NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Novine kao oružje

Uporedo sa atentatima na slobodoumne novinare i zabranama reformističkih listova, u Iranu se polako poništava trijumfalna februarska izborna pobeda liberalne koalicije koja podržava borbu Mohameda Hatamija protiv islamskih fundamentalista

      Već tri godine iranski predsednik, umereni šiitski sveštenik Mohamed Hatami (1943) pokušava da uz pomoć javnosti, omladine i žena smanji društveno-politički uticaj tradicionalne konzervativne struje zatucanih ajatolaha koji se protive promenama u nekadašnjoj Persijskoj carevini, državi koja je pre dve decenije, u vreme islamske revolucije, imala visoku reputaciju četvrtog svetskog izvoznika nafte, sa 350 milijardi dolara godišnjeg društvenog proizvoda i čijih skoro 65 miliona stanovnika živi na veoma važnom geostrateškom području. Ali, namere da se u okviru islamskog sistema ustroji građansko društvo i da se zemlja otvori za saradnju sa Zapadom, ostvaruju se teško, dosledno sprečavane iz struktura okamenjenog fundamentalističkog uređenja koje je utemeljio još ajatolah Ruholah Homeini srušivši proameričkog šaha Rezu Pahlavija.
       Iako je u februaru liberalna koalicija Mošarekat, koja podržava predsednika trijumfovala na opštim izborima, militantno sveštenstvo se nije pomirilo sa porazom, ne pristaje na povlačenje i uzvraća sa više strana. Očekivalo se, naime, da će do kraja aprila biti održan i drugi krug glasanja za još nepopunjena mesta u novom Medžlisu (parlamentu), i da će se 28. maja konstituisati zakonodavno telo sa ubedljivom dominacijom reformista. Međutim, tvrdokorno Veće čuvara islamske revolucije zasad je, od 290 biranih poslanika, potvrdilo mandate samo 30 članova Medžlisa kandidovanih u Teheranu, a u 11 izbornih jedinica poništena je pobeda reformista. Nisu pomogle ni lokalne demonstracije i neredi, koje su konzervativci suzbijali hapšenjima i zavođenjem vanrednog stanja.
      
       Neprijateljske baze
       Tradicionalni teokratski slojevi, reklo bi se, uznemireni rezultatima izbora, istovremeno su takođe krenuli i u ofanzivu protiv liberalne štampe koja je od uspona Hatamija, glavni oslonac i zagovornik novih ideja za osavremenjavanje iranskog društva. Prošle nedelje, bez ikakvog sudskog razmatranja, odlukom 12 članova Veća čuvara ugašeno je osam dnevnih listova, četiri nedeljnika i dva časopisa u kojima su bili posebno afirmisani reformistički stavovi. Izdavačima je dostavljena naredba o zabrani izlaženja s napomenom da rešenje važi sve dok ne bude opozvano.
       Pravosudnih udara na reformističku štampu bilo je i ranije, ali je širina sadašnjeg talasa iznenadila. Međutim, pažljivi analitičari su i ranije mogli da ocene šta se sprema, budući da je u poslednje vreme vrhovni religijski vođa ajatolah Ali Hamnei (1940), više puta upozoravao da su pojedine redakcije postale "neprijateljske baze" i da neće dozvoliti reforme "američkog stila".
       U aktuelnoj krizi oko novina predsednik je podržao suspendovane listove, ali zvanični mediji su podržali zabranu. Agencija IRNA objavila je da je Ministarstvo pravde u prokazanim novinama pronašlo "tone materijala koji izazivaju osmeh na licu neprijatelja Islamske Republike i vređaju osećanja pobožnih muslimana, pa čak i vođa islamske revolucije". Konzervativne redakcije su ocenile da su njihovi reformistički konkurenti zapali u nepriliku zato što se pravda konačno obračunava sa "plimom nasilja u tekstovima, koje niko ne kontroliše otkako je Hatami na funkciji". Komentator glasila "Džomhurije eslami", smatran glasnogovornikom Veća čuvara revolucije čak se založio da se zabranjivanje primenjuje češće i sveobuhvatnije.
       Imajući u vidu masovne i krvave nerede koji su prošlog leta započeli na Teheranskom univerzitetu nakon ukidanja lista "Salam", istaknuti lideri reformističke struje, među kojima je i predsednikov brat Mohamed Reza, apelovali su na svoje sledbenike da ostanu mirni i da nesporazume sa konzervativim rukovodstvom ne rešavaju na ulici. Međutim, istog jutra kad se veliki broj tiražnih novina nije pojavio na kioscima, omladina je počela da se okuplja sa prkosnim transparentima i upozorenjima da "tišina ne znači saglasnost" i povicima podrške Hatamiju. Lanjski meteži na Univerzitetu i zahtevi za slobodu štampe završeni su upadom policije i basidža-islamske milicije u studentske domove i hapšenjem, prebijanjem i zatvaranjem više od hiljadu studenata.
      
       Čuvari revolucije
       Verski autoriteti dali su veliki publicitet početku suđenja osmorici atentatora na ranjenog novinara Hadžarijana i objašnjenjima da su izvršioci napada, u stvari, nepovezani religiozni fanatici koji nisu mogli da obuzdaju svoja povređena muslimanska uverenja. Sud je, izgleda, spreman da prihvati odbranu glavnog optuženog da je ispalivši samo jedan metak u glavu, tek plašio bogohulnika. Ali, čim je listu "Sob-e emrouz" kao jedinom, skinuta zabrana izlaženja, na naslovnoj strani štampan je veliki naslov u kome je za mnoga nedela optužena "vlastoljubiva državna mafija". Mada Hadžarijana, koji je svojevremeno bio zamenik ministra unutrašnjih poslova, u bolnici posećuju visoki islamski verodostojnici i predstavnici vlade, i dalje u javnosti opstaje pretpostavka, podsticana i iz kabineta samog Hatamija, da je pucnjavu, u stvari, direktno organizovala tajna policija, a posredno konzervativna vrhuška. Novinar je, naime, mesecima javno bio optuživan kao bezbožnik viđen za odstrel, a atentatori su pobegli sa mesta zločina na teškom motociklu, koji u Iranu smeju da voze samo pripadnici snaga bezbednosti, jer je zabranjen za obične građane.
      
       RADOVAN POCIN


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu