini 80 odsto, centralnoj Srbiji 76 odsto) profesor Ševarlić preporučuje "alternativne proizvodne programe" koji često donose više novca od standardnih poljoprivrednih proizvoda.
       Alternativni programi su oni o kojima niste mnogo razmišljali pre nego što ste zapazili da vaš komšija zgrće novac na tome: šumske jagode, kruške divljake, lekovito i aromatično bilje, pečurke, puževi, žabe, proizvodnja glista i komposta, artičoka, špargli, prokelja, cveća, hrane po tradicionalnim receptima, delikatesnog mesa (pačje i guščje), gajenje pastrmki, paunova ili nojeva... Jedan alternativac sa severa Bačke obogatio se prodajući nojeva jaja po sto nemačkih maraka po komadu, i to unapred za tri godine.
       Više od polovine radnika koji su ostali bez posla - zbog neprilagođenosti proizvodnje potrošnji, dugogodišnjih sankcija, NATO razaranja - moglo bi da se zaposli u ruralnim područjima zemlje, ali ne u poljoprivredi već "oko poljoprivrede", u šumarstvu, vodoprivredi, uslužnim delatnostima, zanatstvu, domaćoj radinosti, infrastrukturi, malim i srednjim proizvodnim pogonima čija proizvodnja ne ugrožava ekološku ravnotežu, kaže dr Zagorka Zakić.
      
       Država
       Kada bi još i država pomogla opisani povratak na selo, boljom organizacijom zdravstvene službe, mrežom predškolskih i školskih ustanova, izgradnjom komunalne infrastrukture (putevi, vodovod, kanalizacija, struja, telefoni...) bila bi trasirana prečica kojom bismo "uhvatili korak sa novom razvojnom strategijom ruralne industrijalizacije Evropske unije". Bogati Evropljani su shvatili da im je zajednička agrarna politika preskupa i neracionalna i da "integralni razvoj ruralnih područja omogućava samozapošljavanje celokupnog domaćinstva i predstavlja branu narastajućoj nezaposlenosti.
       Ne mora sada naša siromašna država da se preplaši prevelikog posla. Mogu "alternativci" da pomognu i sami sebi. Dolari uloženi u Koštuniće (od avgusta 1996. do kraja 2000. godine planirane investicije od 20 miliona dolara) već sada su oplođeni toliko da je pored profita ostalo toliko da se za tri godine izgradi 15 kilometara puteva, šest kilometara vodovoda, proširi elektromreža, uvedu telefoni... Zadovoljni grčki partner čak je poklonio 200 000 nemačkih maraka u obliku "najsavremenije seoske ambulante kod nas".
       Koštunići više nisu selo večitih mladoženja, u njemu se ponovo ljuljaju kolevke, osnovnu školu pohađa 40 đaka, dok ih je godinu ranije bilo svega sedam. A general-major Jovan Čeković, dirktor firme koju je NATO gađao zato što izvozi oružje, zadovoljno kaže: "Pokazalo se da znamo da izvozimo pekmez i rakiju kao što smo nekada uspešno prodavali tenkove i puške."
      
       Vesna Musulin


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu