NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ubica ili svetac

Posle skoro dvadeset godina od pokušaja ubistva pape Jovana Pavla II, Italija je pomilovala atentatora

      Pod optužbom za ubistvo jednog turskog novinara i dve oružane pljačke, ovih dana se pred sudijama u Istanbulu pojavio Mehmedalija Agdža (1957), nekad lokalni siledžija u anadolskom gradiću Malatija i sledbenik omladinske profašističke grupe "Sivi vukovi". Doveden je u jakoj koloni oklopnih kola, iz zatvora Kartal, sa azijske strane grada, uz pratnju teško naoružanih odreda žandarmerije i stalno na oku snajpera sa okolnih krovova. On se zakleo da je nevin i da je samo glumac koji igra uloge u zasad neobjašnjivom scenariju. U Tursku je stigao tek koji dan ranije, posle oslobađanja iz Ankone gde je robijao zbog atentata na papu.Godine 1979, u vreme hronične političke nestabilnosti u Turskoj, Agdža je aktivno učestvovao u krvavim uličnim sukobima levičara i konzervativaca kada je, pored ostalih, smrtno stradao i liberalni novinar Abdi Ipekči. U odsustvu, Agdža je osuđen na smrt zbog ubistva, ali kad su ga zatvorili, kazna je smanjena na deset godina. Ipak, iza rešetaka proveo je samo 158 dana i posle toga magično je nestao iz dobro čuvane ćelije. Potom je postao svetski poznat kada je 13. maja 1981. godine, na rimskom Trgu Svetog Petra iz neposredne blizine pucao na papu Jovana Pavla Drugog i teško ga ranio. Uhapšen je odmah, ali na opšte iznenađenje, četiri dana kasnije, papa je iz bolnice, gde se borio za život, objavio da atentatoru oprašta napad i prekršaj šeste Božje zapovesti.
      
       Tajna iz fatime
       Uz namernu preciznost, ovog proleća, takođe 13. maja, Vatikan je objavio "Treću tajnu iz Fatime", portugalskog sela - svetilišta, gde se baš tog istog datuma 1917. godine lokalnoj deci ukazala Bogorodica i kroz nemušte religiozne poruke prorokovala buduće događaje. Po sadašnjem tumačenju katoličkih teologa, devica Marija je u trećoj sekvenci predvidela atentat na ovog papu, ali je i obećala da će ga svesrdnim zalaganjem spasti fatalnih posledica. Posle mesec dana, 13. juna ove godine, italijanski predsednik Karlo Azeljo Ćampi, na papinu molbu, pomilovao je Agdžu i posle 19 godina robije odobrio ekstradiciju u Istanbul, gde mu sad sude za nedela iz mladosti. Tri iscrpne međunarodne policijske istrage i dva suđenja organizovana u Rimu do danas nisu rasvetlila zašto je Mehmedalija Agdža zaneseno koračao za papom po Trgu Svetog Petra, čekajući da vrhovni katolički poglavar uzme u zagrljaj jedno četvorogodišnje dete, a onda je neskriven i bez izgleda za beg, hladnokrvno nanišanio i pucao. Kao Turčin i musliman, on je među italijanskom publikom na sudu izazivao podsmeh, prezir i sažaljenje tvrdnjama da je Isus u njegovom telu i duši i da božji sin upravlja svim postupcima. Bilo mu je 24 godine kada je osuđen na doživotni zatvor.
       Agdžina neprihvaćena i kontradiktorna mistična odbrana izgledala je još manje ozbiljna sledeće godine kada je učinjen zvaničan pokušaj da se provere glasine prema kojima je bugarska tajna policija, na inicijativu iz komunističke Moskve, najmila turskog teroristu da ubije papu - Poljaka. Trebalo je, naime, po toj verziji događaja, da se iz Vatikana eliminiše versko-politička podrška rastućem poljskom opozicionom pokretu "Solidarnost" i da se olakša vladavina generala Vojćeha Jaruzelskog.
       Neočekivan izbor Karola Vojtile, krakovskog nadbiskupa, za prvog rimskog papu rođenog van Italije, jeste izazvao zabrinutost celog tadašnjeg socijalističkog lagera, a pogotovo vlasti u Varšavi. Njegovo putovanje u rodnu Poljsku, u zvanju pontifeksa maksimusa i pod imenom Jovan Pavle, započelo je 1979. i ozbiljno je podstaklo akcije još nepriznatih desničarskih pokreta u centralnoj Evropi. Zalažući se za demokratizaciju i reforme, papa je tokom devet dana turneje po Poljskoj govorio na 32 mitinga; na pojedinim se okupljalo i više od milion vernika.
      
       Izabranik
       Međutim, ni posle četiri godine istrage tužioci nisu uspeli da 1986. dokažu da je Agdža bio upleten u "Bugarsku vezu" i da su u navodnoj zaveri i pripremi papinog ubistva učestvovale obaveštajne službe, i još trojica Turaka i tri Bugarina. Suđenje je usled nedostatka dokaza prekinuto oslobađajućom presudom, ali je, zbog specifičnosti italijanskog pravnog sistema, porota mogla da saopšti da nije uverena ni u nevinost optuženih, iako nema dokaza da ih osudi. Agdža je ostao u zatvoru po prvoj kazni, a papa ga je tad posetio da mu i lično ponovi svoj oproštaj, kao što je to rekao i njegovoj majci i bratu koji su papu molili da im pomogne u zahtevima za amnestiju.
       Mehmedalija Agdža zamolio je za pomilovanje tek pre dve godine. Mršav i već prosed, iako i dalje užagrenih očiju, on je u retkim razgovorima naglašavao svoju punu posvećenost novosagledanoj duhovnosti i hrišćanskoj religiji i isticao želju za povratak u Tursku mada ga je tamo čekala obnova suđenja za ubistvo i već odrezanih deset godina zatvora. Iznenadno ovogodišnje otkrovenje Bogorodičine poruke, konačno je, prema njegovim rečima, pokazalo da je atentat na Trgu Svetog Petra bio usmeravan višom silom i da je on "izabran", iako to nikada nije želeo. Kako je govorio posle objavljivanja Treće tajne, on je, posle cele mladosti u zatvoru, sad spreman da ostatak boravka na zemlji iskoristi za propovedanje čuda iz Fatime, kojoj je katolička crkva još 1930. godine priznala zvaničan status svetilišta Čistog srca blagoslovene device Marije.
       Turski premijer Bulent Edževit pozdravio je italijansku odluku o ekstradiciji izrazivši ubeđenje da će se na obnovljenom suđenju obelodaniti mnogi detalji o ubistvu novinara Abdija Ipekčija, ali, što je još važnije, rasvetliće se i mrlje iz nedavne prošlosti Turske, koja je uz periode teških represija imala i dve vojne diktature. Na javno iznete strepnje Ipekčijeve udovice, ministar pravde Hikmet Sami uverava da se Agdža ne može nadati novoj aboliciji budući da su mu takve povlastice već odobravane i u Turskoj i u Italiji. Doduše, Agdža nema razloga da strepi za život jer je vlada u Istanbulu obavezna da poštuje italijanski propis kojim je zabranjena ekstradicija u slučaju da okrivljenom preti smrtna kazna.
      
       RADOVAN POCIN


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu