NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Čednost pod znakom pitanja

Jezičke, štamparske i druge greške

      Bret Hart, nekada omiljen a danas gotovo zaboravljen američki pisac, došao je kao mlad čovek, oko 1860. godine, u Kaliforniju da traži zlato. Nije ga našao, ali je postao urednik (i maltene jedini saradnik) nedeljnog lista u jednom malom rudarskom naselju. Tu mu se dogodila nezgoda koju je s uživanjem zabeležio Mark Tven u svojoj "Autobiografiji".
       Umrla je jedna ugledna građanka, gđa Tompson, pa je Hart zamoljen da objavi njen nekrolog. Pregledajući korekture (i taj posao je morao sam da radi) naišao je na rečenicu: "U našem gradu ona se isticala svojom čednošću". Umesto chastity (čednost), primećuje Tven, očigledno je trebalo da stoji charity (dobrotvorna delatnost), ali se Hart toga nije setio. Stoga je samo podvukao reč chastitdž i sa strane dodao znak pitanja u zagradi. Po njegovom shvatanju, to je trebalo da znači: "Ova reč je sumnjiva, proveri u rukopisu". Zaboravio je da slagači svaku podvučenu reč automatski slažu kurzivom. Kad je sutradan otvorio novine, otkrio je da u nekrologu piše: !"U našem gradu ona se isticala svojom čednošću (?)". Znajući da će svakog trenutka dojuriti udovac, gospodin Tompson, s puškom u ruci, Hart je, kako tvrdi Tven, "skočio na prvu mazgu koja nije bila pod nadzorom" i galopom napustio grad.
       Ja ovu anegdotu ne prepričavam zato što je prošli put, na ovom mestu, "denotacija i konotacija reči" postala "detonacija i konotacija reči". Na razmišljanje o štamparskim greškama navelo me je pismo čitateljke potpisane kao "Penzionerka". Ona mi šalje niz primera koje je zabeležila u poslednje vreme, ali mi ne kaže odakle su - iz običnog govora, s radija, s televizije, ili možda iz štampe.
       U spisku ima grešaka koje su čisto jezičke, kao "taoc" umesto talac, "okretajući" umesto okrećući, "ekstradikcija" umesto ekstradicija. Oblike kao "akomulacija" ili "labaratorija" često čujemo u govoru neobrazovanih, ali ako ih je čitateljka srela u medijima, onda je to već razlog za brigu. Što se tiče primera kao "frekfencija", "fahtor", "životne namernice", "u pomepoznom maniru", oni mi liče na omaške slagača. A možda neko zaista tako govori i piše? Poneke greške je gotovo nemoguće ispraviti, recimo "multietičnost Kosova". Naravno da nije reč o nekakvoj mnogostrukoj etičnosti, tj. moralnosti, nego o multietničkom Kosovu (otrcana fraza Kušnera i kompanije). Ali kako od prideva napraviti imenicu? "Multietničkost" je nemoguće, "multietnicitet" je tuđica teška kao kamen. Nije mnogo lakše ni s fotografijom iz "Blica" koju mi je poslao S. Ivanović, a na kojoj, prema propratnom tekstu, haićanska policija hapsi jednog "pripadnika proaristidovih pristalica". Takav pridev, kao što umesno primećuje čitalac, uopšte ne postoji. Ako se češće bude govorilo o pristalicama Ž. B. Aristida, bivšeg predsednika Haitija, možda će ući u upotrebu termin proaristidovci (mada ne zvuči nimalo lepo). Ali u ovom slučaju trebalo je jednostavno napisati da policija hapsi jednog Aristidovog pristalicu.
       Još nekim čitaocima koji su pisali svečano obećavam da će uskoro doći na red, a sad prelazim na pismo dr Nadežde Krstić. Ona piše da rusku raketu skud ne treba izgovarati po engleskom "skad", a posebno joj smeta ime Čečenija. Po njenom mišljenju, tu nemirnu zemlju trebalo bi zvati Čečnja, jer tako kažu Rusi (ČečnČ, s naglaskom na drugom slogu). "Čak sam i na jednom snimku manifestacija u Njujorku videla da na transparentu piše Chechndža", dodaje ona.
       Tačno je, Englezi i Amerikanci kažu Chechnya. Ali njih je zahvatila manija "izvornih naziva", pa i glavni grad Kine, umesto Peking, kako su govorili poslednja tri veka, sada zovu "Bejdžing", po kineskom. Mi ih u tome nećemo slediti. Nećemo umesto Rim da kažemo "Roma", umesto Beč "Vin", umesto Lisabon "Ližboa" i tako dalje. Otuda i Bogdan Terzić, naš istaknuti rusista, zaključuje: "Pošto je oblik Čečenija već uzeo maha i postao uobičajen u našim sredstvima informisanja, teško da bi bilo uputno insistirati na obliku Čečnja..." Onima koji žele više da saznaju o tom pitanju savetujem da pogledaju knjigu D. Ćupića, E. Feketea i B. Terzića "Slovo o jeziku", Beograd 1996, na strani 220.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu