NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ton

Pitali Vukotu: "Kako ti je đed Savo?" "Slike ima tona nema", odgovori Vukota. Uto se začu i lelek. Još jednom je zasedala Skupština Srbije. Kao i uvek, na dnevnom redu bila su sudbinska pitanja Srbije.

      Narodu je dato da učestvuje u direktnom prenosu televizije.
       Realna opasnost da se u direktnom prenosu "istakne neki poslanički ludak" izbegnuta je na način koji sasvim sigurno može ući u antologiju srpskog duha i srpske originalnosti. Naime, onog momenta kad se koji od poslanika (Poslanik je osoba koju je narod delegirao da ga predstavlja u Skupštini) suprotstavi skupštinskoj većini, kad stane da postavlja neobična pitanja i da na njih daje još neobičnije odgovore (ne čekajući da mu Predsednik Tomić odgovori), Televizija ga, tog poslanika, jednostavnim pritiskom na dugme, isključuje iz direktnog prenosa. Slika ostaje, ali tona nema.
       Hitro, kao da je samo to čekala, u tonski deo programa uskače televizijska reduša tako što za širu srpsku javnost prepričava šta nam je lepog i korisnog rekao prethodni govornik (koga smo netom i čuli i videli). Prava je šteta što nam je uskraćeno da televizijsku redušu i vidimo a ne samo da je čujemo. Ostaviti u kadru Narodnog poslanika koji govori i gestikulira (izgleda da je baš zaoštrio), nesvestan da je pritiskom na dugme od strane televizijske reduše isključen, a ne prikazati redušu koja ga tako lepo i pametno u smislu tona zamenjuje, prava je šteta. Ako to nije tehnički neizvodljivo.
       Humanom tretmanu isključivanja iz tona najčešće su podvrgnuti narodni poslanici iz Vojvodine, kako Mađari, tako i Srbi (televizija preferira nacionalnu ravnopravnost) iz opozicije.
       Poznati beogradski advokat, kome bezrezervno verujem (iako me je nekoliko puta slagao), stoji na stanovištu da bi svi "isključeni" narodni poslanici mogli da tuže državnu televiziju Srbije i da bi apsolutno sigurno dobili pravosnažnu sudsku satisfakciju. Srpsko sudište, bar kad su u pitanju ljudska prava, "nada se nema gospodara, do Boga". To je tačno, međutim. Televizija jeste demokratska institucija,nezavisna i slobodna, i kao takva na svakom objektivnom suđenju lako bi se odbranila. Uz ostale argumente "objektivnog izveštavanja" televizija bi se mogla pozvati na tehničke smetnje, smetnje na vezama, kao i na ometanje iz susednih zemalja u režiji NATO alijanse. Nema tog advokata, niti tužioca, koji bi mogli dokazati da su rečeni narodni poslanici iz Vojvodine, mađarske i srpske nacionalnosti, za govornicom Skupštine Srbije u tonskom smislu isključeni NAMERNO, a ne iz objektivnih tehničkih razloga.
       Jer, da su Narodni poslanici iz Vojvodine, i srpske i mađarske nacionalnosti, isključeni NAMERNO s ciljem da srpski narod ne čuje šta (dotični) govore, televizija bi isključila i sliku, a ne samo ton. Ovako je ostala slika kao dokaz dobronamernosti i objektivnosti državne televizije. Zar je Čaplinu bio potreban ton da izrazi svoju veliku umetnost? Ne, bila mu je dovoljna slika. Narodnim poslanicima iz Vojvodine, mađarskoj i srpskoj opoziciji, ostavljena je slika, kao i Čaplinu. Zar je to malo? Ceo srpski narod (narod televizijskih konzumenata i televizijske pismenosti) mogao ih je videti, narodne poslanike iz Vojvodine, kako slobodno, demokratski, neometani ni s koje strane, izlažu svoje misli i ideje, svoje ZA i svoje PROTIV i sve uobičajene finese koje demokratsko političko angažovanje podrazumeva. Po izričitom mišljenju predsednika Tomića poslovnik skupštine ni po jednom stavu nije narušen. Srpskom narodu nije uskraćeno da vidi narodne poslanike iz Vojvodine. Naprotiv, narodni poslanici iz Vojvodine prikazani su u gro planu, tako da su im se videli i jezik, i zubi, i nepca, sve u naporu da artikulišu reči i rečenice koje su se videle kako izlaze iz usta ali im se tu gubio svaki trag. Ako bismo stavili uho u usta tih narodnih poslanika, mogli bismo čuti šta govore, ali to je teško izvesti. Ne može ceo narod u usta jednog čoveka. Zar je baš toliko važno šta su ti ljudi govorili? Srpskom narodu je objektivno dočarano da su govorili - srpskom narodu je to više nego dovoljno. Ako mu je uskraćeno i da čuje šta narodni poslanici iz Vojvodine govore, pa dobro, nije smak sveta. Ne može sve odjednom - i slika i ton. Dovoljna je slika. Ton može drugom prilikom, kad ne bude slike.
       Srpski narod pamti i gore - kad nije bilo ni slike ni tona. Potpuni prekid, samo sneg na ekranu. Demokratija je proces. Ne može sve odjednom, i slika i ton. Na dugom putu od slike do tona vrebaju silna iskušenja. Neprijatelj menja pozicije: čas je u slici, čas u tonu. Ne zna se kad je opasniji: kad deluje iz slike ili kad rovari iz tona. Najopasniji je kad deluje kombinovano, i iz slike i iz tona. Televizija preko svoje reduše preferira stanovište da je delovanje preko tona opasnije. Isključuje ton a ostavlja sliku. Dao bih im savet da isključe i sliku. Jer, slika je samo prividno bezopasna. Mnogi demokratski sistemi srušeni su iz slike. Čaplinov "Veliki diktator" (da još jednom pomenemo to ljudsko čudo) nema ton, samo slika. Naknadno je ubačeno malo muzike. Pa ipak smo ga svi razumeli. Kao što smo razumeli i Narodne poslanike iz Vojvodine, bar mi koji smo se u mladosti nagledali nemih filmova. Baš zbog toga što im je isključen ton, čuli su se mnogo jasnije. Čuli smo im svaku reč. Svi su im čuli svaku reč. Isključena reč dalje se čuje, bar to bi televizijski stratezi morali znati.
       Ako je nezavisna i slobodna, ako je izistinski borac za demokratiju, za ljudska prava i slobodu mišljenja, državna televizija je u obavezi da na sledećem zasedanju Skupštine, a kad je to u interesu svega gore pobrojanog, isključi i sliku a ne samo ton. Samo kad isključi i sliku i ton (a ne samo ton) Televizija će dati svoj puni doprinos demokratskom preobražaju srpskog naroda. Zar treba ja da ih učim: ukidajući ton a ostavljajući sliku, televizija otvara prostor neprijateljima demokratije za svaku vrstu manipulativnog delovanja.
      
       Ukinite i sliku i ton - izbori samo što nisu počeli.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu