NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ostavština za budućnost

Posledice će se znati kroz tri do pet godina, kada se očekuje povećanje broja kancera

      Mart je mesec, do sezone jagoda, malina i kupina ima još dosta vremena. To znači da ćemo bar do tog doba morati da sačekamo da saznamo zvanični stav naše zemlje o tome da li smo prošlog proleća bili izloženi besprimernom nasilju nad prirodnim okruženjem i zdravljem ljudi, ili je reč o prolaznom fenomenu bez trajnijih posledica po okolinu. Naime, izvoz jagodičastog voća nije uskladiv sa ekološkim Armagedonom koji bi mogao obeshrabriti potencijalne kupce uprkos njihovom razumevanju koje bi mogli imati za našu pravednu borbu protiv aveti mondijalizacije i nadirućeg globalizma.
       U Institutu za zaštitu zdravlja Srbije "Dr Milan Jovanović Batut" nisu laki na rečima, ali neslužbeno i en passant potvrdiće kako nije tajna da se zbog prošlogodišnjeg bombardovanja očekuje povećanje broja malignih bolesti kroz tri do pet godina, što je u vezi sa "organskim komponentama koje su dospele u prirodno okruženje". Za laike izgleda neobično da povećano prisustvo "organskih komponenti" u prirodi može da prouzrokuje rak, pošto bi se moglo pomisliti kako se te komponente u prirodnoj sredini nalaze u izobilju.
       Ono što, međutim, tu nije trebalo da se nađe, zove se policiklični aromatični ugljovodonici (skraćeno PAX), grupa jedinjenja koja nisu jednako opasna i u koju spada i svima dobro poznati naftalin koji je poslednjih godina upravo iz ovih razloga diskretno izgubio svoje nezamenljivo mesto u borbi protiv moljaca. Ti aromatični ugljovodonici dospeli su u prirodu kao posledica požara u pančevačkoj rafineriji i drugim rafinerijama. Zanimljivo je da su neki stručnjaci iz inostranstva smatrali da se oko ovoga diže nepotrebna galama: naftni derivati iz rafinerije, smatraju, pre ili posle bi ionako sagoreli i tako neizbežno dospeli u atmosferu.
      
       Zloćudne ubice
       "Stvar je u sledećem: postoji velika razlika između potpunog i nepotpunog sagorevanja goriva. Zagađenje kakvo mi znamo, ono svakodnevno, izazvano je potpunim sagorevanjem. Nepotpuno sagorevanje prouzrokuje oblake čađi - a čađ je u stvari ugljenik koji jako vezuje PAX, policiklične aromatične ugljovodonike", objašnjava Predrag Polić, profesor Hemijskog fakulteta u Beogradu. To je ujedno, smatra i profesor Polić, najgora stvar koja se desila tokom prošlogodišnjih razaranja.
       Razume se da su pri tome najgore prošla ona mesta gde su se takvi požari dešavali - Pančevo i Novi Sad, a Beograd može da se uteši da je, uprkos najneposrednijoj blizini Pančeva, dobro prošao zahvaljujući vetrovima koji su tih dana duvali. No, čestice tog zloćudnog naftalinovog rođaka raznete su svuda kuda je oblak prošao, odakle će neminovno dospeti u hranu.
       Katastrofa broj dva zove se piralen, što je komercijalno ime koje su Francuzi dali supstanci iz grupe stručno nazvane polihlorovani bifenili. Poznata nemačka farmaceutska kuća "Merk" stavila je ovu supstancu na listu "suspektno kancerogenih", a kako kaže profesor Polić, "zna se šta to znači". Reč je o tome da kancerogenost mnogih hemijskih supstanci nije laboratorijski dokazana jer na ljudima nije dozvoljeno izvoditi eksperimente a miševi ipak nisu isto što i ljudi.
       O piralenu još govori i to da je skoro potpuno povučen iz upotrebe pa čak i zabranjen (osim u "potpuno zatvorenim sistemima"), tako da je i kod nas, prema podacima profesora Polića, u gvozdenim burićima deponovano oko 1 000 tona iz upotrebe povučenog piralena, sa kojima naše vlasti ne znaju šta će. Ne zna se sudbina tog piralena u toku bombardovanja. Piralen se inače izlio iz transformatora prilikom gađanja "Crvene zastave" u Kragujevcu. Transformator se zaista može shvatiti kao "zatvoren sistem", bar je to bio dok ga nije pogodila bomba.
      
       Pad imuniteta
       Kuriozitet je da je Branislav Blažić, ministar za zaštitu čovekove sredine u republičkoj vladi, u emisiji "Zeleni prsten" izjavio da bi, kako bi pokazao da oni koji govore o piralenskoj opasnosti u stvari nepotrebno uznemiravaju javnost, bio spreman da popije čašu piralena. Predrag Polić, koji je i sam bio gost u toj emisiji, kaže da je tom prilikom samo rekao: "Ja ne bih."
       Priča o posledicama po zdravlje zbog NATO bombardovanja uglavnom se zasniva na povećanom malignitetu. Prošlo je suviše malo vremena da bi kancerogene supstance ispoljile svoju prirodu, i suviše malo vremena da bi bile napravljene bilo kakve indikativne statistike, ali, na nivou utiska, mnogi lekari će reći "da nikad nije bilo toliko raka". To se uglavnom može objasniti i objašnjava se stresom kao poznatim pokretačem mnogih bolesti pa i kancera. Stres ima to svojstvo da smanjuje prirodnu otpornost organizma, imunitet, pa tako, lančano, prouzrokuje mnoge bolesti, pre svega zarazne.
       O tome govori podatak da tokom prošle godine, prema podacima, nije povećan broj vakcinabilnih bolesti (protiv kojih je obavezna vakcinacija), pošto je tu reč o veštačkom imunitetu kojem stres, očigledno, ništa ne može. Drukčije je s bolestima od kojih moramo da se branimo prirodnim načinom.
       Broj virusnih oboljenja kože, kako kaže doktor Miodrag Lazović, direktor Gradskog zavoda za kožne i venerične bolesti u Beogradu, tačno je udvostručen u odnosu na prethodnu godinu, što je podatak utoliko jasniji što je najveći broj obolelih registrovan u drugoj polovini godine, dakle posle bombardovanja. Ovaj podatak se odnosi pre svega na takozvane kondilome - polne bradavice. Iako te bradavice nisu neka opaka bolest, njihova pojava (pošto ih izaziva virus, što mnogi ne znaju) svedoči o masovnom padu imuniteta. Opet, kaže doktor Lazović, kondilome kod žena ne bi trebalo ni potcenjivati, pošto "mogu biti onkogeni za grlić materice" (opet rak).
       Stari, dobro poznati otrovi kojima smo izloženi u vezi sa prošlogodišnjim ratom su teški metali. Njihova osobina je da su generalno toksični za organizam, a neki od njih, poput kadmijuma i urana su još i kancerogeni. Posle bombardovanja "Petrohemije" u Pančevu, u okolinu je dospela živa, i to u dva oblika, kao čista živa i kao takozvana organska, odnosno metilovana živa - (CH3)Hg. Metilovana živa se, kada dospe u organizam, lakše apsorbuje od obične, pa je utoliko opasnija. U pančevačkoj industriji živa je služila u proizvodnji pesticida.
      
       Rezervisana vlast
       Kada je komisija Ujedinjenih nacija za zaštitu okoline (UNEP) vršila ispitivanja u Pančevu na dubini od 20 centimetara (živa je teška, brzo tone), naišla je na veliko zagađenje uzrokovano NATO bombardovanjem. Kopajući dalje, priča profesor Predrag Polić, u dubljim slojevima nije našla tragove otrova da bi, iznenada, na dubini od 60 centimetara, naišla na zagađenje živom koje prevazilazi ono uzrokovano delatnošću NATO-a! To znači da nas je nekom nepoznatom prilikom u prošlosti zadesilo trovanje o kome ne znamo ništa, i to ujedno objašnjava rezerve naših vlasti prema aktivnostima stranih misija koje utvrđuju nivo zagađenosti.
       Protiv zagađenja živom pomoglo bi ako bi se naslage zatrovanog mulja izvukle bagerom i zatim tretirale sumporom, posle čega bi ta supstanca postala skoro nerastvorljiva pa tako i skoro neotrovna.
       Kao najveća potencijalna opasnost od neposrednog zagađenja u Srbiji odavno je poznata "Prva iskra" iz Bariča, sa svojim zalihama fluorovodonika, veoma otrovne materije koja je, prema dostupnim saznanjima, uklonjena iz baričkih rezervoara tokom rata, ali prema nekim mišljenjima, čak i količine zaostale u cevima, ventilima i neopranim cisternama, predstavljaju opasnost. Sa fluorovodonikom je "dobra stvar" to da, kada se ispusti u reku (veruje se da je to i učinjeno, barem sa jednim delom) on, doduše, izazove pomor živog sveta u reci, ali osim toga nema drugih štetnih posledica, a živi svet će se vremenom obnoviti, za razliku od, recimo, piralena, koji je teži od vode i taloži se na dnu. Slabo je rastvorljiv, što umanjuje njegovu neposrednu toksičnost, ali ćemo ga, verovatno, predati u nasledstvo potomstvu. Razume se, onima od nas koji ga budu dočekali.
      
       SRBOLjUB BOGDANOVIĆ
      
      

       "Negrafitne" bombe


       Vlakna kojima su punjene bombe namenjene uništavanju elektroenergetskih postrojenja nisu bila od grafita, kao što se tada mislilo. Spektrografskom analizom i drugim metodama utvrđeno je da su vlakna koja su izazivala kratke spojeve na dalekovodima sačinjena od silicijuma, aluminijuma, magnezijuma, kalcijuma u manjoj meri gvožđa. Praktično, to su bila staklena vlakna presvučena slojem aluminijuma. Ovi materijali nisu otrovni niti radioaktivni, mada se štetni uticaji možda mogu očekivati kod osoblja angažovanog na uklanjanju vlakana.
       Zabluda o korišćenju grafitnih bombi nastala je usled upotrebe takvog oružja prilikom napada na električnu centralu u Iraku.


      
      

       Siromašan ali otrovan


       Od svih opasnih efekata koje je bombardovanje NATO-a imalo na zdravlje, najviše se spekulisalo o dejstvu osiromašenog (neki kažu ispošćenog) urana. Osiromašeni uran je sastojak antitenkovske municije koju koristi avion A-10 "tanderbolt", zbog velike tvrdoće i mase što poboljšava kinetička svojstva projektila.
       Prema saznanjima stručnjaka Instituta za nuklearne nauke "Vinča" (Milan Orlić i Nada Milojević: Posledice NATO bombardovanja Jugoslavije vezane za osiromašeni uran, GZZZ, 1999), uran je upotrebljavan i u krstarećim projektilima kojima su gađani ciljevi u našoj zemlji. Od urana se prave kontrategovi koji poboljšavaju balistička svojstva ovih projektila. Istraživači smatraju da je oko 400 krstarećih raketa upotrebljenih prošle godine sadržalo uran, a pošto svaki teg ima oko 20 kilograma, to čini oko osam tona osiromašenog urana, plus uran ispaljen iz A-10 (uglavnom na Kosovu i jugu Srbije) što čini ukupno 9-11 tona u Jugoslaviji.
       Najveću opasnost od ovog urana, koja se i najteže kontroliše, izaziva udisanje njegovih čestica u neposrednoj blizini pogođenog objekta. Ne misli se da je došlo do većeg zagađenja nastalog ovim putem, tako da oni koji su na ovaj način došli u dodir sa osiromašenim uranom, primiće dozu zračenja nešto veću od uobičajene godišnje doze. Teorijski, realnom riziku od zračenja izložena bi bila jedino posada pogođenog tenka.
       Efekti spoljne radijacije su manji. Na udaljenosti od pola metra od projektila ispaljenog iz A-10 potrebno je provesti oko 1000 sati da bi se primila uobičajena godišnja doza.
       Tranzicija urana kroz zemlju, vodu i hranu je predmet istraživanja.
       Zanimljivo je da osiromašeni uran zbog svojih svojstava (gustina, masa) ima i civilnu primenu obično kao kontrateg na avionima ili brodovima. Međutim, osiromašeni uran se koristi i kao zaštita od zračenja! Štit od ovog materijala čuva od gama-zračenja koliko i štit od olova duplo veće debljine.
       Orlić i Milojević smatraju da će očekivani akutni efekti od osiromašenog urana dospelog u prirodnu sredinu biti minimalni, no da je konačan zaključak nemoguće doneti bez dodatnih analiza. Uprkos tome, zaključuju, prema savremenom shvatanju zaštite od zračenja, niko nema pravo da dodatno ozračuje stanovništvo.
       Pored toga što je radioaktivan, uran je i otrovan. Toksičnost mu je slična kao i kod drugih teških metala. U prirodnom stanju, budući da se nalazi pod zemljom, slabo je rastvorljiv. Međutim, izložen atmosferskim uticajima, postaje vrlo rastvorljiv.


      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu