NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Fudbalska Evropa ili ledina

U slučaju raspada Federacije SRJ, reprezentacija može primeniti model Čeha i Slovaka. Domaći šampionat opravdao postojanje...

      Fudbalska reprezentacija Jugoslavije prva će među sportistima iz naše zemlje učestvovati na jednom velikom takmičenju 2000. godine, na šampionatu Evrope koji će se sredinom juna igrati, prvi put, u dve države - Holandiji i Belgiji. Pritešnjen sa svih strana, zidom sankcija i zabranom vlada pojedinih evropskih država (neobavezujuća preporuka EU) da na svojoj teritoriji ne primaju u "goste" sportiste iz Jugoslavije, fudbal sa ovih naših prostora je opstao ili mu tek predstoji grčevita borba za opstanak?!
       Odlazeća godina, ma koliko bila kvalitetna zbog uspeha reprezentacije u kvalifikacijama, u klupskom fudbalu bila je neviđeno siromašna i teška! U nedovršenom, prethodnom, šampionatu, zbog bombardovanja NATO snaga SRJ, "Partizan" je administrativnim putem proglašen prvakom države, "Crvena zvezda" je, u "brzopoteznom" odigravanju nacionalnog kupa, prigrabila taj značajan trofej, a Evropska fudbalska unija je, u međuvremenu, sa lista učesnika izbacila tim "Obilića", kako je zabeleženo, samo zbog predsednika i vlasnika tog kluba Željka Ražnatovića Arkana. Zbog "opstanka fudbala" FSJ je uvećao savezne (Prvu i Druge) lige do broja kakvog nikada nije bilo otkada se fudbal igra u sadašnjoj i svim prethodnim Jugoslavijama. Šta nam se sve dogodilo i šta nam se tek sprema u budućnosti za naš fudbal, za NIN govori Branko Bulatović, generalni sekretar Fudbalskog saveza Jugoslavije.
      
       Na kraju smo prvog dela fudbalskog šampionata. Mislite li gospodine Bulatoviću, da su, konačno, Prva liga (22 kluba) i tri Druge (18 klubova) opravdali svoje postojanje?
       - Sistem takmičenja koji se primenjuje u ovom šampionatu bio je prinudan. On je posledica agresije na našu zemlju. Zbog toga je prethodni šampionat (1998/99) prekinut i mi smo bili u velikoj dilemi da li da se nastavi ili da se registruje postignutim rezultatima. Da je nastavljen, završio bi se tek negde u septembru ili oktobru i to bi značilo da ove godine ne bismo imali predstavnike u evropskim klupskim kupovima! Opredelili smo se, ipak, za varijantu da se šampionat registruje u postojećem stanju, u 21. kolu Prve i 24. kolu Druge lige. U svakom slučaju, šampionat nije bio završen i onda je trebalo tražiti nova rešenja da bi naši klubovi igrali u evropskim takmičenjima. Takođe, bilo je delikatno rešiti i pitanje ko od klubova ispada iz saveznih liga. Klubovi koji su se nalazili na začelju tabele želeli su da se šampionat nastavi i svako je u preostalih 13-14 kola video svoju šansu za opstanak. Zato je i pronađeno ovo kompromisno rešenje. Prvak je "Partizan", niko ne ispada, a prvi do tada u Drugoj ligi postali su prvoligaši. I tada smo znali da to nije idealno rešenje već nužno zlo. Prema tome, bili smo svesni kao organizacija, sa najviše registrovanih klubova u zemlji, da treba napraviti jedne godine napor, da to isto učine i klubovi, a da se od sledeće vratimo na klasičan sistem takmičenja sa 18 klubova u Prvoj ligi, što će se i dogoditi u narednoj sezoni.
      
       I pre početka šampionata znalo se da FK "Priština", zbog događanja na Kosovu, neće igrati svoje utakmice. Ipak, odlučeno je da ovaj klub bude taj "nepostojeći" 22. član Prve lige.
       - "Priština" je na osnovu odluke o kojoj sam prethodno govorio zadržala status prvoligaša. U međuvremenu se dogodilo na Kosovu to što se dogodilo i FSJ na tako nešto nije mogao da utiče. Naravno, da i mi smatramo da je Fudbalski savez Kosova i dalje naš član dok god naši državni organi kažu da je to naša teritorija. Praksa je, međutim, pokazala da kao i u drugim oblastima i fudbal je na Kosovu preotet od Albanaca. Čekali smo razvoj događaja i mišljenja smo bili da ne treba ništa ishitreno raditi. Evropska fudbalska unija (UEFA) i Svetska fudbalska asocijacija (FIFA) jedva bi dočekale, kada su Albanci preuzeli "Prištinu" i ostale klubove s Kosova, da kažu: "Eto kako se ponaša FSJ!" Zato bismo imali silne reperkusije da smo ih isključili iz takmičenja! U celini, mislili smo da je to bio mudar potez našeg Saveza sa perspektivom da se "Priština" uključi u takmičenje.. Nažalost, kako je vreme prolazilo, taj momenat nije došao.
      
       Megalomanski broj klubova u siromašnoj državi kakva je naša pokazao je suprotno. Niški "Radnički" je, na primer, najavio bankrot ili ako hoćete, jednu vrstu fudbalskog moratorijuma. Sa izuzetkom tri do četiri kluba, sve ostale muči ista briga.
       - Cela naša zemlja, sve oblasti života, prošle su jedan izuzetno težak period življenja. To je sedam-osam godina i više, koje, nažalost, još traju. Sankcije su učinile svoje, bombardovanje je učinilo svoje, pa prema tome i te finansijske teškoće klubova nisu ništa novo. Naš Savez pokušava da fudbal održi u životu, da opstane, da se razvija i u ovim uslovima kakvi jesu. Ovo je naša stvarnost i realnost. Dakle, treba se boriti da se iz toga izađe. Kao što vidite, još nijedan klub nije napustio takmičenje zbog bankrotstva.
      
       Da li su klubovi, kako se to radi u ostalom svetu, obavezni da FSJ-u uplate određeni depozitiv ili daju nekakvu drugu garanciju da bi se takmičili?
       - FSJ je poslove takmičenja preneo na Zajednicu prvoligaša i Udruženje klubova Druge lige. Ranije je bilo ideja sa depozitom, ali zbog opštih finansijskih poteškoća, od toga se odustalo. Mi odlično znamo kako se to radi u razvijenim zemljama Evrope; međutim, nismo u mogućnosti da tako nešto i propišemo. Ako bismo doneli bilo kakvu uredbu, ispali bismo smešni i niko to ne bi u sadašnjoj situaciji mogao da prihvati. Realno je da svi stadioni kod nas imaju reflektore, ali ih sa izuzetkom "Crvene zvezde" i "Partizana", po propisima UEFA, nema niko. I sada znamo da mnogi klubovi, što se tiče stadiona, ne ispunjavaju uslove da se takmiče, ali jednostavno tolerišemo situaciju, dajemo neke rokove da bi se fudbal igrao...
      
       Nedavno se oglasio Fudbalski savez Crne Gore sa optužbama da nije članstvom dovoljno zastupljen u FSJ, zatim o deobi zarađenog novca u Francuskoj i još o koječemu.
       - Postoje neka otvorena pitanja o kojima, u poslednje vreme, Fudbalski savez Crne Gore ima primedbe i smatra da neke odnose treba drugačije urediti. Tačno je da sam razgovarao sa rukovodstvom FS CG, a verovatno ćemo uskoro još jednom razgovarati, jer smatram da se sva pitanja mogu na jedan korektan način rešiti. Njihove primedbe su, na primer, da nemaju selektora u bilo kojoj kategoriji fudbalera, zatim da u međunarodnim fudbalskim organizacijama nema ljudi iz Crne Gore, da reprezentacija treba češće da igra u ovoj Republici... Postavili su i pitanje deobe novca zarađenog na šampionatu sveta u Francuskoj. Tu smo postigli dogovor. Objektivno, poslednjih šest i po godina nismo imali nikakvih problema i bili smo ponosni što su odnosi na relaciji Srbija-Crna Gora u FSJ bili na potrebnom nivou. Naš statut predviđa da za svaku odluku mora glasati većina prisutnih članova. U Izvršnom odboru FSJ, na primer, ima četrnaest članova iz Srbije i sedam iz Crne Gore. Za svaku odluku mora da glasa, ako su svi prisutni, osam iz Srbije i četiri iz Crne Gore. Zanimljivo da su svih proteklih godina sve odluke donošene jednoglasno! Prema tome, to je izuzetno funkcionisalo. Međutim, ono što je činjenica, jeste da u poslednje vreme FS Crne Gore već dva puta istupa i smatra da neke stvari treba drugačije urediti.
      
       Vi ste Crnogorac. Za vas kažu da ste "alfa i omega" u Fudbalskom savezu Jugoslavije.
       - Da. Ono što je posebno interesantno, jeste da su poslednjih godina pojedini krugovi iz Srbije optuživali da je FSJ crnogorski i da, u najmanju ruku, ovde vlada nekakav crnogorski lobi. Sada je odjednom ispalo da su Crnogorci nezadovoljni Savezom. Ja tumačim to tako da je ovaj Savez oduvek bio samo jugoslovenski. Zato i smatram da fudbal i sport treba da budu poslednja granica gde će eskalirati sukob...
      
       Da li je ugroženo postojanje fudbalskih liga u SRJ, jer poznato je da je zbog platnog prometa između dve republike sada ugrožen i sport.
       - Sigurno da se teškoće, koje se u praksi pojavljuju iz dana u dan na relaciji Srbija-Crna Gora, odražavaju i na sport. Klubovi su zbog toga prinuđeni da se snalaze. Evo, na primer, fudbalski klubovi svoje utakmice organizuju, kada su u pitanju troškovi, po reciprocitetu. Jedni drugima plaćaju boravak u Crnoj Gori, odnosno u Srbiji. To je jedan od načina za opstanak našeg fudbala. Hoću da kažem da su naši klubovi žilavi. Kao što vidite, nijedna utakmica nije odložena zbog zastoja u platnom prometu. Često na neka pitanja nemaš neki super odgovor, kao i na ovo postavljeno, ali naši ljudi se snalaze, jer smo godinama prinuđeni na improvizaciju...
      
       Fudbalska reprezentacija Jugoslavije se plasirala za šampionat Evrope. Šta može da se očekuje u slučaju raspada federacije SRJ?
       - Iskreno se nadam i daj bože da do toga neće doći. Ako, govorim hipotetički, i dođe do toga, verujem da bi dva saveza, Srbije i Crne Gore, postigli dogovor da se takmičenje završi učešćem na šampionatu Evrope. Objasniću to na primeru bivše Čehoslovačke. Država se raspala, posle uspešnih kvalifikacija fudbalskog tima, ali su se Česi i Slovaci brzo i lako dogovorili da zajednički igraju na šampionatu sveta 1994. u Americi pod starim imenom.
      
       Šest meseci pre početka šampionata Evrope u fudbalski narod ove države uvukao se strah da nam se ne dogodi eliminacija za "zelenim stolom" kakva nas je snašla 1992. u Švedskoj i kada smo pobedili u kvalifikacijama...
       - Nas iz Švedske nisu isključile FIFA i UEFA! Došle su sankcije Saveta bezbednosti koje su važile i za sport i tu nije bilo pomoći. Da su Evropska fudbalska unija kao i Svetska fudbalska asocijacija na našoj strani, potvrdile su i onda kada je Evropska zajednica vladama država Evrope preporučila da ne izdaju vize našim sportistima. Mi smo se ipak takmičili. Ono čega se zaista treba pribojavati, jeste da se sve međunarodne sportske organizacije uporno hvale kako ne mešaju politiku i sport. Međutim, praksa je, nažalost, često pokazala da politika hoće upravo da zloupotrebi sport. Kada vlada jedne države, na primer Republika Irska, nije želela da na svoju teritoriju dozvoli ulazak naše fudbalske reprezentacije, onda tu FSJ nije mogao ništa da učini. To je bilo čudo u koje više ne verujem da može da se dogodi.
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu