NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Sve bilo je bioskop

Primera, osim Mečijarovog ima - u Italiji je bivši premijer Betino Kraksi osuđen u odsustvu na 25 godina zatvora, u Hrvatskoj je zatvoren bivši ministar turizma Ivan Herak, u Češkoj je u zatvoru bivši izvršni potpredsednik nekada vladajuće stranke Libor Novak

      Na katolički Veliki četvrtak u Trenčanskim Teplicama pred vilom "Elektra" višestrukog ekspremijera Slovačke i predsednika HZDS-a (Hnutie za demokratsko Slovensko, Pokret za demokratsku Slovačku) eksplodirala je bomba. Vrata su razbijena i kroz njih ulaze pripadnici specijalnih snaga policije sa maskama na licu i automatima na gotovs. Petnaestak minuta kasnije izvode Vladimira Mečijara i vode ga na saslušanje u policijsku stanicu u Bratislavi.
       Sve ovo slovački radni ljudi i građani imaju prilike da vide maltene u direktnom prenosu, pošto je kamera TV "Markize" postavljena ispred vrata koja su eksplodirala i kroz koja su policajci ušli. Specijalci ulaze pažljivo, kao u nešto starijem akcionom filmu.
       U Bratislavi, Mečijar provodi oko sat i po u policiji, a onda ga puštaju. Sve ovo je počelo verovatno još odavno, dok je Mečijar bio u zenitu vlasti, žario i palio Slovačkom i dok je demokratska opozicija sanjala o tome da ga "jednoga dana" pozove na odgovornost. "Jedan dan" je došao na izborima 1998. Zna se da je Mečijar kao premijer (jedno vreme i vršilac dužnosti predsednika države) radio mnoge stvari koje nisu u skladu sa demokratskim tradicijama, pa čak ni u skladu sa krivičnim zakonom.
      
       Vila "Elektra"
       Jedan od slučajeva u kome Mečijar sigurno nije bio nevinašce je kidnapovanje sina tadašnjeg predsednika Slovačke Mihaila Kovača (u vreme kada su premijer i predsednik bili "na krv i nož" i kada vlada nije birala sredstva da se otarasi sebi neodgovarajućeg predsednika), ali shodno zakonima, nevinost se podrazumeva sve dok se na sudu ne dokaže suprotno. Budući da ne postoji pravni osnov da se Mečijar optuži sa učešće u otmici mladog Kovača, policija ga poziva da o toj aferi svedoči. Mečijar nije lud da ide mečki na rupu. Odbija da primi poziv, zatvara se u vilu "Elektru", a po ovdašnjim zakonima policija ne može da povredi privatnost stana da bi svedoka privela svedočenju.
       Ako privatnost stana ne može da se povredi da bi se priveo svedok, može da bi se priveo okrivljeni. Tužilaštvo pokreće postupak protiv Mečijara zbog relativno sitnog greha, zloupotrebe službenog položaja kada je članovima svog kabineta isplatio nekih pedesetak hiljada maraka kao premiju. Mečijar opet odbija da primi poziv na informativni razgovor, ali sada policija ima zakonsko pokriće da uhapsi Mečijara. A kako se radi o velikoj ribi, akciju izvode specijalci podmetnuvši prvo eksploziv pod Mečijarova vrata, a onda vršeći desant na prvi sprat.
       Demohrišćanin Jan Čarnogorski akciju podržava smatrajući je poučnom pošto ukazuje na to "da su svi građani pred zakonom isti" i da je bila zakonita "pošto policija nije imala drugog načina da dođe do Mečijara, koji je odbijao da primi poziv na saslušanje". Predsednik Slovačke Rudolf Šuster misli da je postupak policije neprimeren krivičnom delu za koje je Mečijar optužen, ali da nema ništa protiv akcije, "ukoliko je bilo sve po zakonu". Robert Fico, trenutno najpopularniji slovački političar, izjavljuje kako je hapšenje ekspremijera bilo smešno i zamorno, a da Mečijar i Džurinda "prave pozorište". Vaclav Klaus, ekspremijer Češke Republike i Mečijarov partner u nežnom razvodu Čehoslovačke vrišti do neba i izjavljuje da "policijska akcija isključuje Slovačku iz kruga civilizovanih zemalja." Do neba vrište i članovi HZDS sa sve koalicionim partnerom SNS (Slovenska narodna strana, tvrdi nacionalisti).
       Državi se preti sudom, a na Veliki petak organizuju demonstracije pred prostorijama vlade u Bratislavi na koje dolaze organizovano u tridesetak autobusa, noseći crne trake, ožalošćeni i u žalosti za Slovačkom u kojoj se dešavaju takve stvari. Nose se transparenti na kojima se traži ostavka premijera Džurinde, nazivaju sadašnju vladu vojnom huntom i izražavaju Mečijaru ljubav i odanost. Starija žena uverava prisutne kako Mečijara voli "više nego svoju decu" i kako bi za njega "rado dala život".
      
       Razlozi za zadovoljstvo
       Na govornici se smenjuju potpredsednici HZDS-a i predsednica SNS-a Ana Malikova. Najagresivniji je apartčik HZDS-a Gustav Krajči. On kaže da onaj ko se oseća Slovakom, treba da potegne mač. Na govornici nema Vladimira Mečijara, on u Trenčanskim Teplicama poziva stručnjake da utvrde koliku štetu je njegova vila "Elektra" pretrpela policijskom akcijom pri kojoj je "sve demolirano". Govori se o odštetnom zahtevu od nekoliko stotina hiljada kruna (nekoliko stotina hiljada dinara po našem) pošto su se na vili pojavile pukotine koje tamo nisu bile.
       Pitanje je, međutim, koliko stvarnog razloga Mečijar zapravo ima za zadovoljstvo. Po dobrom običaju, u postkomunističkim društvima procene o broju prisutnih na bratislavskom mitingu se razlikuju, pa variraju od hiljadu i po (krugovi bliski vladi), do 6000 (HZDS). Neka bude i šest hiljada, za četvrtinu glasačkog tela koja navodno stoji za Mečijarom to je malo. Jedno je ipak sigurno - nedodirljivost više ne postoji čak ni na najvišim nivoima vlasti (pogotovo kada ova prođe) i nijedan počinilac protivzakonitog postupka, bilo da je postupak počinjen u ime naroda ili u lično ime, nije unapred izuzet od odgovornosti, pa i od one krivične. Primera, osim Mečijarovog ima - u Italiji je bivši premijer Betino Kraksi osuđen u odsustvu na 25 godina zatvora u Hrvatskoj je, u prvom satu funkcionisanja nove vlade bio zatvoren bivši ministar turizma Ivan Herak, u Češkoj je u zatvoru bivši izvršni potpredsednik nekada vladajuće stranke Libor Novak. A spisak ovim imenima nikako nije iscrpljen.
      
       RASTISLAV DURMAN


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu