NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Pisma sa severa

Starim jezičkim boljkama pridružile su se neke nove rogobatnosti...

      Izgleda da se NIN zaista čita na svim meridijanima. Iz Tanderslija u engleskoj grofoviji Eseks javlja se Lazar Dimitrijević s pitanjem da li je dobro upotrebljen pridev severnjački u sledećoj rečenici: "Tupa svetlost hladne severnjačke večeri, koja se poput paučine difuzno razlivala na olovnoj ploči neba... probudi u Jakovu osećanje straha i usamljenosti."
       To je rečenica - objašnjava on - iz njegovog neobjavljenog romana, a napisana je "još davne 1967. godine, u Stokholmu (kada je i započela moja odiseja 'raseljenog lica'), u vreme kada sam počeo da pišem svoj prozni prvenac, bez iskustva, i jezičkog i književnog... Moj lektor (gospođa koja je diplomirala jugoslovensku književnost u Beogradu) kaže da je jezički nepravilno severnjački u ovom kontekstu, i da je trebalo napisati 'severne večeri'... Ne znam da li je u pravu."
       Strogo gledano, lektorka jeste u pravu. Matičin rečnik definiše severnjački "koji se odnosi na severnjake", a analogno postupa i za pridev južnjački, uz koji daje primere južnjački temperamenat, južnjačko poreklo, južnjački gradovi i još nekoliko sličnih. S druge strane, lektor bi morao imati sluha i za stilske potrebe pisca. Očigledno g. Dimitrijević ovde nije hteo da napiše "svetlost severne večeri" jer mu pridev severni zvuči suviše kruto i geografski. Trebao mu je epitet koji će izraziti raspoloženje, atmosferu, a ne samo stranu sveta.
       Nije slučajno što za pridev istočnjački Matičin rečnik daje malo širu definiciju: "Koji se odnosi na istočnjake i na Istok". Znamo svi da istočnjački znači orijentalan, da izaziva ceo splet asocijacija na Šeherezadine priče, hareme, karavane, pagode, monsune, slonove, džungle, pirinčana polja i ko zna šta još. U tom spletu često je nemoguće razlikovati šta se odnosi na "istočnjake" a šta na same istočne zemlje. Uostalom, kod geografskih prideva izvedenih iz imena nikad ne pravimo tu razliku. Ruski znači "koji se odnosi na Ruse i Rusiju", užički važi podjednako za Užice i za Užičane, i tako isto za sve ostale zemlje i gradove. Ukratko, da sam ja lektorisao tekst g. Dimitrijevića, predložio bih mu da napiše "severne večeri", ali ako on insistira na pridevu severnjački, ne bih to smatrao greškom.
       Iz Darmštata stiglo je pismo Aleksandra Marinkovića, koji malo poduže odsustvuje iz ove zemlje (emigrirao je, kaže, 1944. godine), ali maternji jezik nije zaboravio. Za sve to vreme nervirale su ga neke davnašnje jezičke boljke, kao birokratsko "isti" ("Marković je podneo izveštaj o radu. U istom se zaključuje..." - umesto "u njemu se zaključuje"), ili odnosna zamenica koga upotrebljena za nežive pojmove ("članak koga je napisao"). Tome su se priključile i neke nove rogobatnosti, nepoznate u jeziku koji je (ne "koga je") naš čitalac poneo iz zavičaja: "iz razloga štednje" (umesto zbog štednje), "iz razloga što" (umesto zato što ili jer), "udes u kome su imala smrtni ishod tri putnika"... Gotovo da nema opasnosti da takvi putnici poginu, a ni da ih ubiju: "Glagol ubiti redovno se zamenjuje sa usmrtiti", kaže g. Marinković.
       Njega posebno ljute neke reči koje su dobile jedno nepotrebno "s" (usporediti umesto uporediti, suzdržavati se um. uzdržavati se, ustvrditi um. utvrditi) ili "izraštaje" druge vrste, kao kćerka (umesto ćerka ili kći) i primisao (reč koju je u NIN-u upotrebio Brana Petrović: "ne znam šta to znači", primećuje A. M.).
       Manje-više, svi ti oblici došli su nam iz Hrvatske. Mi ih ne progonimo (i ne bi bilo dobro da povedemo hajku na kroatizme, kao što se u današnjoj Hrvatskoj čini sa srbizmima), ali nemamo ni posebnog razloga da ih usvajamo namesto do sada uobičajenih oblika. Izuzetak je ustvrditi, potrebna reč, jer ne znači utvrditi, nego je svršeni glagol prema nesvršenom tvrditi (On je uvek tvrdio da... - ali: On je juče ustvrdio da... itd.). Ni reč primisao neće biti suvišna, samo treba da se dogovorimo šta tačno znači. Matičin rečnik je definiše "skrivena misao, tajna namera", ali dodaje još i četiri druga značenja, s pomalo čudnim primerima iz kojih uopšte nije jasno "šta je pisac hteo da kaže".


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu