NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zločin i kazna

Dvadeset godina "strogog" zatvora, glasila je presuda Dinku Šakiću, glavnokomandujućem logora "Jasenovac", optuženom za direktnu odgovornost za smrt preko 2000 zatvorenika i neposrednog izvršioca likvidacije petnaestak zatvorenika. Drsko lijep i vitalan u svojim osamdesetim, zlikovac se podsmehnuo: "Učinili ste dobru uslugu Beogradu."

      Bože, kako prebroditi ovu porugu, vapio sam, gledajući ovu tragikomediju. Provlačeći svoju porodicu i sebe kroz lavirint krajnje neizvjesnih, srbijanskih devedesetih dvadesetog vijeka, slušajući pomahnitala ratnička orgijanja i neizvjesnost svake noći, sada sam bio bogatiji za jednu spoznaju. Ako nas neko pobije ove noći, biće osuđen 3,65 dana, (uz malo sreće i čitavu heftu) strogog zatvora, možda sa grejs periodom od pedeset pet godina, ali treba da zna, ovo "demokratsko društvo" ne zaboravlja i ne oprašta.
       Nesretni "Jasenovčani" nemaju groba, odnijela Sava, pa se, ne mogu ni prevrtati, a kada bi mogli vidjeti ovaj "proces", vjerujem, boljelo bi više od same smrti.
       Da bi imala smisao, kazna mora biti BLAGOVREMENA, PRAVIČNA I JAVNA. Ova je bila blagovremena sa 55 godina distance, pravična 3,65 dana po komadu i javna u trećoj generaciji od zločina.
       Priznajem da ne mogu razumijeti ovaj svijet. Šabloni o "strateškim i višim interesima ne mogu mi objasniti zašto se Šakiću sudi tek sada, zašto Jugoslavija nikada nije zatražila izručenje Artukovića, iako se zna da je od 1953. godine u SAD, zašto je Pavelić mirno proživeo svoj život u Argentini i Španiji, zašto...
       Ovih dana je proslavljena desetogodišnjica rušenja Berlinskog zida. Nijedan političar nije propuštao priliku da istakne značaj tog "velikog čina" demokratizacije svijeta. Glupi zid, zašto da nas podsjeća na 50 miliona žrtava fašizma, na holokaust, Aušvic, Jasenovac..., pa u Nirnbergu su osuđena 22 nacistička rukovodioca, Vili Brant je kleknuo izvinio se i zamolio oprost. (Bio je to veliki čin ovog rijetko poštenog političara, mada najmanje što se moglo i trebalo učiniti žrtvama fašizma.)
       Zid je kolektivna kazna, to je jasno, ona pogađa i nedužne, ali ako izabereš pogrešne i na taj način im daš snagu, ovlašćenje i mandat da počine zločin, da li si kriv? Na izborima krajem 1933. godine Nacionalsocijalistička radnička partija Njemačke, sa Adolfom Hitlerom na čelu, dobila je 93 posto glasova i mandat da počini ono što je počinila poslije toga. Ako se njihovo djelo nije svidjelo prevarenim glasačima, bili su dužni da mu se suprotstave po svaku cijenu, i na taj način očiste savjest za pogrešan glas.
       Šta je bilo sa ostalim fašistima? Podsjetiću na svjedočenje Hedrige Šonfajn, zatočenice logora "Sajmište", o ubijanju Jevreja u gasnim komorama. "Prozivali su lica iz unaprijed sastavljenih spiskova, u koje su uvijek uvodili cijele porodice - dakle muškarce, žene i djecu... Transporti su odlazili jednim ogromnim automobilom, potpuno zatvorenim, tamnosive boje. U automobilu je moglo stati po 100 lica... Kuda su ih vozili, to niko od nas nije slutio... Šofer sivog automobila ulazio je često u sam logor, sakupljao djecu oko sebe, milovao ih, uzimao u naručje i dijelio im bombone... Ostale smo oko 10. maja, od nas 8 000 svega nas šest žena, Njemica udatih za Jevreje..."
       Često pomislim gdje je sada ovaj vozač, jadnik, nije imao "sreću" da uđe među 22 'počastvovana' nirnberška osuđenika, pa je vjerovatno morao da nastavi da vozi gradske autobuse prepune putnika, ili dječije autobuse za obdaništa, koja su ovaj put, igrom sudbine, imala i povratne karte.
       Nema pravde sem Božije. Ljudi se, zaista, rugaju.
       Hiljadu dana opsade Sarajeva i Bosne, besomučno bombardovanje bosanskih gradova u kojima su "svoji na svome" osuđeni na tiho umiranje jer im je uveden embargo na naoružanje i tako onemogućeno da se bar pokušaju odbraniti. Bilans 1 600 ubijene djece, samo u Sarajevu, ubijanje 10 000 ljudi u zaštićenoj zoni Srebrenica, naočigled čitavog svijeta. Epilog - mir koji je prihvatio rezultate sile - osvajanja i ucrtao Srebrenicu u karte Republike Srpske i optuženi Karadžić i Mladić za koje se čeka grejs period od 55 godina, pa da se podsmijehnu čovečanstvu iz neke sudnice poslije izrečene "blagovremene, pravične i javne opomene".
       Ne ljutim se na Šakića, što mi se nasmija u lice, ne ljutim se ni na nekog od budućih egzekutora što zbog mene neće odrobijati ni ta 3,65 dana, suviše je beznadežno, ali eto ne mogadoh da ne kažem.
      
       Ulvija Mušović,
       Seljašnica, Prijepolje


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu