Objavljivanje istine, ma kako bila neugodna, danas je mukotrpan put kroz komplikovane okolnosti u kojima je svijest građana Crne Gore isparcelisana i konzervirana u kružoke, najčešće politički obojene - kaže direktor "Svetigore", protojerej Radomir Nikčević

      Izdavačka kuća "Svetigora" sa svojim časopisom, radiom i štamparijom danas predstavlja svojevrstan medijski sistem. Velikim brojem izdanja i širokim dijapazonom izabranih tema, kao i pristupom odabranih autora, mlada izdavačka kuća postaje jedan od najozbiljnijih pravoslavnih izdavača.
       Protojerej Radomir Nikčević njen direktor, po obrazovanju je teolog, predavao je u Bogosloviji na Cetinju "Istoriju crkve" i "Patrologiju", bio je prvi sekretar vladike Amfilohija a, kako upućeni tvrde, za mitropoliju u organizacionom smislu predstavlja ugaoni kamen. Neposredan povod za ovaj razgovor je nedavno objavljivanje četvorotomne knjige "Nova kosovska golgota" u izdanju "Svetigore".
      
       Po mišljenju mnogih, ovaj poduhvat je svojevrsni svedok vremena, kako ga je Matija Bećković oslovio, kosovsko četvorojevanđelje?
       - Svak je požurio da da sud o tome šta se desilo prije onog koji je zaista pozvan da to uradi. Glavni razlog zbog kojeg smo ušli u jedan takav projekat jeste da pokažemo da za razliku od onih koji su velikoslavili pobjedu, bilo da je to NATO, Šiptari na čelu sa Tačijem ili predsednik savezne države sa teatralnim povlačenjem vojske - mada u istoriji ratovanja takvog pobjedonosnog povlačenja nije bilo - svi smo poraženi zajedno. Prvi put u istoriji ratovanja imate tri strane koje su učestvovale u ratu i sve tri slave pobjedu. Poraženi su i jedni i drugi i treći a najviše narod koji je tamo ostao. SPC koja je bila tamo, odnosno Svetigora, morala je da objavi svjedočanstvo o velikoj sramoti i ljagi na obrazu međunarodne zajednice, na obrazu jugoslovenske vojske i saveznog predsjednika kao i dijela albanskog naroda koji se na kraju pokazao najgorim od svih drugih činilaca. Sa jedne strane htjeli smo da pokažemo da tu pobjednika nema, tu je samo đavo uspio da povuče za nos one koji su postali krvavi akteri. Sa druge strane, svjedočimo da je najneviniji narod koji je ostao na Kosovu, koji nikome nikakvoga zla nije učinio, postradao kao nevino jagnje koje se vodi na zaklanje, kao Hristos koji bez ikakve krivice prinosi svoju žrtvu za one koji su napravili grijeh. Tako je narod sa Kosova ponio ukupne grijehe našeg naroda koji se o Kosovo ogriješio na razne načine. Oni koji su najviše griješili, skrajnuli su se svjesni mogućnosti kazne.
      
       Ljudi u mantijama, među kojima i vi, u vreme najžešćih sukoba na Kosovu jedini su slali tonske izveštaje koji su se našli među koricama ovih knjiga...
       - O onima koji su ostali i platili debelu cijenu za naše promašaje, piše u tim knjigama od početka bombardovanja, hronološki iz dana u dan sve do kraja 1999. Više od 1700 stranica obuhvata ta četvorotomna knjiga prikazujući tragediju koja još nije stala. Imamo materijala i za petu knjigu i neke naredne koje će izlaziti do trenutka dok ne stane stradanje. To su svjedočenja na koja do sada nema primjedbi, nema promašaja u tim izvještajima. U knjigama smo uspjeli da obuhvatimo veći dio događaja. Sam Bog zna koliko ima onih koji su bili sami i do kojih se nije moglo doći. Koji su nemoćni izgubili živote i ostali neopojanih grobova.
      
       Kako biste okarakterisali prirodu programa Radio "Svetigore"? Kakve su perspektive i dometi ovog radija?
       - U ovim teškim vremenima ništa sa sigurnošću ne može da se tvrdi. Mnogo krupnije stvari od Radija "Svetigore" zavise od državne politike. O negativnim pojavama radio govori po onom jevanđeljskom, ne da izobličava ljude već izobličava zlo koje sije zlo u ljudima. Imamo već nezadovoljnih, koji sebe doživljavaju prozvanim, tako da je veliko pitanje da li će radio opstati. Opet ponavljam, to najviše zavisi od političkih kretanja u Crnoj Gori. Nadam se da će radio ipak opstati i uspjeti da svoj program obogati i bude svakim danom interesantniji. Po jednoj skoro rađenoj anketi, mi smo šesti radio po slušanosti u Crnoj Gori što sam ja zaista doživio kao uspjeh s obzirom da je 50-60 godina jedan bogoborni sistem na sceni. U Jevanđelju Hristos nigdje ne kaže biće veliki broj, biće veliko moje stado. Uvijek govori o malom odabranom stadu tako da je za nas broj relativna stvar. Nekada imate više kvaliteta u jednom čovjeku nego u velikom broju ljudi.
      
       U informativnom metežu koji postoji u Crnoj Gori sa Radio "Svetigorom", slušalac je upućen na ono što Crkva doživljava kao prioritet. Kakve su vaše informacije o slici koju ostavlja ovaj elektronski medij na građanina?
       - Jedni su koji siju, a drugi koji žanju i mi zaista nijesmo generacija koja će požnjeti. Mi smo generacija koja ide u temelje neke buduće Crne Gore i, ako Bog da, obezbijedićemo bogatu žetvu sljedećim generacijama. Ono što čine Radio "Svetigora" i naša cjelokupna izdavačka djelatnost, jeste slanje određene informacije. Pažnju sugrađanima skrećemo ne samo ovovremenim, svakodnevnim odabirom tema i događaja, već i ustaljenim kodom izvornog jevanđeljskog duha koji daje usmjerenje i predstavlja filter svih drugih afiniteta u radu. Objavljivanje istine, ma kako bila neugodna, danas je mukotrpan put kroz komplikovane okolnosti u kojima je svijest građana Crne Gore isparcelisana i konzervirana u kružoke, najčešće politički obojene.
      
       Može li Radio "Svetigora" ostati imuna od presudnih političkih uticaja i sačuvati oblik reagovanja koji neće biti utapanje u unapred osmišljene klišee?
       - Ulazeći u medijski prostor postali smo svjesni da nijedna politička struktura i opcija, zarad svojih istina i interesa, ne smije nas uvući u situaciju prihvatanja svakojakih kompromisa. Ne znam formulu koju ćemo isključivo slijediti, ali sadržaj koji nosimo u sebi mora biti manifestacija i objava hrišćanskih principa i filozofije života.
      
       TANjA NIKOLIĆ