NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Konj i kišobran

Devet miliona Grka biralo je, u nedelju, između Simitisovog "kontinuiteta stabilnosti" i Karamanlisovog "novog početka". Veoma "tesna" je bila pobeda socijalista, prva tesna pobeda posle obnavljanja demokratije

      Po grčkom zakonu, glasa se u mestu rođenja - i tako su PASOK i Nova demokratija platili putne troškove milionu punoletnih građana da bi došli na glasanje. Kao u svakom dvopartijskom sistemu (ostale partije, uključujući KP, manje-više su beznačajne), osnovni izborni program malo se razlikovao, što Grcima nije smetalo da s istom strašću navijaju za jedne ili za druge.
       Posle sedmogodišnje diktature (1968-1974), socijalistički PASOK i hrišćansko demokratska Nova demokratija se stalno smenjuju na vlasti. Socijalisti su bili na vlasti 14,5 godina a konzervativci 11,5. Prošli put su socijalisti pobedili zahvaljujući svojoj antiameričkoj politici (moglo bi se reći i uz pomoć komunističke partije).
       Na prošlonedeljnim izborima ulog socijalista je bio mnogo veći. Nisu igrali na nacionalnu kartu grčkog ponosa (i navodnog otpora američkom imperijalizmu) već na vrlo rizičnu verziju pridruživanja Evropskoj uniji.
      
       Grčka tragedija
       Rizikujući pobedu na izborima, grčki stari i novi premijer Kostas Simitis je, mesec dana pred izbore, objavio grčki pristanak i prijavu za 12. člana Ekonomske i monetarne unije. Samo petnaest minuta posle tog proglašenja, počeo je strmoglavi pad akcija na atinskoj berzi. Mali i srednji investitori su naglo propadali i izgledalo je da je Simitis definitivno propao na predstojećim izborima.
       Međutim, pokazalo se da je ponovo bio u pravu, kao i na prethodnim izborima. Konzervativna Nova demokratija nije prošli put, a ni sada, primetila promenu raspoloženja grčkih birača. Prošli put PASOK je pobedio zahvaljujući ogromnom otporu NATO-u i Amerikancima. U međuvremenu, i Grci su se promenili i umesto velike želje da postanu najveća balkanska sila - što su priželjkivali od raspada bivše Jugoslavije - više ih je zanimalo da Grčka postane punopravan član Evropske zajednice (dakle, ono što smo mi "promašili"). Igrajući na tu kartu, koja je danas, izgleda, jedino ispravna, socijalisti su ponovo pobedili.
       Za razliku od svog prethodnika Andreasa Papandreua, Simitis je ostavio ideologiju po strani i počeo da zastupa neku formu populističkog kapitalizma, koju njegovi kritičari nazivaju "šampanjski socijalizam". Napravio je novu devalvaciju drahme, pobedio inflaciju i, na neki način, "uredio" berzu koja je prestala da bude utočište državnih monopolista.
       Iako su razlike između partija i njihovih programa i proglasa sve manje, naglasak PASOK-a na vernost socijalnim programima i pomoć iz državnih fondova (penzionerima je obećano 150 hiljada drahmi, oko 850 DEM) očigledno je dobila podršku glasačke većine.
       Izborni plakati PASOK-a bili su konji u galopu i kišobran nad masom - što je ukazivalo na brz napredak i socijalnu zaštitu.
      
       Ciljevi
       Ono što nas i ostatak Balkana najviše zanima jeste da li će grčka politika prema Balkanu doživeti promene. Po svemu sudeći, čak i uprkos stalnom animozitetu prema Turskoj i traženju zaštite od pravoslavnih, bliskih zemalja - neće. Ali, to joj neće biti ni glavni naglasak, jer Grčka ide u Evropu. I kao što se jedna od poslednjih "zaostalih" zemalja Evrope - Portugalija - nije pridružila nikome drugom do Evropi, tako će i druga zemlja krajnjeg juga Evrope, po svemu sudeći, postati samo evropska država. Na biralištu, na "svom" ostrvu, Kostas Simitis je novinarima rekao da su njegovi ciljevi napredak ekonomije, država koja se drži zakona, mir, stabilan Balkan i "zauzimanje uvaženog mesta u Evropskoj uniji".
       Koje će probleme imati Grci kada se potpuno integrišu u Evropu, možemo da pretpostavimo, prema iskustvu Španije i Portugalije, nekada takođe siromašnih južnih evropskih država. Ali, Grci očigledno ne žele da budu poslednji oslonac davno nepostojećeg Vizantijskog carstva.
      
       MILAN DAMNJANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu