NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Gužva u etru

Frekvencije se u glavnom gradu dele šakom i kapom uprkos tome, ili baš zbog toga, što se zna da će nastati haos

      U Beogradu se, teorijski govoreći, može videti sedamnaest TV programa: RTS1, RTS2, Treći kanal, Novi Sad, Novi Sad plus, Politika, Studio B, Pink, SOS kanal, Art, BK, Košava, Palma i još četiri nova: JU Info, Metropolis, SŠ-92 i KBM.
       To bi trebalo da znači da su gledaoci zatrpani informacijama, zabavom, filmovima i uopšte različitim sadržajima koji im se nude, te da je na njima samo da odluče koji kanal će pratiti. Ispostavlja se, međutim, da retko ko u Beogradu ijedan kanal hvata redovno i "u kontinuitetu", što zbog ometanja, što zbog mešanja signala, što zbog slabog dometa nekih stanica. Dešava se čak da neki delovi centra grada ne mogu da gledaju ni RTS, ubedljivo "najstabilniju" stanicu u Srbiji.
       U beogradskom etru, izvesno je, vlada mala gužva u kojoj se oko frekvencija laktaju stanice, za koje se čak tačno i ne zna kako su im i kada dodeljene dozvole.
       Televizija KBM dobila je, još početkom devedesetih, dozvolu za eksperimentalni program, koja se izdaje na 60 dana. Radili su kratko, zatim se izgubili, da bi nedavno opet vaskrsli na 36. kanalu (na kome je najveći broj video-rikordera, što praktično znači da morate isključiti antenu da biste gledali video).
       Televizija "Metropolis" dozvolu je dobila na konkursu pre dve godine, jedno vreme je radila eksperimentalno, rvala se malo oko frekvencije sa B-92, zatim je prestala, da bi sada ponovo počela sa radom na 36. kanalu.
       Priča o televiziji B-92 nastavak je priče o ovom radiju. Nekadašnja postavka ovog radija učestvovala je na konkursu za dodelu TV frekvencije. Kako Ministarstvo nije odgovaralo, došlo se do suda, Savezni sud naložio je Ministarstvu da odluči o postupku i dozvola je dobijena, ali je u međuvremenu došlo do smene na radiju.
       Nova ekipa je u martu ove godine, za potrebe TV stanice "Srbijašume 92", dobila 33. kanal za korišćenje od Saveznog ministarstva za telekomunikacije. Eksperimentalni program je trajao oko mesec dana, a pod novim imenom program se emituje od 27. aprila. Aleksandar Nikačević, direktor ove TV stanice, za NIN kaže: "Dozvolu smo 'jurili' od 2.aprila, znači skoro godinu dana i imali smo silne muke da je dobijemo. Program emitujemo iz Doma omladine, gde su trenutno naše prostorije. U međuvremenu je počela izgradnja studija na Banovom brdu, gde ćemo preseliti našu redakciju. Mrežu gledanosti ćemo širiti prvo prema Vojvodini, a onda južnije od Beograda."
       Razloge za saradnju sa javnim preduzećem "Srbijašume" Nikačević pronalazi u " sličnosti opredeljenja i interesovanja koje imaju društvene organizacije okupljene oko Omladinskog saveta Beograda - one koje se bave zaštitom životne sredine, Mladi istraživači, Savez izviđača..."
       TV stanica "Srbijašume 92" biće, kako Nikačević kaže, u medijskom smislu - ekološka, omladinska i urbana. "U ekološkom delu, akcenat će biti na delatnostima preduzeća 'Srbijašume', koje poseduje 88 naučnih programa za iskorišćavanje prirodnih resursa, a oni su i najveći proizvođači zdrave hrane. U omladinskom i urbanom delu bavićemo se zabavom i sportom, naročito amaterskim i rekreativnim." Nikačević tvrdi da je taj deo medijskog prostora potpuno neiskorišćen i obećava da neće biti komercijalizacije programa. "Neće biti ni folka, ni densa nego pop i rok muzike kao i evergrina."
       Za pojavu velikog broja TV stanica Nikačević kaže da se radi o pomodarstvu i nerazumevanju medija kod jednog broja ljudi. "Po mojoj proceni, do kraja godine će se definisati gledanost na svega pet stanica u Beogradu, i tu računam i moju. Meni je zaista žao gledalaca i slušalaca u Beogradu. Zaista svačega ima, a ne postoje izgrađeni profesionalni kriterijumi."
       JU Info funkcioniše kao javni kanal, a prenosi se preko vojnih objekata. Kako frekvenciju nisu dobili u Crnoj Gori, a savezni i republički zakoni su, treba li reći - neusaglašeni, u toj republici mogu se smatrati piratskom stanicom.
       Prema postojećim propisima, pravo na frekvenciju gubi se ukoliko se ona ne koristi šest meseci. Ako bi se novonastalim stanicama progledalo kroz prste što sa programom kasne koju godinu, ostaje pitanje čuvene "naknade za korišćenje frekvencije", na osnovu koje se proganjaju lokalne stanice, a koja bi, ako bi se propisi dosledno sprovodili, u slučaju ovih beogradskih iznosila nekoliko miliona dinara.
       Priča o tome da je, još pre godinu dana, u Ministarstvu za telekomunikacije postojao tajni elaborat, za koji nisu znali ni svi u ministarstvu, u kome je bilo naznačeno da u Beogradu ima mesta samo za još jedan kanal, sada ponovo postaje aktuelna.
       Frekvencije se u glavnom gradu dele šakom i kapom uprkos tome, ili baš zbog toga, što se zna da će nastati haos, dok Ministarstvo za telekomunikacije prema svemu pokazuje neuobičajeno veliku toleranciju. Beograd tako ostaje onemogućen za otvaranje neke nove televizije, čak i u slučaju promene vlasti.
      
       VLADIMIR MARTINOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu