Optužnice protiv nekad slavljenih generala Hrvatske vojske danas su se poklopile sa hajkom na domaće "tajkune" kojom nova vlast želi da dokaže svetu da je Hrvatska "zemlja čistih ruku"

      Predsednik Hr- vatske Stjepan Mesić preko noći je postao najomiljenija ličnost među domaćim novinarima. Veliko prolećno spremanje kancelarije pokojnog Franje Tuđmana donelo je njegovom nasledniku kontroverznu titulu "najboljeg šefa deska" u istoriji hrvatskog žurnalizma. Niko srećniji od novinara kad se u redakciji oglasi telefon iz kabineta s porukom da su "predsjednikovi ljudi" pronašli neku novu kasetu koja bi mogla da osvetli tamnu stranu uglađenih političara hadezeovske nomenklature. Posle afere sa problematičnom prodajom zagrebačkog "Večernjeg lista", na redu je medijsko ocrnjivanje nekadašnjeg ministra finansija Borislava Škegre. Ovde, istina, ne treba da se dodaje mnogo tamnih tonova, jer je Škegro, i u vreme kada je bio na vrhuncu moći, bio jedan od najomraženijih političara iz kamarile pokojnog predsednika Tuđmana.
      
       Dolari iz "aktovke"
       Njegovom zaslugom Hrvati su, recimo, na svaki domaći proizvod plaćali i drakonski "porez na dodanu vrednost" zbog čega su preko noći propadali svi veliki poslovi koji nisu bili pod okriljem nezasite državne vlasti. A danas, čak i prosečni konzument političkih informacija u Hrvatskoj zna da je pokojni predsednik Hrvatske Škegru gotovo familijarno zvao "Boro" i da su se u "Vili Zagorje" na zagrebačkom Pantovčaku sastajali čak i u "sitnim satima". Naveliko citirana rečenica iz jednog od njihovih tajnih razgovora koje je kancelarija novog predsednika Stjepana Mesića dostavila svim novinskim redakcijama u Hrvatskoj glasi: "Dobar večer. Što sada nosiš torbu?" Bila je to polovina oktobra prošle godine, a Škegro je pokojnom Tuđmanu tada odmah objasnio kakva sve blaga krije njegova "ministarska aktovka". Na prvom mestu bila je informacija od stotinu miliona dolara koji su iz državnog budžeta Hrvatske tajno prebačeni u jednu banku u Irskoj, kako bi u vreme predizborne kampanje, u decembru prošle godine, bili pretvoreni u "pseće kolačiće". Ili, kako je to rekao sam bivši ministar finansija Borislav Škegro, "... mi se moramo pripremiti za neposredno prije izbora, da idu plaće na vrijeme, mirovine na vrijeme, da nam nitko ne može ništa". Novi predsednik Stjepan Mesić danas kaže kako nema pojma šta se zapravo desilo sa pomenutih stotinu miliona dolara, ali zna da oni koji su ih izneli iz Hrvatske zbog toga treba da odgovaraju.
       Bila je to prava muzika za uši poklonika radničkog pasulja koji se ovog prvog maja besplatno delio u zagrebačkom parku Maksimir. Za manje od jednog časa na "Međunarodni dan rada" u Zagrebu je nestalo više od četiri hiljade porcija pasulja i dve hiljade litara piva. Premijer Ivica Račan je, kao pravi socijaldemokrata, poklonicima svoje partije tada rekao kako je "svoj grah spremio na sigurno". Predsednik Stjepan Mesić je radničku tribinu iskoristio kako bi još jednom zapretio neistomišljenicima svog novog kursa. Sve kasete koje nađe u Tuđmanovoj kancelariji Mesić će, obećao je, prvo predati ministru policije Šimi Lučinu, a tek onda mogu da se odlože u državni arhiv. Trenutni inventar kaseta u "Predsjedničkim dvorima" na Pantovčaku govori da je pronađeno još pedeset novih kaseta iza kojih stoji pedeset starih afera koje je zataškala hadezeovska vlast. Ovaj podatak uzbunio je viđenije hadezeovce koji su se okupili na plenumu Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu. S razlogom zabrinuti za svoju reputaciju, zaključili su da nova vlast želi da ih pošalje ili u Hag, ili u lokalni zatvor za kriminalce u Lepoglavi. Nekadašnji Tuđmanov savetnik za unutrašnju politiku dr Ivić Pašalić zaključio je da kasete na kojima je snimljen njegov razgovor s pokojnim predsednikom o prodaji "Večernjeg lista" mogu da budu i amaterska montaža, a bivši ministar finansija Borislav Škegro je zbog rata kasetama koji je najavio Stjepan Mesić tražio čak i zaštitu međunarodnih institucija.
      
       Optuženi ministri
       Nema informacija da je dobio neka obećanja u tom smislu, ali ima informacija o novim pikanterijama koje nude Mesićeve kasete. Jedna od njih je stenogram razgovora bivšeg predsednika Franje Tuđmana sa bivšim opozicionim prvacima u Hrvatskoj. Prvi na listi su današnji premijer Ivica Račan i liberalni prvak Dražen Budiša. Iz Mesićevog kabineta su, međutim, potvrdili da su u ovom trenutku zaokupljeni uglavnom kasetama i stenogramima koji razotkrivaju "načine na koji su pljačkani građani Hrvatske". Tehnologija ovog procesa je sledeća: kad personal predsednika Stjepana Mesića pronađe nešto što bi moglo da zadovolji naciju željnu "kruha i igara", brzo nazovu "esdepeovca" i ministra unutrašnjih poslova Šimu Lučinu.
       On zatim šalje svoje ljude na "predsjednički brežuljak", oni donesu kasete u sedište Ministarstva unutarnjih poslova u Savskoj ulici u Zagrebu, u miru ih preslušaju i onda pokreću istražne postupke protiv inkriminisanih ličnosti. Neki od najviđenijih pripadnika bivše vladajuće partije u Hrvatskoj, koji su sada podvrgnuti "kriminalnoj obradi", jesu bivši ministar turizma Ivan Herak, bivši ministar poljoprivrede Zlatko Dominiković, bivši ministar finansija Borislav Škegro, bivši savetnik za unutrašnju politiku pokojnog predsednika i nezvanični "crni mag" svih intriga s Pantovčaka dr Ivić Pašalić. Premda je čak i prosečnom biraču u Hrvatskoj jasno da ova četiri imena ni izdaleka nisu dovoljna za "isterivanje socijalne pravde", ona su ipak bila dovoljna da partija koja je deset godina suvereno vladala Hrvatskom u očima nacije bude pretvorena u leglo organizovanog kriminala i zločina.
       Vlada premijera Račana i Mesićev kabinet ne vole ovakve etikete. Predsednik sada insistira na socijalnoj pravdi i pravnoj državi u Hrvatskoj, a premijer kaže da nije reč o čistkama nego o odgovornosti i čistim računima. I kad su u pitanju domaći birači, i kad je reč o inostranim posmatračima.
       O ovom poslednjem svedoče novi nalazi forenzičara i patologa Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu koji su u ličkim selima oko Gospića pronašli "dovoljan broj posmrtnih ostataka" da bi mogli da govore o masovnim grobnicama civila. Iskopavanja se nastavljaju, a s njima raste i nezadovoljstvo prema novoj vladi socijaldemokrata i liberala. Desničarske demonstracije koje je u Gospiću nedavno organizovao lider pravaša Anto Đapić pokazale su da u ovom ličkom gradiću praktično nema čoveka koji ne zna šta se događalo sa nestalim Srbima 1991. godine. Prepiska između šefova lokalnog kriznog štaba i tadašnjeg šefa tajnih policija u Zagrebu Josipa Manolića samo je paravan za opterećenu savest lokalnih egzekutora. Priča je poznata. Neki su ubijali, a neki pljačkali. Kao i u Vukovaru, Sarajevu i Kninu, najviše je onih koji se smatraju nevinima, jer su samo "čuvali stražu" dok su njihovi drugovi iz spaljenih kuća iznosili televizore i "belu tehniku".
      
       Haški prioriteti
       Josip Manolić, koji je u intervjuu za NIN svojevremeno izjavio da se s pokojnim Franjom Tuđmanom razišao zbog "ratnohuškačke politike prema Bosni i Hercegovini", danas ne krije da je znao šta se početkom rata događalo u Gospiću. Vlast je, kaže Manolić, znala "da se ljudi odvode iz kuća i podvrgavaju teroru", ali je stvar okončana u korist struje koja je tada bila nadmoćnija. U to doba bio je to pokojni ministar odbrane, ekstremni desničar Gojko Šušak koji je protežirao većinu egzekutora iz Gospića i Pakračke poljane. Njegova smrt, u maju pre dve godine, označila je početak urušavanja nacionalističke vladavine bivšeg režima u Hrvatskoj, ali i zeleno svetlo za ozbiljniju istragu međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu. Politički krugovi u Zagrebu uvereni su da u najskorije vreme pred Haškim tribunalom treba da se nađu barem četiri generala Hrvatske vojske. Prvi na listi je Mirko Norac, čije je ime aktuelizovano iza prvih ekshumacija u Gospiću. Smatraju ga organizatorom i egzekutorom masovnih smaknuća pod direktnim protektoratom pokojnog Gojka Šuška. U Gospić je početkom rata poslan kao član antiterorističke jedinice, a sumnja se da je umešan i u okrutne zločine nad civilima u akcijama "Maslenica" i "Medački džep" nekoliko godina kasnije.
       Za odgovornost zbog stradanja civila u operaciji "Oluja" mogao bi da odgovara i "ratni guverner Knina" general Ivan Čermak. On je ujedno i jedini visokorangirani pripadnik Hrvatske vojske koji je javno priznao da je razgovarao sa haškim istražiteljima. Njegovo ime na haškoj listi počelo je da se pominje čim su međunarodne snage ušle u kninsko područje, koje su u avgustu 1995. godine napustili srpski civili. Čermak je tada objašnjavao kako nema govora o masovnim egzekucijama ili grobnicama, nego su hrvatski vojnici, baš naprotiv, pojedinačno sahranjivali svakog mrtvog Srbina.
       Posle ratne "karijere" u Kninu, general Ivan Čermak počeo je da trguje naftom, a ubrzo se pročuo i kao jedan od najpoznatijih brodovlasnika u Hrvatskoj. S obzirom na ograničene mogućnosti jadranskog akvatorija, ali i ograničena naftna nalazišta, mnogima je ostalo nejasno čime je Čermak platio radove na srednjovekovnom dvorcu koji je podigao na jednoj od padina Hrvatskog zagorja na putu od Zagreba prema Krapini. Sledi još jedan od mlađih generala Hrvatske vojske, nekadašnji pripadnik "Legije stranaca" koji je među ženskom populacijom u Hrvatskoj vojsci stekao titulu "latinoameričkog zavodnika". To je general-pukovnik Ante Gotovina, jedan od glavnokomandujućih u operaciji "Oluja" za koga se Haški tribunal zainteresovao u maju 1998. godine. U domaćoj javnosti slavljen kao profesionalac koji je u Hrvatsku vojsku uneo duh "ustroja i odgovornosti", Gotovina se ipak nije dobrovoljno odazvao pozivu haških istražitelja. Neki tvrde da je to zbog činjenice da je poziv dobio odmah posle tajnog svedočenja generala Ivana Čermaka, a to je uključivalo i mogućnost da Gotovina smesta bude stavljen u pritvor.
       Optužnice protiv nekad slavljenih generala Hrvatske vojske danas su se poklopile sa hajkom na domaće "tajkune" kojom nova vlast u zemlji želi da dokaže da Hrvatska svetu može da se predstavi kao "zemlja čistih ruku". Kad su sa palube američkog nosača aviona "Dvajt Ajzenhauer" ukotvljenog u dubrovačkoj luci nedavno mahali novinarima, premijer Ivica Račan i predsednik Stjepan Mesić ionako se nisu gledali u oči. U prvom planu bile su ruke. A one su pred kamerama sklopile džentlmenski pakt o međusobnom nenapadanju.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ