NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zdravlje na kraju grada

Parlamentarne izbore u zemlji je za početak januara raspisao predsednik Sabora dr Vlatko Pavletić, pošto je predsednik Tuđman u dubokoj komi a lekari mu, uz najmoderniji sistem za preživljavanje "Evita 4", daju još nekoliko dana života

      Soba od nekoliko stotina kvadrata na sedmom spratu bolnice "Dubrava" na zagrebačkoj periferiji jedina je od skoro dve hiljade prostorija ove ustanove u koju se već mesec dana ne unosi dnevna štampa. Pacijent, naime, nema volje da čita šta sve o čemu pišu novinari željni brzopoteznih karijera na još jednom "povijesnom raskrižju" moderne hrvatske države. Sve i da želi, ne bi mogao. Jer predsednik Hrvatske dr Franjo Tuđman danima je već priključen na najmoderniji aparat za održavanje života koji poznaje današnja medicina. To je sistem "Evita 4" koji, na neizvesno vreme, produžava sve slabije životne funkcije teško bolesnog predsednika. Lekarska saopštenja čija je šturost i uopštenost za naciju postala skoro uvredljiva, uglavnom variraju između kvalifikacija "pogoršao","teško", "veoma teško", "kritično" i "zabrinjavajuće".
       Javna je tajna da je prvi predsednik državno osamostaljene Hrvatske u dubokoj komi, otkazala su mu pluća, bubrezi i jetra,a pojavila se i šećerna bolest. Uz njegovu bolesničku postelju noćima dežuraju sin Miroslav, ćerka Nevenka i supruga Ankica. Sve ostalo, a naročito priče pojedinih činovnika vladajuće Hrvatske demokratske zajednice o tome da su se rukovali sa šefom svoje partije kao i da će on biti na svim izbornim listama stranke na vlasti, tužna su i neukusna farsa.
      
       "Državotvorni" pacijenti
       Parlamentarni izbori u Hrvatskoj raspisani su za treći dan januara iduće godine, ali je prećutno u opticaju još jedan datum. To je petnaesti januar kada bi, po proceni opozicije, građani Hrvatske mogli da izađu i na predsedničke izbore. Varijanta tzv. razdoblja kohabitacije, u kome bi zemljom uz opozicioni parlament upravljao i hadezeovski predsednik, sve očitije gubi uverljivost. Januarske parlamentarne izbore već je, uostalom, raspisao novi, mada "privremeni Tuđman". To je predsednik Hrvatskog državnog sabora, akademik Vlatko Pavletić.
       Dužnost "Tuđmanovog zamenika" dr Pavletić je preuzeo pošto je stranka na vlasti, ne obazirući se na protivljenje opozicije, donela ustavni zakon koji je bolesnog predsednika države proglasio "privremeno spriječenim" da obavlja svoju funkciju. Iako upravo nedostojno prozirna, fraza o "privremenosti" taman je ono što treba vladajućoj stranci. Sve što zanima aspirante na de facto ispražnjeni presto dosadašnjeg nacionalnog vladara, skupilo se u ruku koja je kadra da čitljivo ispiše dekret o izborima. Dr Vlatko Pavletić je za ovaj čin bio u dovoljnoj političkoj kondiciji, mada je, uz predsednika Franju Tuđmana, bio i jedan od najpoznatijih bolesnika iste bolnice na zagrebačkoj periferiji Dubrava. Treći poznati pacijent bio je pokojni ministar odbrane Gojko Šušak koji je prošlogodisnjeg maja umro od karcinoma pluća. I Tuđman i Šušak u međuvremenu su se lečili i u američkoj vojnoj bolnici "Volter Rid" u Vašingtonu, ali su oboje otpušteni zbog poodmaklih metastaza zlućudnih tumora. Predsednik Sabora Vlatko Pavletić u bolnicu je relativno nedavno dospeo zbog srčanih tegoba, ali su presudni zahvati ugrađivanja "baj-pasa", ipak obavljeni u Švajcarskoj.
       Ova činjenica naciju je najviše zainteresovala zbog pitanja ko bi onda mogao da nasledi akademika Vlatka Pavletića, ako se i njemu zdravlje uskoro pogorša. Odgovor javno ne nudi niko, čak ni hrvatski Ustav na koji se obično pozivaju potencijalni naslednici, saborski potpredsednik Vladimir Šeks, savetnik za unutrašnju politiku Ivić Pašalić i potpredsednik vlade i šef hrvatske diplomatije dr Mate Granić.
      
       Porodične rasprave
       Do nepotrebnih komplikacija je, navodno, došlo jer su se lekari prekasno odlučili na operaciju napuklina u crevima. Predsednik države je, navodno, puna četiri časa na operacionom stolu čekao dolazak najboljeg domaćeg hirurga koji se tog dana nalazio van Zagreba, pa ga je do bolnice s upanjenim rotacionim svetlima sprovela vojna policija. Kad je operacija konačno obavljena došlo je do sepse koja je za posledicu imala lančano otkazivanje unutrašnjih organa i vitalnih funkcija organizma. Lekari se uglavnom slažu da može da se potvrdi određena moždana aktivnost dr Franje Tuđmana, ali je on ipak u dubokoj komi. Ova poražavajuća vest otpočetka je bila poznata desetorici najuticajnijih ljudi u državi i partiji među kojima je i predsednik Vlade mr Zlatko Mateąa, ministar spoljnih poslova dr Mate Granić, Tuđmanov savetnik dr Ivić Pašalić koji je, priča se, jedva zaustavio suze, i još nekoliko partijskih funkcionera. Krajnji ishod maligne bolesti poznat je, naravno, i porodici predsednika Franje Tuđmana koja oca i supruga redovito posećuje preko sporednih ulaza u bolnicu na Dubravi.
       Stanovnici južnih delova Zagreba koji vode ka aerodromu "Pleso" počeli su da pričaju kako se naglo uređuju saobraćajnice koje od aerodroma vode do centra grada, a pojavile su se i vesti da predsednikova porodica tajno uređuje grobnicu i spomenik. Mada morbidne, ove poluinformacije su samo logična posledica političkog trgovanja sa zdravljem i životom "oca nacije" koje ovog momenta u Hrvatskoj predvodi upravo partija na vlasti. Predsednikova supruga Ankica ovde je označena kao glavna zagovornica odluke da se informacije o pravom stanju zdravlja njenog supruga što duže sačuvaju od javnosti. Mada su se sinovi i ćerka tome protivili, odlučeno je da dijagnoza predsednika Franje Tuđmana do finalnog ishoda ostane pod embargom. Jedino u tom slučaju, gospođa Ankica Tuđman može da se održi u javnosti i da čak poseduje izvesnu političku moć. Premda je malo verovatno da bi predsednikova supruga imala bilo kakve državničke ambicije, još su sveže posledice afere "Zagrebačka banka" kada su novinari uz pomoć bankovnih sluľbenika otkrili da prva dama Hrvatske zapravo poluilegalno obrće velike svote novca koje na njenom računu figuriraju kao plata predsednika Republike. Tada je navodno došlo i do ozbiljnih prepirki između predsednika i njegove supruge. Dok je dr Tuđman bio ljut zbog činjenice da je čitava stvar tako nesmotreno dospela u javnost, njegova supruga smatrala je da joj u porodici nije pružena dovoljna podrška, a predsedniku je, svojevremeno prigovarala i zbog činjenice da su na ključnim pozicijama u državi uglavnom Hercegovci, a ne Zagorci sa kojima je bila u znatno boljim odnosima.
      
       Zalutali franjevac
       Prilikom poseta bolesnom suprugu Ankicu Tuđman u kliničku bolnicu "Dubrava" uvek uvodi predsednikov ađutant Krešimir Kašpar, a pred vratima bolesničkog apartmana stoji bezimena osoba u crnim pantalonama i crnoj kožnoj jakni. Podzemni hodnici i zatamljeni sporedni ulazi ne uspevaju uvek da prikriju dolazak predsednikove porodice. Povremeno im put prepreče pacijenti koji novinarima kasnije uzrujano prepričavaju da na najbanalnije preglede čekaju pet godina, jer njihov radni staž i životni vek nisu dovoljni da isplate "nekoliko dana poklonjenog života..."
       Bivša vojna bolnica u Zagrebu počela je, inače, da se gradi pre tačno dvadeset godina. Radove je platila tadašnja Jugoslovenska narodna armija, a projektanti su bili Slovenci iz firme Biro 71 - Domžale, uz arhitekte Juraja Princesa, Štefana Kacina i Bogdana Špindlera. Kada je u proleće 1988. svečano predata na upotrebu, javnosti je predstavljena kao bolnica za 21. vek. Laskava titula umnogome je opravdala procene projektanata. Bolnička fasada u tirkiznoplavoj boji krila je tzv. mikroklimu koja je u svim godišnjim dobima obezbeđivala prijatnu temperaturu bolesnicima i lekarskom osoblju. Uz sedam stotina bolničkih kreveta, skoro dve hiljade ostalih prostorija i čak četrnaest operacionih sala, bolnica ima i sopstvenu sletnu pistu za helikoptere.
       Upravo ta činjenica je početkom rata u Hrvatskoj najviše žestila domaću javnost. Zagrepčani nisu ubeđeni da je JNA u bolnicu helikopterima prebacivala "četnički nakot", a u mrtvačnicama krila Hrvate koje je likvidirala samo zato što su bili Hrvati. Veliki broj lekara i pomoćog medicinskog osoblja tada je, po kratkom postupku, proglašen četničkim špijunima i dobio otkaz. Ondašnji ministar zdravlja, inače bolnički radiolog dr Andrija Hebrang sa generalom JNA Andrijom Rašetom, u decembru 1991. godine, konačno se dogovorio o iseljavanju bolnice koja je od tada prešla u ruke Hrvatske vojske. Čak i letimičan pogled na bolnički interijer danas potvrđuje da luksuzno i moderno zdanje otada nije ni popravano, ni propisno održavano. U hodnicima se ne menjaju pregorele sijalice, u prostorijama za toalet propadaju brave, slavine i sanitarni čvor. Mada bolnica više nije namenjena samo lečenju pripadnika Hrvatske vojske nego svim građanima Hrvatske, uputi ne znače mnogo, jer su aparati za propisane preglede uglavnom u kvaru. Jedno od najposećenijih mesta kliničke bolnice "Dubrava" sada je improvizovana kapelica u kojoj posetioci i pacijenti bolnice mole za zdravlje predsednika Tuđmana i prisustvuju posebnim misama koje bi trebalo da mu produže život.
       Ne tako davno,predsednikovo obezbeđenje pred kancelarijom u bivšoj Titovoj "Vili Zagorje" na zagrebačkom Pantovčaku, zapanjilo se kada je među elegantne perivoje "samo tako" hteo da ušeta jedan usamljeni pripadnik franjevačkog reda. Zaprepašćenim mladićima u maskirnim uniformama i radoznalim sekretaricama ispričao je da je došao čak iz nemačkog grada Kelna, jer je čuo da je predsedniku potreban ispovednik. Kako nije dobio dozvolu da to i lično proveri, dr Franji Tuđmanu ostavio je pismo s porukom... "Dragi katoliče Franjo, Bog, njegova ljubav i milosrđe, veći su od svih naših slabosti i grijeha. Budući da nas on voli, on nam i oprašta... Ja ću naići popodne kod Vas, a Vi se pripremite za Svetu ispovijed. Neka Vam Bog da, po zagovoru Svetog Franje, skrušeno srce i rasplakan duh. Pax et bonum."
       Odgovora nije bilo, ali je sveštenik kasnije tvrdio da je jedna od predsednikovih sekretarica potvrdila da s tim zaista treba požuriti, pa "neka gospodin velečasni samo bude uporan". Lekari iz "bolnice na kraju grada", premda u velikoj većini dobri katolici, odlučili su se za pragmatičnije rešenje. Što danju pokvari bolest, noću poprave aparati. A ponekad pomogne i politika.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu