NIN
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Ostavke
 

I mnogo pre sadanje političke situacije i mnogo pre poslednjeg bombardovanja, ovaj narod pokazivao je ozbiljne simptome mentalne odlepljenosti. Vekovima smo trovani lažnim mitovima i lažnim bogovima, pa smo i sami sve učinili da uskoro nestanemo sa ovih prostora.

      Dakle, mi se nismo sada otkačili. Sve što nam se sada događa samo je posledica naše vekovne istorijske odlepljenosti. Navešću samo nekoliko primera.
       Prvo, mit o Sorbima i o našoj neuništivosti. Mi smo najstariji narod na svetu, stariji smo i od egipatskih piramida, nadživeli smo sve imperije od praistorije do danas, nadživećemo i Ameriku, mi ćemo stati na čelo porobljenog sveta i preobraziti čovečanstvo u liku svetosavskog učenja i pravoslavlja.
       Druga odrednica je vekovni genocid nad srpskim narodom - prema Radovanu Samardžiću.
       Treća odrednica je nacionalni mazohizam koji se izražava u večnom "dežurnom krivcu". Istrajni smo u ponižavanju, blaćenju, trpljenju. Na tragičnoj filozofiji žrtve izgradili smo etičku osnovu svog nacionalnog identiteta. U našem biću su naivnost i lakovernost. I mučeništvo.
       Četvrta odrednica je HAZARSKI SINDROM, kult Kosova, kult poraza, kult smrti, kult Nebeske Srbije, mitskog, izabranog, božjeg naroda. Srpski narod se odrekao carstva zemaljskog i opredelio se za nebesko carstvo. On ne slavi svoje pobednike, već svoje mučenike. U gotovo svim ratovima bio je pobednik, u svakom miru - gubitnik. Ali, ogromna je cena njegovih pobeda. To je tragičan samoubilački sindrom, genetskog porekla, koji nas sve vodi u Nebesku Srbiju. "Bolje grob nego rob", "bolje rat nego pakt". Sada smo pretrpeli i mnogo vojničkih poraza, zbog kojih će nas se stideti naše slavne vojskovođe na Nebu. Iako smo kao narod u ovoj deceniji do nogu vojnički potučeni, tvrde nam da smo mi i ovog puta pobednici.
       Peta odrednica su DEOBE. Delili smo se i uzduž i popreko. Nikada u praksi nije ostvareno srpsko "NAČERTANIJE" o tome šta sve Srbi hoće, a šta neće. Srpske deobe, međusrpski ratovi i stalne nesloge su najveća srpska nesreća, odvajkada i danas. Zato, pored krilatice "Srbe ne vrbe", postoji i ona: "Srbe na Srbe". Danas je ova krilatica deo zvanične politike režima i način njegove borbe za opstanak.
       Šesta odrednica su naše stalne seobe, većinom prinudne, i pre i posle Arsenija Čarnojevića, sve do danas. U naše vreme prvo su proterani seljaci sa njihovih poseda i oni su jurnuli u svet kao gastarbajteri. Posle je za njima krenuo i "trust mozgova". Ogromni su redovi pred stranim ambasadama. Malo će nas ostati u zemlji. Sela su nam prazna, gradovi bolesni. U ovoj deceniji odigrale su se i ratne seobe kao posledice građanskog rata. Ovih dana odigrava se i velika seoba Srba sa Kosova. Tom seobom izvađeno nam je srce, ne pomažu nam ni bajpasevi.
       Za nas istorija nije bila učiteljica života. Nismo shvatili da u ovom nepravičnom svetu opstaju samo poslušni, poltronski, vešti i snalažljivi narodi. Svi oni koji su u Prvom i Drugom svetskom ratu bili protivu nas na pogrešnoj strani, sada su opet protivu nas, ali na pravoj strani. Razni veliki i mali lideri su nam otrovali dušu lažnim iluzijama. Od svih cvetova, u ovoj zemlji najviše rastu narcisi.
       Igrali smo i pevali na Trgu slobode dok su nas gađali tomahavkama. Po mostovima su neki režimski poslušnici prkosili đavolu i nosili Vođine slike. Narod je bio ponosan što je ovu zemlju napalo devetnaest najvećih i najbogatijih zemalja. Ni tada se naša opozicija nije opametila i ujedinila.
       Odavno se pripremam da opozicionim liderima napišem pismo: "Uvaženi gubitnici, svi vi koji tražite smenjivanje našeg vlastodršca, svi vi treba da podnesete ostavke jer vi ste njegova kopija. Vi treba da ustupite mesto onima koji demokratiju ne svode samo na liderstvo nadobudnih uobraženih bogomdanih narodnih spasilaca. Demokratija je vladavina naroda. Tu nema mesta za nadigravanje i saplitanje među igračima istoga tima. Zahvaljujući vama, ovaj lični režim može da traje još sto godina i da se poigrava i vama i narodom. Zato, gospodo, podnesite ostavke i ustupite lidersku poziciju pravim demokratama."
       Na nekom trolejbusu duhoviti Beograđanin ispisao je divnim rukopisom poruku: "Zašto država ne bi umrla za mene"? Ova poruka vrlo suptilno bavi se pitanjem: "Dokle će ovaj narod ginuti za ovu otadžbinu"?
      
       (Autor je penzionisani profesor Pravnog fakulteta u Beogradu)


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu