NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Bitka za Trepču

I na simboličkom i na ekonomskom nivou onaj ko dobije Trepču, vladaće Kosovom. Nemiri u Mitrovici mogli bi biti protumačeni kao deo borbe u koju su umešani mnogi međunarodni i lokalni srpski i albanski interesi

      Bernar Kušner, šef misije UNMIK, u martu je naimenovao sudije u Kosovskoj Mitrovici, u sudu u kojem Evangelos Mitilineos, grčki trgovac metalima, ima uredno upisanu hipoteku nad metalurgijom cinka i olova, najvrednijim delovima rudarsko-metalurškog konglomerata "Trepča".
       Među mnogobrojnim imovinskim zahtevima prema "Trepči", UNMIK će svakako morati najviše da uvaži grčki. Ne samo zbog toga što je reč o poznatoj i velikoj firmi čije se akcije kotiraju na Atinskoj berzi, već i zbog toga što je Grčka članica EU, i pri tom ima veoma važnu ulogu u rešavanju političke situacije u Jugoslaviji. ("Grci su apsolutno najglasniji" kaže za NIN jedan izvor UNMIK, a direktor grčke nacionalne telekomunikacione kompanije OTE nedavno je, posle posete Beogradu, razgovarao i sa Kušnerom.)
       Jednom nogom u "Trepči", Mitilineos, viđen kao srpski prijatelj (što mu danas veoma smeta, i što ne propušta da negira) igra u nekoliko paralelnih igara. "Svako ko bi hteo da preuzme 'Trepču', moraće prvo s nama da razgovara", izjavio je ovaj grčki trgovac prošle godine "Fajnenšel tajmsu".
       Mitilineos je još 1996. godine, šest meseci pre kupovine udela u Telekomu Srbija, naimenovan za jednog od direktora u Upravnom odboru OTE.
       Proizvodnja u "Trepči" činila je samo deset odsto prometa Mitilineosove kompanije, ali je deo balkanske strategije grčke kompanije koja ima jake poslovne interese u Makedoniji i Rumuniji. Uz Bugarsku, to su tradicionalno četiri ključne uporišne tačke u proizvodnji olova i cinka na Balkanu.
      
       Kosovski Berlinski zid
       Mitilineos je to ovako definisao: "Tranzicija Balkana iz voda komunizma dala nam je priliku koja se pruža jednom u životu, da od porodične kompanije prerastemo u regionalnog igrača. Mi smo je zgrabili." Posle kupovine metalurgije olova i cinka u Rumuniji, Mitilineos je, prema izveštajima FT, vrlo blizu da zaključi sličan ugovor sa makedonskim "Velesom" koji je ranije imao jake proizvodne veze sa "Trepčom".
       Iako je nedavno jedan zvaničnik grčke kompanije rekao da je očito da imovinski problem na Kosovu neće biti uskoro rešen, Mitilineos je stavio do znanja UNMIK-u da bi bio voljan da preuzme "Trepču" i uloži novac u njenu rekonstrukciju. "To bi bio veoma profitabilan posao", kaže jedan beogradski izvor blizak toj kompaniji, uprkos velikim dugovima, delom zastarelim tehnologijama i poslednjim pljačkama. Jedan grčki list nedavno je objavio da Mitilineos ubrzano traži rešenje da se izvuče iz kosovske situacije.
       Prema procenama Aziza Abrašija, generalnog direktora "Trepče" do 1989. godine, taj konglomerat učestvovao je u ukupnoj industrijskoj proizvodnji na Kosovu sa 25 procenata. U studiji International Crises Group, snažne međunarodne lobističke grupe, čiji je istaknuti član Morton Abramovic bio savetnik delegacije UČK u Rambujeu, kaže se da je "to ogromno mineralno bogatstvo baza kosovske ekonomije".
       "Budućnost 'Trepče' je pitanje koje ulazi u samo srce identiteta Albanaca... Kontrola nad tim rudnicima ima dramatično simboličko značenje... jer predstavlja kosovski Berlinski zid", kaže se u tom izveštaju ICG u kojem se detaljno razmatra pozicija "Trepče" i savetuje UNMIK-u da preuzme kontrolu i spreči vezu "Trepče" i "režima Slobodana Miloševića", ali se istovremeno zalaže za uspostavljanje mešovitog srpsko-albanskog upravljanja nad rudnicima.
       U oktobru, UNMIK je saopštio da će naimenovati upravnika "Trepče" koji će rešavati složena imovinska pitanja, ali još nije zagrizao u taj težak problem. "Nema znakova da će neko uskoro biti naimenovan na to mesto. Pitanje vlasništva nad 'Trepčom' se raspravlja u uskim krugovima civilne administracije i predstavlja neku vrstu tabu teme", kažu izvori NIN-a bliski UNMIK-u.
       "Trepča" je zvanično u portfoliju EU u UNMIK-u i do sada usvojenom stratetegijom predviđeno je da se kao prvi korak sprovedu mere kojima bi rudnici i ceo kompleks (inače, prema srpskim izvorima, znatno oštećen i opljačkan), bio siguran za rad. Navodno, Italijani su dali izvestan novac da se za rudare nabavi oprema i da se poprave liftovi i generatori. Druga faza podrazumeva izradu plana o budućoj eksploataciji - pre svega, kako će "Trepčom" biti upravljano, da li će njeni delovi biti izdati pod lizing, ili će biti raspisane koncesije ili čak prodaja dela konglomerata.
       Isti izvori tvrde da UNMIK uporedo pregovara i sa albanskom i sa srpskom stranom.
       Neki strani analitičari čak smatraju da sadašnji nemiri u Mitrovici i problemi o rešavanju statusa tog grada imaju svoje korene upravo u znatno ozbiljnijoj srpsko-albanskoj borbi nad "Trepčom". "Uzdržavanje od smelijih odluka ostavlja mogućnost Miloševiću da iskoristi Mitrovicu, koja je kao zagnojena rana na Kosovu, kao dokaz svoje sposobnosti da vlada glavnim ekonomskim uporištem u Pokrajini", navodi se u izveštaju ICG.
       Ključ u Mitrovici
       "Najuporniji zahtevi da se problem Kosova reši tako što će severni deo Kosova, u kojem je, "Trepča", biti pripojen Srbiji, a ostatak prepušten Albancima, dolaze, naravno sa srpske strane. U najnovijim raspravama takav plan nema izgleda da dobije zeleno svetlo među evropskim zemljama, ali sa Amerikancima se nikad ne zna", kaže za NIN jedan diplomatski izvor u Beogradu, i tvrdi da su Amerikanci s više pažnje razmatrali takvu mogućnost.
       Prema sadašnjem odnosu snaga, u "rukama Albanaca i Kfora je oko 40 odsto 'Trepče', konstatovano je na sastanku srpskog Upravnog odbora "Trepče", početkom februara u Zvečanu. "Najteži dani u istoriji 'Trepče' nastupili su u trenutku kada su Kfor i Albanci okupirali flotacije u Starom trgu i Prištini, proizvodnju cinka, fabriku baterija i hemijskih proizvoda u Mitrovici, fabriku sijalica u Peći, nakita u Prizrenu, boja i lakova u Vučitrnu i lovačkog oružja u Srbici", konstatovano je u tim izveštajima.
       U novembru su, po odluci UNMIK-a, Albanci preuzeli kontrolu nad najbogatijim rudnicima "Trepče", Starim trgom, Ajvalijom, Kišnicom i Novim brdom. "Cinkara koja je u južnom delu grada i u čiju modernizaciju je Mitilineos dosta uložio potpuno je opljačkana", kaže beogradski izvor. "Ako Albanci ozbiljno hoće da pokrenu proizvodnju, onda je takva odluka sasvim nerazumljiva", kaže taj izvor, koji tvrdi da je pri sadašnjoj podeli "Trepče" jednostavno nemoguće organizovati proizvodnju. Prema njegovim procenama, u srpskim rukama su neznatni delovi "Trepče" i u njima nema proizvodnje.
       Prema podacima UNMIK-a u rudniku Stari trg radi trenutno 230 radnika, ali se taj rad sastoji u tome da se spreči potapanje okna. Nedavno su u tom rudniku održane demonstracije, po ugledu na one iz 1989. godine (tada je štrajkovalo oko 1 000 albanskih rudara), u kojima su rudari tražili "oslobađanje Mitrovice od srpskih paravojnih snaga" i povratak rudara na svoja radna mesta. Prema izveštaju albanskih ekonomista, više od 11 hiljada albanskih rudara je optušteno iz "Trepče" posle nemira koji su pre 11 godina označili početak kosovske drame.
       U Zvečanu, koji je pod srpskom kontrolom, takođe se, prema izvorima UNMIK-a, ništa ne radi, izuzev što se održavaju mašine. Uprkos tome, Albanci sumnjiče francusku administraciju u Mitrovici (navodno, naklonjena srpskoj stvari) i Srbe da iz Zvečana "odnose bogatstvo".
       Srpski Upravni odbor "Trepče" saopštio je u februaru ove godine da je u 1999. godini ukupna proizvodnja cinka i olova iznosila oko 564 000 tona. Ove godine bi, po tim planovima, trebalo da se proizvede 46 500 tona sirovog olova, 25 000 tona srebra i 100 kilograma zlata. U najboljim godinama godišnje se u "Trepči" proizvodilo 120 000 tona olova, 50 000 tona cinka i 100 000 tona srebra. U 1996. godini Trepča je bila najveći jugoslovenski izvoznik sa 100 miliona dolara prodate robe.
       U predstavništvu kompanije u Beogradu prošle nedelje niko se nije javljao, a u Privrednoj komori Srbije NIN-u je rečeno da PKS ne raspolaže podacima o situaciji u "Trepči".
       Posredan, ali odlučujući odgovor o sudbini "Trepče", trebalo bi u aprilu da donesu UN. Generalni sekretar UN Kofi Anan izjavio je da će u dokumentima, koji će biti pripremljeni do tog roka, biti dat i predlog trajnijeg rešavanja statusa Kosova. Diplomatski izvori u Beogradu, koji sa primesom podsmeha komentarišu muke civilnog administratora Kušnera, kažu da u ovom trenutku još nema ni nagoveštaja da li će i kakav ustav dobiti Kosovo. "Rešenje bi moglo da bude veoma pogrešno, a možda ovog puta cela stvar krene u dobrom pravcu. Niko nema ideju i svi bi danas voleli da zaborave Kosovo", kaže diplomatski izvor NIN-a.
       Posle sastanka Saveta bezbednosti trebalo bi da budu jasniji i uslovi pod kojima će biti održani izbori na Kosovu.
       "U izbornoj kampanji na Kosovu, 'Trepča' će nesumnjivo biti pokrenuta kao važno pitanje", kaže se u izveštaju ICG i dodaje: "Članovi međunarodne zajednice koji se budu bavili pitanjima izbora i političkog razvoja na Kosovu, trebalo bi da prihvate i ohrabre jasno određivanje važnih političkih figura i partija oko pitanja 'Trepče'."
       Vrednost hipoteke koju su beogradski advokati Mitilineosa upisali u sudski registar u Mitrovici je 50 miliona dolara i, kako uveravaju ti sagovornici NIN-a, "ona bi morala bi biti nesporna, bez obzira na to ko na Kosovu bude na vlasti".
      
       TANjA JAKOBI
      
      

       Mitilineos i Srbi


       Tužba koju je u Beogradu, Atini i Beču podigao Evangelos Mitilineos protiv Jugobanke kao garanta posla i Geneksa kao jednog od glavnih ugovarača posla sa "Trepčom", izvorno nema nikakve veze sa UNMIK-om, ni sa sadašnjom kosovskom situacijom.
       Pošto je u decembru 1998. godine izjavio da je zadovoljan svojim poslovima u Srbiji, Mitilineos je u januaru 1999. godine podigao tužbu u visini od 50 miliona dolara zbog neispunjavanja ugovora koje je preuzela "Trepča". Hipoteka je upisana na dve metalurgije, ali ne i na hotel "Interkontinental", kako je prvobitno saopštio i sam Mitilineos. Taj predlog je, prema rečima beogradskih advokata te kompanije, prvobitno načelno bio usvojen na sastanku u Geneksu, ali ga je kasnije Upravni odbor Geneksa odbio. Mitilineosova kompanija nije ni na koji način reagovala na ovu odluku.
       Prethodno je pred novinarima na novogodišnjem prijemu u Beogradskoj banci, kao gost Borke Vučić, direktora te banke, nagovestio mogućnost da uđe u privatizaciju "Trepče".
       Mitilineos je prvi ugovor u vrednosti 50 miliona dolara sklopio sa "Trepčom" u decembru 1995. godine, da bi kasnije, 1997. godine, potpisao još jedan ugovor u vrednosti od 519 miliona dolara. U to vreme Mitilineos je kao kopredsednik grčko- jugoslovenskog biznis saveta najavljivao svoj prodor u Srbiju (pregovarao je o kupovini Slavija banke), a taj ugovor i ugovor sa RTB Bor (potpisan u februaru 1998. godine sa mogućnošću da dostigne vrednost od milijardu dolara) označio je kao najbolje primere poslovnih koraka koje će kompanija preuzimati.
       Danas izvori te kompanije tvrde da je inicijalnim ugovorom Mitilineos uložio pet miliona dolara, da bi kasnije najviše u novcu, a manjim delom u tehnologijama i koncentratima, uložio veći deo novca "iako od samog početka taj posao nije dobro funkcionisao". Prošle godine Mitilineos, je izjavio da je taj posao od početka bio promašaj i da je u njega ušao samo na nagovor grčke vlade i uz čvrste garancije grčke državne agencije za osiguranje kredita. U vreme kada se spekulisalo vestima o masovnim grobnicama u oknima "Trepčinih" rudnika, na sajtu kompanije Mitilineos pojavilo se saopštenje u kojem se oštro demantuje da je Mitilineos bio blizak Miloševićev prijatelj.
       Ibrahim Rugova, tada samoproklamovani predsednik Kosova, upozorio je Mitilineosa i druge strane kompanije 1997. godine da će svi ugovori na Kosovu postignuti sa srpskim rukovodstvom biti smatrani ništavnim. Mitilineos je u jednoj izjavi prošle godine izrazio žaljenje što nije uvažio taj prijateljski savet.
       Beogradski izvori kompanije izrazili su nevericu da je Mitilineos sa albanskim predstavnicima pregovarao o "Trepči". Takođe, tvrde da se Mitilineos samo jednom video s Miloševićem prilikom grupnog prijema grčke poslovne delegacije i da je normalno da jedna strana kompanija ima određene kontakte s vlašću "u meri u kojoj te potrebno za obavljanje posla".
       Isti izvori tvrde da Mitilineosu nije isporučeno gotovo ništa od ugovorenih količina i da podatke o ukupnoj "Trepčinoj" proizvodnji treba posmatrati sa izvesnom rezervom. Navodno, za prekid saradnje najodgovornije je rukovodstvo "Trepče" koje je bilo vešto da uzima novac a ne ispunjava obaveze.


      
      

       Srpski i albanski pristup


       Prema podacima koje je UNMIK uvažio kada je odlučio da preuzme rukovodstvo nad "Trepčom", taj konglomerat je 66 odsto u vlasništvu srpskog državnog Fonda za razvoj, 27 odsto je u društvenom vlasništvu, 2,5 procenata u vlasništvu Jugobanke, po 2,5 odsto imaju "Progres" i Beogradska banka, a dva odsto Elektroprivreda Srbije. Prema izveštaju ICG, Trepča je posle najnovijih promena u vlasništvu Jugobanke, Beogradske banke i osiguravajuće kompanije "Dunav".
       Od 1997. godine "Trepča" je na listi preduzeća za čiju je privatizaciju potrebna saglasnost vlade.
       "Iako su Kfor i UNMIK odgovorni za nasilno preuzimanje dela "Trepče", oni nikada neće okupirati ceo kompleks, niti će ikada učestvovati u rukovođenju "Trepčom", jer su vlasnici "Trepče" akcionari tog preduzeća i to ne može biti promenjeno", izjavio je u novembru, prema izveštaju Tanjuga, Novak Belić, direktor srpskog rukovodstva "Trepče".
       Oliver Ivanović, predsednik Izvršnog odbora Srpskog nacionalnog veća (SNV) Kosovske Mitrovice, izjavio je da će srpska strana angažovati međunarodne advokate i zatražiti povratak dela "Trepče" koji se nalazi u južnom delu Kosovske Mitrovice.
       Srpsko rukovodstvo "Trepče" ponudilo je UNMIK-u da preuzme upravljanje i organizovanje proizvodnje u celoj "Trepči", što nije prihvaćeno. Isti izvori prenose da je ključni srpski stav da je imovina "Trepče" u privatnom vlasništvu (budući da su sve banke i preduzeća koja imaju udela u "Trepči" deoničarska društva). Prema izveštaju ICG, takve tvrdnje, s obzirom na to da su deoničari tih banaka društvena i državna preduzeća, u UNMIK-u nisu shvaćene ozbiljno.
       Albanski pogledi na imovinski status "Trepče" mogu se podeliti u dve grupe. "Staro rukovodstvo" "Trepče" sa Azizom Abrašijem i Burhanom Kavajom na čelu, smatra da "Trepča" treba i dalje da ostane društveno preduzeće, odnosno da zadrži status koji je imala do 1989. godine. Oni veruju da bi "Trepča" mogla da dobije međunarodne kredite pod povoljnim uslovima i da iz profita otplaćuje zajam.
       Druga grupa koju predvodi Safet Merovci ministar finansija u raspuštenoj vladi Hašima Tačija, smatra da "Trepču" treba proglasiti državnim vlasništvom , s tim što bi suprotno sadašnjoj rezoluciji Saveta bezbednosti o Kosovu, nosiocem titulara bilo smatrano Kosovo, a ne država Srbija. Prema izveštaju ICG, između dve grupe postoje sumnjičenja zbog ranijih veza Abrašija i Kavaje sa beogradskim vlastima, i, s druge strane, zbog mogućnosti da proglašavanjem "Trepče" za državno vlasništvo, zahtevi Beograda za vlasništvo nad konglomeratom ne budu ojačani.
       Obe albanske grupe slažu se da "Trepča" pripada samo Kosovu, da svi drugi imovinski zahtevi nisu validni, dok se zahtevi Mitilineosa i Rozana tumače kao "pokušaj Beograda da preko stranih reprezenata zadrže kontrolu nad 'Trepčom'".


      
      

       Imovinski zahtevi


       Pored kompanije Mitilineos, svoja potraživanja prema "Trepči"do sada su iskazali i francuska kompanija Societe Commerciale de Metaux et de Mineraux (SCMM) koja je u julu prošle godine podneo dokaze UNMIK-a da je vlasnik 2,8 odsto "Trepče". Žan Pjer Rozan, direktor SCMM, došao je u posed dela "Trepče" pošto je s Jugobankom (koja ima udeo u "Trepči"), po osnovu dugova, preuzeo vlasništvo nad predstavništvom Jugobanke u Kosovskoj Mitrovici. UNMIK je odbio da uvaži Rozanove navode (prema izveštaju ICG, on nije dobio ni podršku zvaničnih francuskih krugova) zbog njegove navodne bliskosti sa beogradskim režimom. Inače SCMM je, prema beogradskim izvorima, dugogodišnji partner "Trepče" i trgovao je srebrom. Prema agencijskim vestima Rozan je navodno naimenovan i za zamenika direktora srpskog rukovodstva "Trepče".
       Jugoslovenska privatna kompanija "Rudar", koja trguje opremom za rudnike, i njen češki partner VDO, zatražili su od UNMIK-a nadoknadu štete posle obustavljanja proizvodnje u rudniku Ajvalija za uništenu opremu, gubitak profita i kamata. Od UNMIK-a i Kfora pod čijom je kontrolom rudnik češka kompanija traži 500 000 dolara, a "Rudar" 180 000 dolara.


      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu