NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Neizlečiva usamljenost

NASLOV: Oblomov
AUTOR: I. A. Gončarov
DRAMATIZACIJA: Egon Savin
REDITELj: Egon Savin
POZORIŠTE: Crnogorsko narodno
pozorište, Podgorica

      Vladimir Stamenković
      
       Opširan u opisivanju jednog bizarnog, mada za vreme i društvo u kojima je uočen i karakterističnog ljudskog slučaja, nimalo sklon dramatičnim zaoštravanjima, Gončarov u "Oblomovu" nije pružio pravu, efektnu građu od koje bi se mogla napraviti dobra pozorišna predstava.
       Ali u Savinovoj dramatizaciji "Oblomov" je ipak s uspehom prenet na scenu, pri čemu se, naravno, pribeglo mnogim odstupanjima od originala. Pre svega, i kao pisac dramatizacije, i u ulozi reditelja, on je prigušio tendencioznost, kritički, a na momente i satirički ton ruskog klasnika. Savin je poetizovao najvažniji tok radnje, nastojao je da glavnog junaka razume i opravda, pa i približi našem današnjem gledaocu, koji i sam, poput tako predstavljenog Oblomova, oseća neotklonjiv, razumljiv nagon da pobegne iz sveta, od njegove sitničavosti što ga opasno ugrožava.
       Umesto da se podsmeva Oblomovu, njegovom umoru od života, obamrlosti njegove volje, Savin je uputio Predraga Ejdusa da komične, karikaturalne poteze upotrebljava isključivo za otkrivanje njegove zbunjenosti, uznemirenosti, uplašenosti, ukratko njegove apsolutne ljudskosti. Glumac je u tome otišao i korak dalje: sugerisao nam je da Oblomov ima živu maštu koja uvek prestiže ružnu, sputavajuću stvarnost od koje naposletku biva poražen, čime ga je publici učinio simpatičnim, ali je objasnio i njegovu ranjivost. U suštini, i reditelj i glumac su time iskoračili iz granica društvenog romana, preneli su zbivanja u područje modernog psihološkog pozorišta: pokazali su da je čovek u stvari sam sebi postao problem, da su mu nejasni sopstveni motivi za pojedine postupke, da se više ne snalazi u onom što se događa u ponorima njegove duše.
       Tako je na trapezoidnoj pozornici, u salonu sa a la rekamije posteljom za dan, gde nema mesta za drugoga, čak ni za ljubavnu partnerku, pred vratima koja nikud ne vode, prikazana i smešna i tužna strana priče o ljudskoj usamljenosti. Ona je, iako uglavnom okrenuta ka unutra, učinjena vidljivom božanstvenom Malerovom i Belinijevom muzikom, koja nagoveštava skrivena, dubinska osećanja junaka, time što na sceni vreme stoji u mestu dok čovekov život neumoljivo, intenzivno ističe, tone u neizlečivu osamu. A u središtu te priče je setan, tek na trenutke ironičnim humorom osenčen letopis neostvarene ljubavi između muškarca koji stari i mlade, prelepe, erotskom čežnjom obuzete devojke Olge, u koju Isidora Minić unosi i temperament, i liričnost, ali i strah od dolazeće budućnosti.
       U pozorišnu verziju "Oblomova", dakle, nije mehanički uneta sadržina jednog klasičnog romana, već je on samo pružio pretekst za kreiranje novog, autonomnog, uzbudljivog umetničkog dela.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu