NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Slučaj snega

Kad se "bismo" i "biste" raspadnu na dva dela...

      Kraj svih egzistencijalnih problema, čitaoci NIN-a još nalaze snage da brinu o jeziku. Ili bi možda tačnije bilo reći da životne muke nalaze u jeziku svoj odraz. Primer za to je pismo čitaoca koji se potpisao kao "Đ. O. iz Kruševca".
       "Zalazim u šezdesetu godinu života", piše on, "i veoma se neprijatno osećam kada mi se golobrado momče u plavoj uniformi, ili službeno lice na šalteru, obrati sa 'ti'. To je valjda posledica vaspitanja iz vremena jednakosti, kad smo svi bili 'drugovi'..."
       Verovatno jeste, ali je i ostatak jednog još ranijeg doba, kad su panduri i činovnici bili "vlast", a pred sobom su imali "narod" sastavljen gotovo isključivo od nepismenih seljaka. Danas je narod drukčijeg sastava, ali vlast je ista kao što je i nekad bila, pa možda zato nije još primetila promenu.
       Poneko ne može da se odluči između "ti" i "vi", kao onaj stomatolog kojeg je Đ.O. čuo kako pita jednu pacijentkinju "Da li ste dobila uput? Da li ste bila u kartoteci?" Naravno, takvi oblici su skroz pogrešni. Gramatika priznaje samo "da li si bila" ili "da li ste bili".
       Isti čitalac se žali i na natpis "U slučaju snega", koji ponegde stoji ispod saobraćajnog znaka ograničenja brzine. "Događa se da vozača koji je po suvom i čistom drumu vozio većom brzinom od one koja je znakom određena saobraćajci zaustave i kazne ga, jer snega ima sa strane puta, po krovovima i brdima. Siguran sam da mnogi vozači plaćaju kaznu zbog nepreciznosti teksta na tabli."
       Možda bi zaista bilo bolje da na tabli ubuduće piše "U slučaju snega na kolovozu". Mada - bojim se - nijedan tekst ne može biti toliko precizan da ga "vlast" ne bi mogla protumačiti na svoj način, ako je rešena da naplati kaznu.
       U Plzenju, u Češkoj, dvojici jugoslovenskih državljana, ocu i sinu, sudi se za ubistvo policajca. Suđenje im je odloženo za maj, jer su se žalili da nisu razumeli sudskog prevodioca: meša, kažu, srpske i hrvatske reči. Po imenima, doduše - zovu se Fehim i Fatmir Hanuša - nije sasvim sigurno da im je srpski maternji jezik. U svakom slučaju, prave iste gramatičke greške kao i rođeni Srbi. Obrazlažući svoj protest, Hanuša mlađi je rekao: "Zamislite kako bi to izgledalo kada bi mi mešali češki i slovački jezik!" List koji prenosi tu izjavu nije našao za shodno da ispravi "kad bi mi mešali" u "kad bismo mi mešali".
       Ako se neko i seti da upotrebi pravilne oblike pomoćnog glagola, bismo i biste, preti opasnost da mu se raspadnu u dva dela. Čitalac potpisan samo kao "Haker" poslao mi je dve rečenice iz saopštenja Informativne službe DA (Demokratske alternative) na Internetu. Jedna glasi: "Svi bi smo mi voleli da o njima nikada više ne mislimo i da nam životi ne zavise od nekakvih Dačića, Bidža i sličnih." Druga: "Ne možete kadrirati tamo gde i nema kadrova, čak i kada bi ste to i hteli." Slično tome, u jednom skorašnjem intervjuu s Mirom Stupicom, novinarka pita glumicu: "Šta bi ste nekome ko vas ne poznaje rekli o sebi?" Ubuduće, znači, moraćemo ne samo podsećati da se u prvom i drugom licu množine kondicionala kaže bismo, biste (a ne bi), nego i da je to bismo odnosno biste - JEDNA reč.
       Bilo bi zanimljivo znati da li je i hrvatski tisak pisao o suđenju u Plzenju. Tamo je, doduše, hadezejstvo u defanzivi, ali sigurno i dalje ima dosta rječoslovaca koji bi pozdravili ovakav dokaz - sa sudskom overom - da su hrvatski i srpski dva različita, međusobno nerazumljiva jezika. O Hrvatima sam poslednji put pisao u broju 2558 i tada sam pomenuo reč brzogriz, što je prema časopisu "Hrvatska ljevica" predloženi prevod za fast food. Sada mi čitateljka M. Popović piše:
       "Fotokopije Vaše kolumne šaljem redovno našoj izgnanoj deci u Pariz. Veoma su zahvalni, trude se da ne izgube vezu s jezikom. Pišu mi i čude se kako se hrvatskom novogovoru omakao brzogriz. Zvuči načisto srpski. Hitrokus bi bio domoljubniji!..."


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu