NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pravila igre

Sastanak članova Svetske trgovinske organizacije u Sijetlu (SAD) doživeo je više od debakla. Tome su doprineli brojni protesti sindikalnih radnika i masa demonstranata, ali i rezignacija Trećeg sveta, koji je "uhvaćen" u američkoj "demokratiji", jednostavno odbio da glasa

      Svi su već ranije znali da sastanak Svetske trgovinske organizacije neće proći lako, ali se niko nije nadao masovnim protestima, sličnim onima iz vremena hipika, na ulicama Sijetla. Očigledno je da su se sindikalne vođe dobro pripremile i da su animirale dovoljan broj ljudi za masovne proteste u vreme sastanka. Međutim, Amerikancima koji su zaboravili šta znači masovni protest, izgleda da se to veoma svidelo. Neverovatno je da takav događaj na nekom američkom krajnjem severu izazove toliko uzbuđenja. Naravno, veći deo sveta nije ni čuo šta će se događati, niti mu je to bilo interesantno, a osnovna stvar je u tome da, takoreći nevažna organizacija, koja već u svom nazivu ima bezazlenu reč "trgovinska", želi da preuzme ulogu demokratskih institucija, onoliko demokratskih koliko to Amerika želi da budu, uterujući tu "demokratiju" ucenama i bombardovanjem zemalja u kojima se to ne sprovodi onako kako oni žele.
       Prvi put je postalo očigledno, mada to još mnogi ne shvataju, da ulogu vladara svetom preuzima kapital, odnosno na prvi pogled bezazlena i potrebna organizacija koja bi trebalo da doprinese liberalizaciji trgovine.
       Zemlje u razvoju su pokazale svoju frustraciju zbog rešenja i odluka organizacije u koju su dobrovoljno ušle sa nadom da će njihovim zemljama krenuti nabolje, a koje nikako ne mogu biti u njihovom interesu. Brojne fotografije sa sastanka u Sijetlu pokazuju članove nekih afričkih zemalja kako dremaju ili spavaju u toku sednica - ne zato što im je bilo dosadno, već što niko, osim novinara, nije hteo da ih sluša, da ih pita bilo šta... Oni su pozvani samo da bi glasali. Kad bi se dokopali govornice, isključivali bi im mikrofone. Ministri iz zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike su protestovali zbog toga što su bogate zemlje apsolutno zaboravile i stalno zaboravljaju na interese njihovih zemalja.
      
       Zabrinutost
       Soni Ramfal, koji je predstavljao nekoliko karipskih zemalja, rekao je da je iznenađen činjenicom što su zemlje u razvoju pozivane samo na sastanke radnih grupa, koje je formirao Majk Mur, generalni direktor STO, a da se istinske odluke donose samo na privatnim sastancima grupice uticajnih zemalja.
       Ministar inostranih poslova Gvajane Klement Roi kaže da je došao na sastanak pun nade, ali da odlazi razočaran jer su afrički delegati potpuno marginalizovani. Razlog za takav odnos prema delegatima iz afričkih zemalja je što ostali delegati nisu želeli da se sastanak STO pretvori u beskonačnu debatu o afričkoj poljoprivredi. Jedan od zabrinutih bio je i Jaš Tandon, pregovarač iz Zimbabvea, koji smatra da su se afričke zemlje uključile u globalizaciju a da im nije objašnjen način integracije.
       Sastankom STO bili su nezadovoljni i neki predstavnici razvijenih zemalja, pre svega Francuske i Japana, što se moglo i pretpostaviti još pre dva meseca kada su počeli prvi pregovori između visokorazvijenih zemalja. U konstelaciji snaga kakva je uspostavljena u svetu, ova grupacija od 135 članica (poslednja se pridružila Estonija) nije ni mogla da dođe do konkretnog rešenja. Tada, pre dva meseca, japanski diplomata Joki Suzuki je izjavio da će doći na sastanak u Sijetl, ali da je ozbiljno zabrinut da li će na tom sastanku trgovina biti predmet razgovora. Zapravo, svi ti pregovori i razgovori koji traju od početka ove godine nisu doneli ništa novo niti su se predstavnici različitih zemalja složili o bilo čemu.
       Evropska unija i Japan naročito se protive rešenjima koja Amerika i Australija, veliki izvoznici poljoprivrednih proizvoda, predlažu za poljoprivredu. Oni su, naime, želeli da se usvoji, sve u okviru slobodne trgovine, rešenje po kome bi poljoprivredni proizvodi bili tretirani kao sva druga roba, tj. po kome ne bi, u slučaju izvoza, proizvođači imali bilo kakve subvencije ili protekcije od države.
       Kanada se pobunila protiv rešenja koja bi štetila zaštiti životne sredine, ali njenoj žalbi su dodati i protesti protiv ogromne moći i male fleksibilnosti STO.
      
       Nastavak
       "Razočaravajuće je što smo morali na ovaj način (bez ikakvog rešenja) završiti ovaj sastanak", rekao je kanadski ministar trgovine Pjer Petigrou. Međutim, pregovori za novi sastanak STO, koji će biti održan u Švajcarskoj sledeće godine, počinju posle novogodišnjih praznika. U zaustavljanju, ili prekidu pregovora, za uspeh su zaslužni i demonstranti koji su prekinuli brojna američka razmišljanja o ograničavanju prava radnika.
       Zemlje u razvoju kojih je oko 100 od 135 članica STO-a najviše brinu baš sindikalna prava i načini organizovanja radnika, jer su tek počeli proces demokratizacije i povećavanja radničkih prava na šta su ih Amerika i Zapad praktično primoravali, a sada traže da se ta prava ograniče.
       Šta je zapravo STO? To je međunarodna organizacija kojoj je pristupilo 135 zemalja da stvore telo koje će regulisati osnovne probleme u svetskoj trgovini. Bilo je to 1995. godine kao nastavak "urugvajske runde" GATT-a, kada je izgledalo da će stvaranje STO značajno pomoći ostvarivanju "trgovine bez granica", odnosno prevazilaženju svake nacionalne ili lokalne zakonske regulative koja bi sprečavala slobodnu trgovinu. Za ovih nekoliko godina STO je postala veoma snažna organizacija neizabranih birokrata koji namerno i bezobzirno pretvaraju ceo svet u jedno veliko tržište. Zvanično STO ima dva cilja, da promoviše razvoj slobodne trgovine (rušenje nacionalnih barijera) i da uspostavi mehanizam za regulisanje trgovačkih nesuglasica. U praksi STO želi da reguliše međunarodnu trgovinu i otvori domaća tržišta svake zemlje za strane investicije.
       Organizacija STO dozvoljava kretanje novca, kapitala, robe i usluga bez restrikcija sa izuzetno jakom zaštitom vlasnika kapitala. Čak postoje propisi za zaštitu tzv. intelektualne svojine, a intelektualna svojina, kako je definišu trgovinski ugovori, u ovom smislu nije shvaćena kao kreativnost intelektualaca već kao zaštita korporacijskog vlasništva i monopola nad patentima, lekovima, genetskim inžinjeringom i kompjuterskim softverom. To je još jedan dokaz da se STO bavi ne zaštitom intelektualne svojine već protekcionizmom u tzv. režimu slobodne trgovine, ali protekcijom za korporacije, a izuzetnom disciplinom za radnike, potrošače i male farmere.
       Tako, u procesu globalizacije svetske privrede, STO postaje nadnacionalni element u kome bezlični, neizabrani birokrati vladaju svetom, odnosno prave komediju od demokratije koju su sami proklamovali.
      
       MILAN DAMNJANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu