NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Repriza carskih osvajanja

Više od dve trećine ruske javnosti podržava vojnu operaciju federalnih trupa na Severnom Kavkazu, ali novinari sve češće postavljaju pitanje cene i - krajnjeg rezultata: da li će za pobedu u tom ratu (povratak nepokorne severnokavkaske enklave) biti potrebno "pobiti sve muško stanovništvo Čečenije"

      (Od dopisnika NIN-a iz Moskve)
       Pre pet godina, kad je potpisao manje-više tajnu direktivu o "uspostavljanju ustavnog poretka u Čečeniji", na osnovu koje je počeo "prvi" rat na Severnom Kavkazu, predsednik Boris Jeljcin se povukao u bolnicu, na operaciju nosne duplje, pa se nije znalo ko je nadležan da to objasni naciji. Objašnjenje je i te kako bilo potrebno, jer su se i Kremlj i parlament pravili kao da čečenski problem ne postoji, dok se (tadašnji) premijer Viktor Černomirdin i dalje, pošto je rat uveliko počeo, držao kao da se to njega i njegove vlade uopšte ne tiče.
       Danas je sasvim drukčije. Direktive, nalik na onu s kraja 1994, faktički nije ni bilo, a ofanzivu spremno objašnjavaju svi - od pres-sekretara Kremlja, preko generala u Generalštabu i na "bojnom polju", do premijera Vladimira Putina, koji se ponaša kao da drži sve konce zbivanja na Severnom Kavkazu. Naravno, zna se da prelomne odluke donosi predsednik Jeljcin, ali je Putin u prvom planu. Dok ni jedan od njegovih prethodnika nije mogao ni da pomisli da izdaje naređenja ministrima odbrane, iz Putinovih javnih nastupa se vidi da ima ingerencije vrhovnog komandanta, a ministri odbrane i unutrašnjih poslova, i ostali iz te branše, spremno iskazuju poslušnost.
      
       Nadomak Groznog
       Formalne prepreke su savladane uz prećutnu saglasnost svih umešanih, to jest zainteresovanih, budući da u pitanju nije pravi rat već "obična antiteroristička operacija", za koju uopšte nije bila potrebna posebna naredba vrhovnog komandanta iz Kremlja.
       S tom novom odlikom, severnokavkaska operacija čišćenja Čečenije i okoline od terorističkih bandi i za "uništenje terorista, svih do poslednjeg", ide kao dobro podmazana mašinerija, čak toliko da se nije precizno odredilo kad je kraj njene prve etape prešao u početak druge.
       Geografski, to se dogodilo kad su federalne trupe prešle na desnu obalu reke Terek, koja je trebalo da predstavlja novu granicu između "oslobođene" teritorije - planirane "zone bezbednosti" i "ostatka" Čečenije pod vlašću (ne)legalnog predsednika Aslana Mashadova, njegovih saboraca, teroriste broj jedan Šamila Basajeva i njegove desne i leve ruke - Sirijca Habiba Hataba i Salmana Radujeva.
       Predsednik Jeljcin se direktno ne meša. Pošto je premijer pred TV kamerama logično formulisao ključni cilj operacije - konačna likvidacija terorističkih grupa i legla terorizma - naredbu je lako bilo prevesti na jezik vojnika: uništenje protivnika. Ništa nije bilo sporno ni s pravne tačke gledišta. Eksperti tvrde da nema razlike između akcije operativaca za likvidaciju naoružane grupe bandita, recimo, u Moskvi i ove masovne vojne operacije za likvidaciju mnogobrojnih grupa terorista u Čečeniji.
       Vojnici, u činu generala u prvom redu, vrlo su zadovoljni, za razliku od njihovih prethodnika koji su vodili "prvi" rat 1994-96. Niko ih ne koči, niti ih požuruje. Političari im ne postavljaju rokove, niti ih ograničavaju u primeni sile - avijacije, tenkova i teške artiljerije. O toku operacije oni svakodnevno referišu neposredno premijeru Putinu, on drži savetovanja na kojima se donose tekuće odluke i usvajaju varijante daljih akcija i "pomeranja vatre" na nove ciljeve, posle čega se on upućuje u Kremlj da podnese izveštaj vrhovnom komandantu. Do sada, Boris Jeljcin je odobravao sve što mu je bilo predloženo.
       Trupe su napredovale korak po korak, selo po selo, pošto su se teroristi pod dejstvom raketa, bombi i tenkovskih granata povlačili sve više na jug, u kavkaske gore, odnosno u Grozni i Gudermes, drugi po veličini čečenski grad. Federalci su, međutim, stigli "nadomak Groznog", koji je - prema zvaničnim tvrdnjama - opkoljen sa severa i zapada, dok je Gudermes "gotovo u kompletnom obruču".
      
       Kraj se ne vidi
       Početak druge etape savladavanja čečenskih prostora i sela označilo je i neočekivano objavljivanje datuma okončanja operacije. Iz dobro obaveštenih vojnih izvora, TV mreže su prenele da će do 20. novembra biti zaposednut Grozni, a do kraja novembra završena i cela operacija umirivanja pobunjene oblasti. To niko nije demantovao, ali te datume i rokove više niko i ne pominje. Scenario je, mora biti, drukčiji mada se nijedan javni scenario ne može smatrati verodostojnim, ako ništa drugo onda zato što praktična dejstva nisu potvrdila izjave vojnih komandanata o ciljevima operacije. Pre mesec dana, vojni vrh je čvrsto garantovao da je zadatak da se na severnom, ravničarskom pojasu Čečenije, koji se završava na levoj obali reke Terek, stvori bezbednosna zona, sanitarni pojas preko kojeg teroristi neće moći da prelaze. Kao što se potom pokazalo, to je bila samo prva etapa, a ciljevi su dalekosežniji. Upravo zato više niko ne govori o završetku operacije do kraja meseca.
       U prvom planu su neprestana ponavljanja i uveravanja da ovog puta neće biti ponovljene greške iz vojne kampanje 1994-96, odnosno da je novi Generalštab izvukao pouke iz promašaja prethodnog.
       Vojnici i politički propagatori vojne akcije uveravaju da federalni centar ne namerava da se upušta u beskrajno nadmetanje sa pojedinačnim grupama terorista koje se skrivaju u pećinama ispod vrleti Velikog Kavkaza.
       Dosadašnji rezultati udara iz vazduha dovoljno su uverljivi da učine realnim očekivanja generala da će banditi nestati pod bombama, bez direktnih borbi prsa u prsa.
       Jedna od verzija ratovanja idućih meseci govori o tome da će bombardovanje položaja terorista biti nastavljeno nesmanjenom žestinom, što će njihove grupe prinuditi da se koncentrišu na sve manjem prostoru i tako postanu sve ranjiviji cilj. Pošto su u sanitarnom kordonu već stvoreni uslovi za duži boravak trupa, tvrdi se da će vojska provesti jesen i zimu u rovovima i zemunicama i na jednoj i na drugoj obali Tereka, a da će faza nastupanja (treća etapa operacije?) doći na red tek u aprilu-maju. Posle zime, koja će za Čečene značiti gotovo potpunu blokadu, oni neće biti u stanju da pruže iole ozbiljan otpor, nadaju se u Moskvi. Generali, međutim, ako tako i misle, o tome ne govore. U okruženju premijera Putina se čak veruje da će se teroristi između sebe pokavžiti i poubijati da nikakvog fronta neće ni biti! Pridobijanje mirnih žitelja Ako je verovati takvom scenariju, Moskva će idućih meseci, uz akcije iz vazduha, pojačavati i vojnu i ekonomsku blokadu ostatka čečenske teritorije pod kontrolom separatista i tako ih iznurivati, a oslobođeni prostor postaće neka vrsta izloga, vrt izobilja obnovljenog federalnog prisustva, u kojem će biti uspostavljen normalan život, sa bolnicama i školama koje rade, sa redovnim snabdevanjem i, što je najvažnije, sa platama i penzijama koje će se isplaćivati u gotovom, na ruke. Obični Čečeni, koji se nisu bavili otmicama i preprodajom talaca, ni krađom stoke i pljačkom, niti švercom, od svega toga su se potpuno odvikli, pa se u Moskvi nadaju da će taj izlog delovati i na ljude unutar zone pod kontrolom separatista.
       Taj recept već daje rezultate, ako se može suditi prema TV emisijama iz sela koja su teroristi napustili a federalci zaposeli. Navodno su meštani sami isterali bandite i tako izbegli da se njihovo selo nađe pod "tepihom" bombi i granata. Uprkos takvim primerima, međutim, sve se više uviđa da ta dobrodošlica, prvo, nije svugde ista i, drugo, da nije svaki put iskrena. To će reći da neće biti lako ne samo zaposesti nova sela, što bliže Groznom ide sve teže, nego da će biti vrlo teško održavati kontrolu na oslobođenoj teritoriji. Pobunjenici se isto tako lako vraćaju kao što brzo nestaju samo da bi demonstrirali da nisu stvarno iščezli.
      
       Mračna predviđanja
       S druge strane, vojnici su svesni da zimovanje na obalama Tereka neće biti nikakvo uživanje iako ne očekuju da će biti primorani da vode neposrednu borbu. I reljef i mala budzetska sredstva ne idu im naruku. Nevoljno, ali priznaju da neće moći da uspostave čvrstu liniju odbrane, što znači da će čečenski pobunjenici imati prilike da se prebacuju u pozadinu federalnih trupa i nanose im iznenadne udare s leđa.
       Verovatno je to uticalo da je iznenada najavljen kraj novembra kao termin završetka operacije, jer želja da se ofanziva završi pre zime mora da počiva u mnogim glavama. Pogotovo što do sada federalci nisu ni nailazili na ozbiljan otpor.
       Nije onda čudno što više od 70 odsto građana odobrava preduzimanje vojne operacije na Severnom Kavkazu i plan za definitivno iskorenjivanje terorističkih gnezda u Čečeniji. Na pitanja anketara, koja približno uvek glase isto: Vi ste saglasni sa odlučnim akcijama vlade u borbi protiv međunarodnog terorizma i za očuvanje teritorijalne celovitosti Ruske Federacije, odgovor je uglavnom potvrdan.
       Građani, u većini, i inače ne simpatišu lica kavkaske nacionalnosti. Uz to, svake večeri, sa ekrana televizora, generali sa dve ili tri zvezde uveravaju ih da više nema povlačenja: Ovog puta idemo do kraja, do pune pobede! A ministar odbrane maršal Igor Sergejev im garantuje: Došli smo da više nikada ne odemo odavde! Neće, znači, ponovo biti sramote, kao poslednjeg decembarskog dana 1994, kad su pobunjenici masakrirali tenkovsku kolonu i regrute, niti kao 1996, kad su se federalne trupe potpuno povukle posle potpisivanja sporazuma o prekidu vatre.
       Ovoga puta će sve biti repriza carskih osvajanja okončanih u drugoj polovini prošlog veka, posle sto i više godina neprestanih ofanziva i pohoda za pokoravanje gorštaka Dagestana, Čečenije, Alanije. Pred odsudni pohod (1865), imperator Aleksandar Drugi im je poručio: Ili ćete se pokoriti ili ćete izginuti.
       Slična je i savremena poruka, ali više upućena domaćim kreatorima operacije negoli nepokornim Čečenima. Novinari, naime, sve češće postavljaju pitanje cene ovog novog pohoda na Severni Kavkaz i njegovog krajnjeg rezultata: da li će za pobedu u tom ratu (povratak nepokorne severnokavkaske enklave) biti potrebno "pobiti sve muško stanovništvo Čečenije", kao što prognozira bivši premijer, Putinov prethodnik Sergej Stepašin.
       U analizama se ističe da je u prošlom, prvom ratu, ruska armija morala da prizna poraz, to jest da se povuče zato što zemlja, javnost i njeni lideri nisu bili spremni da idu do kraja, do pobede koja bi značila ubijanje SVIH koji pružaju otpor. Oni upozoravaju da je to neminovno u ratu u kojem regularna armija ima za protivnika partizanski pokret. Zašto Jugoslavija nije uspela da zadrži Kosovo? Zato što njena armija nije smela da ide na istrebljenje kosovskih Albanaca, upozoravaju ruski novinari svoje političare i vojnike. Jer, njima se čini da (s obzirom na onih 70 odsto pozitivnih odgovora u anketama) imaju podršku javnosti. I ispravno misle, jer javnost zaista osuđuje terorističke akcije, naročito posle eksplozija u Bujnaksku, Volgodonsku i Moskvi. Pošto su to učinili Čečeni, javnost odobrava akciju u Čečeniji.
       Ali, pitanje je da li će odgovori u anketama biti pozitivni, upozoravaju novinari, ako se jednog dana ispostavi da je borba protiv međunarodnog terorizma u Čečeniji prerasla u istrebljenje čečenskog naroda. Srećom, za sada je reč samo o upozorenju, za koje u ovom trenutku nema osnova.
      
       BRANKO STOŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu