NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Mi vas štitimo

General Klaus Rajnhard
Želja Srba da dobiju sopstveni zaštitni korpus neostvarljiva je isto koliko i povratak jugoslovenske vojske i policije na Kosovo i Metohiju

      U filmskom gradu nadomak Prištine ne snimaju se više filmovi - tu se sada nalazi glavna komanda multinacionalnih snaga koje imaju zadatak da zavedu mir na Kosovu i Metohiji. U rano božićno veče nemački general Klaus Rajnhard, glavnokomandujući Kfora, dao je specijalni intervju za NIN.
       - U periodu otkad sam glavnokomandujući Kfora, broj Srba je sve veći i sve se više Srba vraća na Kosovo i Metohiju. Zabluda je da Srbi napuštaju Kosovo. Smanjili smo nasilje tako što Srbe štiti sve više pripadnika Kfora.
      
       U Prizrenu je pre vašeg dolaska bilo nekoliko hiljada Srba, sada ih nema - imajte na umu - nema ih više od sedmoro. Ljudi ne bi napuštali Prizren da su se osećali zaista sigurno?
       - Ja ovde ne čuvam samo Srbe, već treba da obezbedim opstanak petnaest hiljada ljudi bosanske manjine, trideset hiljada Turaka i isto toliko Roma. To je broj koji je gotovo isti broju preostalih Srba na Kosovu i zbog toga moram imati isti tretman prema svim nacionalnim manjinama. Trudimo se da stvorimo multietničko Kosovo gde će se svi osećati sigurno.
      
       U nastojanju da napravi multietničko Kosovo Kfor, na primer, ne dozvoljava Srbima da napuste Orahovac, i štiti čak tridesetak Srba u Uroševcu. Situacija u ostalim gradovima na Kosovu je slična i Srbima se čini da žive u gradskim getima?
       - Za mene je multietičnost pokušaj da obezbedimo opstanak manjinama na Kosovu. Međutim, to je trenutno veoma teško, jer iako obezbeđujemo konvoje kojima se ljudi kreću iz Orahovca u Mitrovicu ili Štrpce, oni bivaju napadnuti i nemaju slobodu kretanja. Uvereni smo da ćemo vremenom stvoriti situaciju u kojoj će manjine i Albanci početi zajedno i da rade. Promene su nam svima potrebne, a ja mogu da činim toliko da se svi građani Kosova osećaju sigurno. Ako možemo manjine da ubedimo da ostanu ovde i ako uverimo ljude da moraju "na duge staze" da žive zajedno, onda imamo multietičnost.
      
       Ali to nije tako?
       - Ja znam da ne možemo svaku bolnicu da pretvorimo u multietničku iako smo to pokušali. Mi ne možemo da nateramo Srbe da se leče u albanskim bolnicama. Jasno mi je da se Srbi boje da neće dobiti u tim bolnicama adekvatan medicinski tretman, ali moramo insistirati na multietičnosti, odnosno na njenom sprovođenju pre svega u mestima gde Srbi predstavljaju kompaktnu zajednicu kao što je to recimo u Mitrovici. Upravo tamo treba insistirati na tome da se sprovede multietičnost i najbolje je da se počne od bolnice.
      
       Zašto počinjete da sprovodite multietičnost upravo u bolnici u Kosovskoj Mitrovici kada dobro znate da je ta bolnica uz onu u Kosovu Polju jedina medicinska ustanova gde Srbi sa Kosova još mogu s poverenjem da se leče?
       - Negde se počinje, i smatrao sam da je moja ideja humana zato što je reč o bolnici koja treba da služi svim ljudima bez obzira na to da li su oni Srbi, Albanci ili neko treći.
      
       Zar nije bilo logičnije da počnete, recimo, od bolnice u Prištini?
       - Ne možete biti svuda u isto vreme. Morate imati jedan primer i ako on uspe, valja ga primeniti na druga područja. Nažalost, ovaj primer nije bio dobar i propao je, iako mi je većina osoblja rekla da bi bili srećni da leče Albance kao ranije.
      
       Lekari u mitrovičkoj bolnici takođe su vam rekli da će dozvoliti albanskim doktorima da se vrate u bolnicu tek kada se srpski doktori koji su proterani vrate na svoja radna mesta?
       - Neko mora da načini prvi korak; međutim, Srbi u mitrovičkoj bolnici na to nisu bili spremni. Moja je ideja da se za sve otvori i prištinska bolnica i Univerzitet, ali ne možemo sve to da uradimo u isto vreme.
       Mitrovica je izabrana upravo zato što tu imamo Srbe i Albance koji žive jedni pored drugih.
      
       Zar Mitrovica nije podeljen grad u kome Albanci i Srbi žive u svojim delovima grada?
       - Jeste, i upravo se bolnica nalazi između i bilo je zgodno tu povezati Albance i Srbe. Mislim da ta humana ideja nije bila nikakva glupost i da ne treba i ne smem da tolerišem to što ona nije uspela.
      
       Ipak, mnogi Srbi ne samo da veruju da je to bila glupa ideja već čak pokušaj "otvaranja" mitrovičke bolnice doživljavaju kao direktnu provokaciju.
       - Ako Srbi misle da je obezbeđivanje daljeg rada bolnice provokacija, onda je to njihov problem i treba ozbiljno da se zamisle nad tim.
      
       Planirate da krajem januara sa vladikom raško-prizrenskim Artemijem posetite Orahovac. Da li je to želja da se lično uverite u to kako Srbi tamo teško žive i smatrali da su Srbi dovoljno kooperativni?
       - Politička kooperacija između Srba i UNMIK-a propala je samo zato što su Srbi odbili mogućnost da učestvuju u zajedničkom radu, ali se nadam da će Srbi uskoro uvideti grešku i da će nastaviti saradnju. Imam dobru saradnju sa Srpskim nacionalnim većem i često se srećem sa vladikom Artemijem i gospodinom Trajkovićem i drugim srpskim rukovodiocima. Trudim se da nađemo zajednički jezik, da uvažim njihove želje i da ih realizujem koliko je to u mojoj moći.
      
       Jedna od želja Srba jeste da imaju sopstveni zaštitni korpus koji će ih čuvati na teritorijama gde oni predstavljaju kompaktno stanovništvo. Hoćete li im tu želju ispuniti?
       - Mi imamo Kosovski zaštitni korpus i nikakvog drugog korpusa neće biti. To je, kao što znate, civilna odbrambena organizacija koja neće štititi granice, neće imati ovlašćenja da deluje na polju unutrašnje sigurnosti, niti će sprovoditi zakon. Osnivanje srpskog zaštitnog korpusa samo bi pogoršalo situaciju na Kosovu i verovatno bi doprinelo da nivo nasilja bude veći. Ako Srbi izgrade snage koje bi ih štitile od nasilja, onda bismo to morali da dozvolimo, ne samo Albancima nego i ostalim manjinama, što ne bi bilo dobro. Znači - nećemo dozvoliti Srbima da osnuju svoj korpus, šta god oni mislili o tome.
      
       Kažete da je Kosovski zaštitni korpus civilna organizacija, a ja sam videla u Prizrenu četvoricu naoružanih pripadnika KZK. Kako objašnjavate da su oni ipak naoružani?
       - Kosovski zaštitni korpus ima tri hiljade aktivnih, i dve hiljade rezervista, a mi smo dali svega dve stotine dozvola za nošenje oružja i to onima koji će ubuduće biti telohranitelji. To vam možda izgleda čudno, ali verujte mi da je to potrebno u ovoj zemlji gde oružja iovako ima previše. Samo dve stotine dozvola za oružje je najbolji pokazatelj da Kosovski zaštitni korpus nije vojska kao što je to bila OVK, već civilna organizacija.
      
       Ako vam je stalo da se Srbi uključe u Kosovski zaštitni korpus i da to bude multietnička civilna organizacija, zašto je na njenom čelu Agim Čeku, bivši komandant OVK, koji je po mišljenju Srba kompromitovan ne samo u akcijama na Kosovu već i u Hrvatskoj?
       - Postoji li uopšte čovek na Kosovu i Metohiji koga bi Srbi smatrali nekompromitovanim. Svi sa kojima ja radim su na neki način kompromitovani.
      
       Zašto Srbe ne pitate ko bi bio taj "nekompromitovani čovek"?
       - Optužbe koje ste upravo izneli na račun g. Čekua su netačne...
      
       Poznato je da čak i sud u Hagu razmatra da li će povesti istragu protiv g. Čekua?
       - Karla de Ponte bila je ovde i pitali smo je ima li nešto što bi teretilo Čekua, a ona je odgovorila da nema. Sve dok se ne dokaže suprotno, smatraću Agima Čekua za nevinog. Meni su potrebni dokazi da bih nekog mogao da optužujem i ukoliko bi se takvi dokazi našli, verujte mi da bi moji ljudi smesta uhapsili g. Čekua.
      
       Pitanje nije bilo da li treba uhapsiti g. Čekua, već zašto je takav čovek na čelu KZK?
       - Zato što ideja da se OVK pretvori u civilnu organizaciju, tj. u zaštitne snage, nije loša i ja sam zaista srećan što je g. Čeku prihvatio da bude komandant KZK-a. Često se srećemo i mogu da kažem da je to veoma iskren čovek i da mi je milo što se prihvatio teškog i, mogao bih reći, nezahvalnog posla.
      
       Kada mislite da će se stvoriti uslovi za povratak jugoslovenske vojske i policije na Kosovo i Metohiju?
       - Pre svega jugoslovenska vojska i policija nikad se neće vratiti na Kosovo u velikom broju, jer je predviđeno da se vrati svega nekoliko stotina njih. Kada će to biti, ne mogu da odgovorim zato što je to pitanje koje rešavaju na višem nivou ministri zemalja međunarodne zajednice.
      
       Nedavno je jugoslovenski general Pavković izjavio da će se uskoro vratiti na Kosovo. Da li je Kfor spreman, ukoliko se to dogodi bez odobrenja međunarodne zajednice, da se direktno suoči sa jugoslovenskom vojskom i da li bi u takvoj situaciji moglo da dođe do borbe?
       - Ne bi bilo mudro da jugoslovenska vojska na silu uđe na Kosovo zato što ja komandujem sa pedeset hiljada dobro obučenih i opremljenih vojnika koji svakodnevno vežbaju odbranu Kosova. Kada bi se to i dogodilo, Kfor bi intervenisao, a politički to bi značilo da se Srbija ponovo upušta u borbu sa svim NATO snagama.
      
       Da li bi se odlazak predsednika Miloševića sa vlasti povoljno odrazio na situaciju na Kosovu i da li je to neophodan uslov da se situacija na Kosovu za Srbe popravi?
       - Ne možemo to da predvidimo, jer to zavisi od izbora i od toga ko je potencijalna zamena Miloševiću.
      
       Smatrate li da srpska opozicija ima snage da smeni gospodina Miloševića?
       - Većina Srba na Kosovu, a čini mi se i u Srbiji, opterećena je brigom kako da preživi i ne misli mnogo na ono šta se događa u samom Beogradu. Sve što ima veze sa Miloševićem i njegovom partijom, ima direktne reperkusije na Kosovu, ali pošto smo mi tu, posledice njegovog delovanja su slabe. Problemi se ovde moraju rešavati, a interes Kfora je da u tome pomogne.
      
       Šta treba da se ostvari u dvehiljaditoj godini da biste vi kao glavnokomandujući Kfora bili zadovoljni?
       - Bio bih najsrećniji kada bi Srbi i Albanci prestali da govore o prošlosti, kada bi više osećaja imali za sadašnjost jer bez toga nema ni pogleda u budućnost. Treba biti praktičan. Želeo bih da ljudi na Kosovu postanu tolerantniji, da se nasilje zaustavi i da pokušaju da žive zajedno. Znam da je to teško, ali mi ćemo sve učiniti da se to što pre realizuje.
      
       LIDIJA KUJUNDžIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu