NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kratke noge velike laži

General Vesli Klark je akcije "neimenovane grupe" u zelenim uniformama i crvenim oznakama OVK opisao kao "romanticni avanturizam". Da li je to pohvala ili pokuda

      Amerikanac Vilijam Voker, šef Posmatračke misije OEBS-a na Kosovu, i čovek koji je u Račku našao izgovor za vazdušne napade NATO-a protiv Jugoslavije, promenio je donekle svoju priču. U izjavi za američku javnu televiziju PBS, Voker je ovih dana demantovao da je u vreme Račka raspolagao bilo kakvim obaveštajnim podacima o zaveri srpskih snaga bezbednosti da se događaji u Račku lažno predstave svetskoj javnosti. U vreme Račka, američka štampa (ugledni prestonički dnevnik "Vašington post") navodila je detalje iz tobožnje telefonske komunikacije Nikole Šainovića sa srpskom policijom o tome kako prikriti razmere masakra u Račku. Voker tada nije demantovao pisanje "Vašington posta". Sada, međutim, kaže da je to bio "nesporazum", novinari su ga "pogrešno shvatili", znao je samo ono što je video na licu mesta i ništa drugo.
      
       Račak
       To što je on naknadno i delimično promenio "službenu verziju" Račka, Jugoslaviji danas više ništa ne pomaže. Ali, nije naodmet, na godišnjicu bombardovanja, prisetiti se da nije Račak sam po sebi izazvao Rambuje, ultimatum i na kraju bombardovanje; bombe su došle kao posledica načina na koji je Račak predstavljen u svetskoj javnosti. Ne kao posledica događaja u Račku, već percepcije Račka.
       Danas, kada u Srbiji vesti rutinski počinju podsećanjem da je u protekla 24 sata ubijeno, pretučeno ili na drugi način na Kosovu izmrcvareno, prestrašeno ili proterano toliko i toliko Srba, treba znati da ostatak sveta ne čita svakog dana o stradanju Srba i ostalog nealbanskog stanovništva na Kosovu. Naprotiv. U utorak 7. marta u Kosovskoj Mitrovici je povređeno 40 ljudi kada su Albanci bacili ručne granate u gomilu okupljenih građana i francuskih pripadnika KFOR-a. Među povređenim bilo je dvadesetak Srba, 14 Francuza i četiri Albanca. Najuticajniji list na svetu "Njujork tajms" javio je narednog dana iz pera svog dopisnika iz Prištine da su povređene "desetine ljudi", da su iskazi o broju povređenih Srba i Albanaca "protivrečni" i da je 50 Albanaca pobeglo iz severnog dela Mitrovice, dok preostalih 800 građana albanske nacionalnosti u ovom delu grada strahuje za život. Američki čitalac koji je uoči i za vreme bombardovanja već naučio ko su dobri, a ko loši momci na Kosovu, nema na osnovu čega da zaključi da Srbi imaju razloga da se osećaju ugroženim u Mitrovici, a kamoli u ostatku Kosova.
       Nekoliko dana ranije, agencija koja je u celom svetu sinonim za tačno i profesionalno izveštavanje, čuveni britanski Bi-Bi-Si, pozabavila se zbivanjima u području Preševa, Bujanovca i Medveđe gde je zapaženo delovanje naoružanih pripadnika grupacije koja sebe naziva vojskom za "oslobođenje" ovih krajeva Srbije i njihovo pripajanje Kosovu:
       "Mirovne snage NATO-a na Kosovu optužile su neimenovane grupe da nastoje da povećaju tenziju u demilitarizovanoj zoni između Kosova i dela jugozapadne Srbije. U izjavi KFOR-a rečeno je da je ranjavanje jednog službenika UN u tom regionu potvrdilo postojanje takvih grupa. Kaže se da će se granica striktno kontrolisati kako bi se onemogućilo prelivanje nasilja u ovaj deo Srbije koji ima veliku etničku albansku populaciju. Neki lokalni Albanci optužili su Srbe da su u region poslali jače policijske jedinice, što predstavlja kršenje sporazuma između NATO-a i Beograda iz prošlog juna."
       Istog je dana Rojters citirao reči potpukovnika KFOR-a Heninga Filipa koji "ne zna" jesu li ljudi u uniformama OVK, koji žele da pripoje Preševo, Bujanovac i Medveđu Kosovu, stvarno Albanci. "Mi to nismo mogli potvrditi", veli Filip koji se ograničio na to da naoružane albanske grupe opiše kao "ljude u zelenim uniformama sa crvenim oznakama".
       Zapadni čitalac koji uprkos zavaravanju tragova uspe da dešifruje da su "neimenovane grupe" albanski teroristi, uskoro će otkriti da im ne treba previše zameriti. Ispostaviće se da je službenik UN iz pomenute informacije Bi-Bi-Sija, koga su "neimenovane grupe" u "zelenim uniformama" dva puta ranile u nogu jer je putovao prema Kosovu "neobeleženim vozilom" zapravo Irac Marsel Grogan koji ima puno simpatija za svoje napadače. Oni su, ispričaće on stranim novinarima, bili veoma ljubazni prema njemu kada su otkrili da su napravili grešku. Oni, naime, nisu hteli da ubiju njega, već su mislili da je Srbin, budući da mu je vozilo bilo "neobeleženo". Grogan se zato ne ljuti: namera nije bila da ubiju njega, Grogana, već "neimenovanog" Srbina. To, valjda, nije isti red veličina.
      
       Milošević
       Iz "Vašington posta" i iz pera istog novinara koji je lani pogrešno shvatio Vilijama Vokera saznajemo, međutim, još u broju od 28. februara, da glavnokomandujući NATO-a u Evropi Vesli Klark, za razliku od nižerangiranog Filipa, dobro zna ko su neimenovane grupe u zelenim uniformama sa crvenim oznakama, i kakve su im namere: pripajanje Preševa, Medveđe i Bujanovca Kosovu. Dopisnik ovog lista Džefri Smit saznao je iz pouzdanih izvora da je, na sastanku sa albanskim liderima u Makedoniji, Vesli Klark opomenuo Albance da su njihove namere o otcepljenju ovog dela Srbije "romantični avanturizam". Ali, Džefri Smit dopunjuje te reči izjavom anonimnog zapadnog diplomate koji kaže da se može desiti da američke i druge savezničke trupe "dođu pod pritisak" da intervenišu u Srbiji, ako se nastave "izveštaji o progonima" albanskog življa.
       Nikoga neće iznenaditi što je general Vesli Klark istovremeno i najveći poštovalac političke i vojne moći Slobodana Miloševića u zapadnoj hemisferi. On i njegov politički mentor Ričard Holbruk pripisuju Miloševiću natprirodna politička svojstva: nikada, tobož, nije bio jači, ne vidi mu se kraja u Srbiji, nema izgleda da izgubi makar i delić kontrole nad Jugoslavijom, sprema se za rat sa Crnom Gorom, upravlja događajima u Kosovskoj Mitrovici... Takve laskave ocene Miloševićeve moći potrebne su im, naravno, da maskiraju neuspehe vlastite politike na Kosovu, gde za većinu građana nema bezbednog života, za mnoge ni krova nad glavom, dok etničke manjine tek sad strahuju za živu glavu.
      
       LjILjANA SMAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu