NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Duh vremena<br>Milivoje Glišić
Konci iz Rusije

Gde je, i šta radi, bivši ministar, biznismen Bogoljub Karić

      Sreo sam ga na dan kada nam je Putin na Okinavi okrenuo leđa, a Patriotski savez Užica kandidovao Miloševića za predsednika Jugoslavije. Eno ga u Rusiji, vuče konce. To je odgovor na pitanje: šta je s Bogoljubom Karićem? Pravi pare.
       U srećna vremena Bogoljub se hvalio kako je blizak s drugaricom Mirom Marković, komšije su. Više nisu komšije, Mira zasad ne stanuje u Moskvi. Sada Rusi veruju Bogoljubu.
       Putin je okrenuo leđa režimu, ne isplati mu se. Srbe valjda voli: prema Srbima je, najmanje što može, ravnodušan...
       Moskva opet suzama ne veruje...
       Bogoljuba u otadžbini zastupa brat Sreten Karić, formalna glava porodice, po starještvu. Da bi ostao u poslu, Sreten daruje prilozima Milutina Mrkonjića (zlobnici to zovu reket), sa smeškom pred kamerama; mora - Mrka sve slika...
       Bogoljub Karić je ipak imao sreće; na vreme se udaljio iz vlasti (ili su ga udaljili, što je u krajnjoj konsekvenci svejedno). - Hajde da stvaramo - olako i lakomo je rekao B. Karić dok je bio ministar u vladi Mirka Marjanovića. Mirko Marjanović više je voleo da se slika, pa je Karića, kao loš primer, izostavio iz igre, poreskim obveznicima isturio je Mrkonjića koji igra na snagu, što bi rekao zaboravljeni Raka Radović: krlja!
       - Ti ćeš da nas učiš! - rekli su Kariću u Vladi kad je predložio nekoliko kapitalnih projekata: da država, na primer, ubere deset milijardi maraka realnog prihoda od identifikacije državne svojine (tek sada nešto petljaju!), ili da se ubrza privatizacija radi prohodnosti na svetskom tržištu!...
       Ostali su na svome, nisu hteli.
       Koliko sam puta, pred zoru, bolno kriknuo: dajte mi kapital, napraviću imperiju! Ceo "Grmeč" bi živnuo u pozitivnoj nadi, ali investitori su bili ili sebični ili tanki. Hepiend: nema!
       S Karićima nije tako. Meni se Bojić hladno javlja, do Šoklovačkog nisam ni stigao, a za Bogoljuba Karića čak je i "Baltimor san" tvrdio da je bio čovek od najvišeg poverenja predsednika Miloševića, ali to je, očigledno, prijateljstvo sa oscilacijama.
       Posle mi je Karić pričao zašto je oscilirao. Nije se toliko žalio na samog Miloševića, koliko na njegovu okolinu. Okružen je - Milošević - nesposobnjakovićima i poslušnicima.
       Nestala je i idila iz "Volstrit džornala", sladunjava kao i svaka prolaznost: "G. Karić je veoma blizak sa g. Miloševićem i njegovom moćnom suprugom Mirom Marković i u zemlji ga smatraju čovekom u centru vlasti. On je Miloševićev savetnik od poverenja i često ruča sa njim. Takođe zajedno igraju karte."
       "Volstrit džornal" ne navodi ko gubi...
       Onda je B. Karić govorio: "Evropa mora da zna da čak ni bogat čovek ne može da živi srećno ako mu je prvi komšija siromašan." Putovao je po svetu, o svom trošku, pokušavao da dovede poslovne ljude. Nije primao platu, čak je kao ministar sam plaćao svoje saradnike. Vlada, razume se, nije volela taj zarazni primer:
       - Ti ćeš da nas učiš!
       Za razliku od naših neutešnih vapaja u kafani "Grmeč" (dajte mi tačku oslonca, tj. pozajmicu, pokrenuću planetu!), Karići su u kafani počeli drukčije, s pesmom na usnama i s perspektivom u srcu. U analima savremene Jugoslavije, Karićeva kompanija, BG group International ušla je u legendu. Četiri brata i sestra su se od folk muzičara transformisali u preduzetnike. U svojoj garaži u Peći, 70-tih godina, napravili su radionicu za proizvodnju poljoprivredne galanterije, kako bi se mogle nazvati alatke, od motike do srpa i čekića, i to je bila odskočna daska prema konglomeratu koji ima interese u celom svetu u oblastima građevinarstva, osiguranja, finansija i telekomunikacija.
       Karićima su, kažu, dali zajam za preporod Srbije, prilikom Titove posete, i druge privilegije. Pa hajde neka meni daju zajam! Kladim se da ću ući u dugove...
       Bogoljub Karić bio je čovek entuzijasta, takav je ušao i u ministarstvo. Moju skepsu doživljavao je kao apstraktno tupljenje. Mislim da je u sebi rekao: radi, bre, nešto! Nisam likovao kad je prestao s optimizmom, prvi put bio je rezigniran. Prepreke u Vladi nije uspeo da savlada, uprkos dobroj fizičkoj i radnoj kondiciji. Otišao je u Tivat da se po nalogu lekara odmori, prvi put posle deset godina, taj lekar mu je zabranio svaku aktivnost, kontakte sa javnošću i isključio mu telefon. Družio se s decom (četvoro!) i nije čuo kako ga u državnim medijima ogovaraju. Prva ga je opanjkala Buba Morina (koja mu još nije vratila kredit za izgradnju kuće) zato što lično ne vodi ljude na Kosovo.
       - Neću da ih vodim da ih tamo pobiju - rekao je Karić kad je posle odmora čuo za Morinu. I Morina je, uostalom, sa Kosova - što ih ona ne vodi!? Što ne rkne, kako sama ume da se izrazi...
       Kad su ga, hotimice ili nehotice, oterali u Rusiju, Bogoljub je živnuo; optimisti pare vraćaju raspoloženje.
       Karić ima kuće na Floridi, u Kanadi i u Londonu, ali još je na listi onih koji ne mogu napolje zbog (bivše?) bliskosti s režimom. "Ali šta bih ja, sve i da mogu da putujem, tamo radio?" U Rusiji mu je bolje - pravoslavni svet!
       Otac Janićije bio je trgovac (voli malo da popije, do litre konjaka dnevno, žali se Bogoljub), a majka Danica posvetila se deci, bdijući nad njihovim razvojem. Uz rad su studirali i završili više i visoke škole, a neka međunarodna priznanja su - ne kriju - i kupili. Bogoljub Karić je još očekivao da postane potpredsednik Vlade za kapitalne investicije, zato što ume da pravi pare. Nisu mu dali. Danas mu i nije žao...
       Kamo sreće da smo svi Karići, makar bili i bogati!


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu