NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Guliver i Liliputanci

Svi javni prihodi su poreskom reformom iz 1990. godine centralizovani a nadležnost i prihodi opština svedeni su na minimum. Taj poreski odnos snaga vremenom je postao moćno oružje obračuna republičke vlasti sa gradovima u kojima vlada opozicija

      Bio je to jedini politički poraz Margaret Tačer, i jedan od retkih primera u svetu u kome su za partijski obračun iskorišćena poreska sredstva.
       U vreme kada je Tačerova preuzela vlast, opštinskim samoupravama u Engleskoj bilo je dopušteno da uvedu progresivni porez na imovinu. U gradovima koje drže laburisti ta mera je iskorišćena da se znatno povećaju nameti bogatim građanima (potencijalnim glasačima konzervativne stranke) i na minimum svedu onima čija je imovina mala (i naginju laburistima). Takav potez je do te mere povećao popularnost protivnika Tačerove da je ona odlučila da takav propis ukine i uvede novi kojim je bila raspisana glavarina - porez koji je jednako pogađao i siromašne i bogate. Ta mera izazvala je opšti bunt, pa je pod pritiskom javnosti nepopularni zakon ukinut.
       Primeri partijskih obračuna poreskim sredstvima, kakvi danas besne između vlade Srbije i lokalnih samouprava u kojima je na vlasti opozicija, gotovo da ne postoje ni u evropskoj ni u svetskoj praksi.
       "Ko god da pobedi u Francuskoj ili Nemačkoj teško da će se poreskim sredstvima svetiti nekoj drugoj partiji koja drži vlast na lokalnom nivou", primećuje profesor Pravnog fakuletata, jedan od najboljih poreskih stručnjaka u Jugoslaviji i član Grupe nezavisnih ekonomista G 17 dr Dejan Popović.
       Temelji današnjeg poreskog bojišta postavljeni su kada su socijalisti suvereno vladali Srbijom. Razlozi za smanjivanje poreskih sloboda (i nadležnosti) opština bili su prvenstveno ekonomske prirode: poreski sistem bio je prekomerno decentralizovan, pojedine opštine raspisivale su takse i "takse na takse" do te mere da su poreski obveznici bukvalno bežali iz jedne opštine u drugu. To je vreme velikog uspona Inđije, Nove Pazove i još nekih opština koje su zahvaljući niskim dažbinama postale "poreski raj" za privatnike.
       Opšti nered u finansijama (gomila poreza prireza, taksi, koje su se menjale od jedne do druge privredne grane) zamenjen je 1990.godine i u naredne dve godine jasnim, jednostavnim i (pre)centralizovanim sistemom javnih prihoda. Onda je srpska vlada počela da ga kvari od vrha piramide, menjajući propise od jutra do mraka, tako da danas lična baza podataka dr Popovića pokazuje da u Srbiji postoji oko 230 različitih poreza, doprinosa, taksi i naknada. "Pitanje je da li je ta lista potpuna", kaže dr Popović, zapanjen inovativnošću srpske vlasti koja je nedavno uvela i posebnu naknadu za pivo.
      
       Majka i maćeha
       Materinski i maćehinski odnos prvo je primenjen na preduzeća partijske miljenike koja ne moraju da plaćaju (što legalno što prećutno) poreze i doprinose, a onda se pokazalo da na isti način republika (u kojoj je skoncentrisana sva poreska vlast) može da vedri i oblači i tamo gde vladaju njeni politički protivnici, koji su se drznuli da preuzmu vlast u velikom broju gradova u Srbiji.
       Šta može srpska vlada? Pre svega, tumači dr Bojan Dimitrijević, potpredsednik beogradske vlade za finansije, prema Zakonu o javnim prihodima i Zakonu o upravi prihoda, nijedna opština ili grad ne mogu da uvedu nijedan porez ili taksu na lokalnom nivou bez saglasnosti Republike. Tako je, na primer, Beogradu komunalna naknada ove godine smanjena na tri odsto sa prošlogodišnja 4 procenta, a da grad o tome niko nije pitao.
       Republika ima isključivu nadležnost nad prikupljanjem prihoda koji se potom koncentrišu u jednoj od najmoćnijih ustanova u zemlji-Zavodu za obračun i plaćanja, koji je pod kontrolom Narodne banke Jugoslavije. Po zakonu postoji tačna dinamika po kojoj ZOP mora da preusmerava prikupljeni novac sa određenih računa na račune federalne i republičke kase, kao i opštinskih kasa, ali sve može i drugačije ako se tako naredi.
       Primer takvog spora je korišćenje takse od tri odsto za Beograd. Novac je prikupljen, stoji na računu, ali je republička vlada iznenada našla za shodno da ne da saglasnost gradu za korišćenje tih sredstava, jer se ona, navodno, ne troše po propisu. Zaista, u zakonu piše da republička vlada mora da da saglasnost za korišćenje tog novca, (koristi se 30 odsto za izgradnju Beo-čvora, 30 odsto za održavanje komunalne infrastrukture, 30 odsto za saobraćajnu infrastrukturu i 10 odsto za posebne programe). Ove godine iznenada je izbio nesporazum oko finansiranja obnove Pozorišta na Terazijama koji je zasmetao srpskoj vladi. Da li je to bio stvarni povod ili zgodan način da se SPO-u pokaže ko je gazda u kući, prosudiće poreski obveznici na izborima. "To su sankcije nad Beogradom", kaže Dimitrijević.
       Samo republičke vlasti imaju uvida u to ko plaća porez i jedino one mogu da primene sankcije prema neplatišama. Po Dimitrijevićevim rečima, tipičan je primer gradska taksa. "Već dve godine vodimo borbu da saznamo ko plaća taksu, a ko je ne plaća", kaže on. Do sada je gradska vlada dobila samo dva tražena izveštaja, jedan u januaru, a drugi u martu 2000. godine. S druge strane, gradska vlada dobija redovan izveštaj o naknadi za gradsko građevinsko zemljište, ali nema nikakvo sredstvo prinude da one koji je ne plaćaju natera da to urade.
      
       Manji od senke
       Pažljivo čitanje izmena poreskih propisa moglo bi da posluži kao odlična arhivska građa za praćenje narastanja antagonizma između republičkih i lokalnih vlasti. Posle prvih izmena 1990. godine, nove mere centralizacije uvedene su 1993.godine, a vrhunac je (za sada) dostignut usavajanjem Zakona o lokalnoj samoupravi u decembru 1999.godine.
       "Bez saglasnosti republičke vlade, danas ne možete da promenite ni imena ulica", kaže Dimitrijević ilustrujući odnos snaga republičke i lokalnih vlasti.
       U poslednjih deset godina učešće gradova i opština u javnim prihodima smanjeno je sa 25 do 30 procenata na oko deset odsto. To je, kaže Dimitrijević, najbolje vidljivo na primeru poreza na promet koji je ranije za Beograd iznosio 22.5 odsto (deo koji se Beogradu vraćao od ubranog poreza), pa je spao na 12 odsto, a kada je opozicija preuzela vlast, istopio se na sedam procenata. Sada je 4.5 procenata, što je, izgleda, još srećna okolnost, jer je bilo predviđeno da se spusti na 2.7 procenata. "To bi bilo apsurdno", kaže Dimitrijević.
       Istine radi, borbu za prava Beograda kao prestonice počeo je još Nebojša Čović u vreme kada je bio partijski drug sa socijalistima. Pre deset godina budžetski prihodi Beograda bili su oko dve milijarde DEM, a sada su (uključujući i taksu) oko 200 miliona DEM. Ni država nije ona ista, ali nivo pada ipak nije isti: društveni proizvod Jugoslavije opao je na jednu trećinu društvenog proizvoda iz 1998. godine, a beogradski budžet smanjio se deset puta.
       Po rečima gradonačelnika Kragujevca Veroljuba Stevanovića, budžetska sredstva ovog grada smanjena su od 1997.godine (kada je opozicija dobila vlast na lokalnim izborima) za tri puta.
       Svake godine poslanici u srpskoj skupštini svih boja sukobe se oko procenta poreza na promet koji će biti ustupljen gradovima. "Nema tu mnogo logike", kaže dr Popović. Čovek bi pomislio da je Šabac bogatiji od Čačka, ali uprkos tome, Šabac je u prošloj godini dobijao 17.8 odsto poreza na promet , a Čačak 10.5 odsto.
       Ni toliko vlasti i novca nije dovoljno republičkoj vladi. Nedavno je, na primer, u pregovorima sa prosvetarima srpska vlada velikodušno obećala isplatu regresa i toplog obroka učiteljima, ali na teret lokalnih budžeta. Do sada je to bila obaveza srpske vlade, ali ju je ona elegantno skinula s vrata i, naravno, "zaboravila" da opštinama prebaci taj novac.
       "U proseku uvek nam nedostaje oko 40 odsto novca za isplatu korisnicima gradskog budžeta. Držimo strogu budžetsku disciplinu, mada, naravno, para ima neverovatno malo", kaže Dimitrijević.
      
       Član biblioteke
       Još drastičniji je primer Novog Sada, gde srpska vlada, odnosno Direkcija za obnovu zemlje gradi novi privremeni most. Prilazni put do tog i do onog prethodnog mosta na baržama, ide na teret lokalnih vlasti u čijoj je nadležnosti krpljenje rupa, održavanje i izgradnja saobraćajnica u gradu. Prema nekim proračunima, taj posao koštaće u slučaju prilaznih puteva više nego što će Milutin Mrkonjić potrošiti da podigne mostove.
       Šta uopšte hoće lokalne vlasti, i zašto se bune kad su u njihovoj nadležnosti samo sitnurije? Republička vlast je "vlast" sa velikim "V" kad treba postaviti doktore u domovima zdravlja i bolnicama, direktore u osnovnim i srednjim školama, policijace, pa čak i vatrogasce.
       Grad, da iskoristimo repliku Zorana Radmilovića, ima mogućnost da odluči ko će biti "član biblioteke", i to ne svake: Vlada Srbije postavlja upravne organe i finansira Narodnu biblioteku Srbije, Maticu srpsku u Novom Sadu i (bar je tako bilo) Narodnu i Univerzitetsku biblioteku u Prištini , dok beogradska uprava ima nadležnost nad Bibliotekom grada Beograda i manjim lokalnim bibliotekama.
       Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, sem popunjavanja rupa na lokalnim putevima, opštinske i gradske vlasti mogu da se bave urbanističkim planiranjem, organizovanjem javnog prevoza, zdravstvenom zaštitom (samo onom koja je na nivou opština), organizovanjem prevoza učenika do škola, finansiranjem stručnog usavršavanja vaspitača i nastavnika u srednjim školama, ekološkom zaštitom i zaštitom od elementarnih nepogoda.
       "I u okviru tako postavljenih propisa, da se hoće, republička vlast i lokalne vlasti mogle bi da se dogovaraju bez problema", smatra dr Popović. "U normalnim okolnostima, popuštanje tog suviše centralizovanog sistema bilo bi već izvedeno."
      
       TANjA JAKOBI
       BILjANA STEPANOVIĆ
      
      

       Sistem lokalnih javnih prihoda


       Od ukupno naplaćenih prihoda budžeta (saveznih, republičkih i opštinskih) na teritoriji Srbije, u 1999. godini prikupljeno je 48 milijardi dinara, od čega je 8 milijardi dinara bilo namenjeno lokalnoj samoupravi. To čini 16.6 odsto prihoda budžeta u Srbiji. Ako bi se uzeli u obzir svi javni prihodi (75 milijardi dinara u prošloj godini), naplaćeni na teritoriji Srbije (doprinosi za zdravstvo, penziono osiguranje i slučaj nezaposlenosti), onda je učešće lokalnih samouprava u javnim prihodima oko 10 procenata.
       A. Izvorni javni prihodi opština
       1. samodoprinos
       2. lokalne komunalne takse (za isticanje firmi, držanje pasa, muzički program u kafanama, korišćenje vitrina, prostora za parkiranje itd.)
       3. opštinske administrativne takse
       4. naknada za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta
       5. komunalne naknade (za korišćenje ulica, parkova, osvetljenja)
       6. stambeni doprinos
       7. prihodi od kamata
       8. prihodi od koncesione naknade za obavljanje komunalnih delatnosti
       9. novčane kazne (i oduzeta imovinska korist) za prekršaje propisane aktom opštine
      
       B. Ustupljeni izvori prihoda
       1. pet odsto poreza na lična primanja
       2. porez na prihode od poljoprivrede i šumarstva
       3. porez na nasleđe i poklon
       4. porez na prenos apsolutnih prava (pri kupoprodaji stanova)
       5. 25 odsto poreza na imovinu (uključujući 100 odsto poreza na zemljište)
       6. deo poreza na promet proizvoda i usluga
       7. 80 odsto boravišne takse
       8. naknada za popravku, održavanje i izgradnju lokalnih puteva i ulica
       9. deo prihoda od davanja u zakup nepokretnosti u državnoj svojini kojima se koristi opština
       10. deo naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa (npr. banje)
      
       C. Dopunski prihodi (dotacije i subvencije) iz budžeta republike
       1. sredstva za pokriće propisanog limita (u onim opštinama koje iz svojih prihoda ne mogu da popune svoj budžetski limit)
      
       T. J.


      
      
      

       Moć uz pomoć sveta


       Uprkos tome što imaju i malu moć i malo para, lokalne samouprave u slobodnim gradovima uspele su da izgrade ugled kod svojih sugrađana. To se pre svega odnosi na manje gradove gde se ljudi dobro poznaju i gde se za svakog zna i ko je i šta je. Mogućnost da pokažu svoju umešnost u rukovođenju novcem i pre svega komunalnim preduzećima koja su u njihovoj nadležnosti, lokalne vlasti dobile su zahvaljujući prvo programu "Energija za demokratiju", a sada i "Asfalt za demokratiju".
       Da bi se razumeo red veličina, evo nekoliko podataka: celokupan program "Asfalt za demokratiju" vredan je 10 miliona DEM, što je ravno godišnjem budžetu Kragujevca za prošlu godinu. Od te vrednosti trećinu će dati međunarodna zajednica, pre svega u isporukama bitumena i emulzije, a ostatak će, raznim kompenzacijama i radom komunalnih preduzeća, obezbediti lokalne zajednice.
       U 29 gradova biće izgrađeno oko 270 kilometara puteva, što odgovara relaciji Beograd Leskovac, što je "pet do šest puta više od onoga što je izgradio Mrkonjić", ocenjuje gradonačelnik Niša Zoran Živković.
       Lokalna kragujevačka vlast je 1998. godine izgradila 34 kilometra lokalnih puteva, što je najviše u novijoj istoriji tog grada, a iz ovog programa će izgraditi novih 17 kilometara koji jezgro grada treba da povežu sa obodnim naseljima.
       Po svojoj vrednosti, oba programa međunarodne zajednice za lokalnu samoupravu u Srbiji jesu mala, ali su za gradove bili značajni. Tako je, prema podacima predsednika Izvršnog odbora Subotice Imrea Kerna, "Energijom za demokratiju" gradska vlast uštedela 3.5 miliona dinara za nabavku goriva, što je oko 17 do 18 odsto u odnosu na 20 miliona dinara koliko je za subvencionisanje osnovnog i srednjeg obrazovanja u Subotici odvojila republička vlast. U Kraujevcu je u odnosu na budžet od 10 miliona DEM, od EU dobijeno 1.5 miliona DEM u energiji.


      
      
      

       Najznačajniji prihodi


       Od svih propisanih taksi lokalne samouprave su ubrale oko 525 miliona dinara. Od nakanade za gradsko građevinsko zemljište prikupljeno je 600 miliona dinara, dok je neuporedivo najizdašniji izvor prihoda komunalna taksa od koje je prikupljeno 1.8 milijardi dinara. Od stambenog doprinosa koji se usmerava u izgradnju stanova solidarnosti naplaćeno je 25 miliona dinara.
       Mnogo su izdašniji prihodi koje Republika ustupa opštinama: od poreza na lična primanja opštinama je ustupljeno 303 miliona dinara, od poljoprivrede i šumarstva 8.6 miliona dinara, a od poreza na nasleđe i poklone 28 miliona dinara. O porezu na prenos apsolutnih prava ne postoje statistički podaci, ali dr Dejan Popović procenjuje da opštine skupe oko 400 miliona dinara. Od poreza na imovinu i zemljište prikupi se 207 miliona dinara, a od dela boravišne takse 10.6 miliona dinara. Od poreza na promet opštine su prošle godine dobile 1.77 milijardi dinara. U Beogradu su prihodi od gradske takse 1.2 milijarde dinara.
      
       T. J.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu