NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Lokal blizak srcu

Nespokojan zbog budvanskog atentata i nervozan što nema komandnu poziciju u opoziciji, vrh pojedinačno najjače opozicione stranke za koji dan će najverovatnije odlučiti da izađe na lokalne izbore, a na savezne i predsedničke samo ako tako kaže Milo Đukanović

      U ponedeljak uveče (31. jul), iznuren izbornom neizvesnošću, dugogodišnji politički saradnik Srpskog pokreta obnove nervozno je huktao: "Sve mi ovo izgleda kao da je SPO započeo sprovođenje sopstvenog stečaja." U sredu ujutro (2. avgust), kad ovaj tekst odlazi u štampu, ta izjava deluje još nervoznije i netačnije. Usnuli lav se budi, odbori SPO-a iz Inđije, Bečeja, Pirota, Novog Sada, Kraljeva... progovorili su: hoće na izbore, makar za lokalnu vlast, ma koliko ona bila razvlašćena.
       Uticajni čovek u SPO-u istovremeno kaže da "na lokalu izborna mašinerija stranke radi punom parom". NJen rad osetili su predstavnici drugog dela opozicije koja sebe voli da naziva ujedinjenom (Savez za promene, DAN, Socijaldemokratija, Pokret za demokratsku Srbiju, Socijaldemokratska unija), posetili su ih espeoovci u Beogradu, Pirotu, Novom Sadu i predložili preuređivanje zajedničkih lista za lokalne izbore koje su ujedinjeni već sastavili. Nudi se podela 50:50, tako što bi polovinu mandata među sobom rasporedili SZP, DAN i SD, a drugu polovinu SPO, DSS, PDS, SDU, ili što bi po 40 odsto mandata dobili SPO i SZP, a 20 odsto ostali, ili 53 odsto SPO, drugima ostatak.
      
       Hibernacija
       Ti pregovori "u lokalu" još ne znače da je SPO konačno odlučio šta mu valja činiti na septembarskim izborima za predsednika Jugoslavije, savezni parlament i opštinsku - gradsku vlast u Srbiji i da je pojedinačno najjača opoziciona stranka u Srbiji konačno izašla iz "stanja hibernacije" u koje je samu sebe stavila krajem proleća predloživši ostatku opozicije da bojkotuje naredne izbore sve dok ne prestane državni teror.
       Kada je visoki funkcioner SPO-a na segedinskim razgovorima opozicije rekao "Možemo da preživimo i sedam godina hibernacije, uz nas bi ostalo tvrdo jezgro od oko 150 000 glasača", mnogi su zakolutali očima i poverovali da je Vuk Drašković zbilja spreman da priredi još jednu senzaciju: bojkot izbora. I dok su jedni požurili da posumnjaju kako "nije sigurno da li će SPO voditi politiku kompromisa sa režimom ili politiku promene vlasti", drugi su razloge pasivizacije Draškovićevih sledbenika potražili u uzdrmanosti vrha stranke "krematorijumom na Ibarskoj magistrali", ali i gubljenju pozicije nespornog predvodnika opozicije. Zbližavanje SZP i DSS, kao i budvanski atentat na Vuka Draškovića samo su dodatno podstakli pasivizaciju SPO-a, odnosno osnažili dva njegova stava: da sve stranke proglase moratorijum na svoj rad i da se ne izlazi na izbore koje će raspisati režim Slobodana Miloševića. Nove argumente za svoju taktiku SPO je pronalazio i u promenama Ustava Jugoslavije kojima je Crna Gora "ponižena oduzimanjem državnosti" i u "pogoršanju izbornih uslova".
       Ako je ostatak opozicije pokazivao puno razumevanja za uzdrmanost vrha SPO-a atentatima na Draškovića ("Zar zbog političke utakmice Vuk treba da žrtvuje svoj život i živote svojih najbližih?"), za ostale argumente nije mnogo mario. Ključna je bila nedoumica kako odustati od izbora čije se raspisivanje traži već od okončanja agresije NATO-a prošlog juna, a na kojima je sigurna pobeda opozicije najavljena bezbroj puta. Pretpostavka je i da će opozicioni birač u Srbiji mnogo lakše razumeti stav "srpska opozicija plus crnogorska vlast jednako kraj vladavine Slobodana Miloševića" nego što će neizlazak Mila Đukanovića (bez čije saglasnosti Milošević ne bi postao predsednik Jugoslavije 1997. godine) na izbore opravdati "ustavnim ponižavanjem Crne Gore".
      
       Bojkot
       Nikome neće pasti na pamet da spori da je državna represija povećana u vreme kada ljudi bivaju hapšeni zbog modnog detalja u obliku pesnice na majicama, ali je jednako lako pokazati da je opozicija sada prisutnija i u elektronskim medijima i u štampi po Srbiji (SPO nije kontrolisao Studio B kada je 1997. godine izlazio na izbore, niti je tada postojala ANEM-ova mreža radio i televizijskih stanica).
       Konačno, i na tvrdnju SPO-a da treba sačekati izbore pod fer uslovima, odgovor je poprilično jednostavan: kako doći do tih uslova ako zbog straha od državne represije građani nisu spremni da učestvuju u bilo kom obliku njihovog aktivnog (uličnog) iznuđivanja.
       Dok su razmenjivali razloge za i protiv izlaska na izbore, i SPO i ujedinjeni su znali matematičku istinu o bojkotu. Istraživanja "Strategic marketing" pokazuju da bi uz postojeću popularnost stranaka, i njihovo samostalno pojavljivanje na federalnim izborima SPS-JUL i SZP dobili po 32 mandata, a SPO i SRS po 22. Ako bi se udružili SPO i ujedinjeni, uz najnepovoljniju raspodelu glasova po izbornim jedinicama, imali bi po 44 mandata kao i SPS-JUL. Naglašavamo izraz "najnepovoljniju raspodelu" u prethodnoj rečenici.
       Drugi deo matematičke istine o bojkotu jeste da on ne uspeva. Istraživanje "Strategic marketing" pokazuje da je na izborima 1997. godine u strukturi glasača SPO bilo 59 odsto njegovih ranijih pristalica ali i 22 odsto ranijih birača Demokratske stranke i oko šest odsto simpatizera Demokratske stranke Srbije, dve stranke koje su te izbore bojkotovale. U SPO-u će svi tvrditi da su - i pored Draškovićevog naređenja da se oni bojkotuju - na predsedničkim izborima 1997. godine u drugom krugu espeoovci dali Vojislavu Šešelju oko
       600 000 glasova. Analize SPS-a dokazuju da su u drugom krugu lokalnih izbora 1996. godine, uprkos Šešeljevom naređenju, radikali izašli na birališta i glasali za koaliciju "Zajedno" (SPO, DS, GSS).
      
      
       Pobuna
       Matematička istina o bojkotu, dakle, kaže da je, prvo, njega nemoguće sprovesti, drugo, da zbog njega SPO može da bude optuživan u političkoj budućnosti da je neizlaskom na izbore izabrao Slobodana Miloševića za predsednike Srbije i levičarsku vladavinu (SPS-JUL plus SNP Momira Bulatovića) saveznim parlamentom (ma kako dan posle izbora izgledala federacija).
       Na rejtingu SPO-a se ne vidi da su njega mnogo pogodile dosadašnje optužbe za šurovanje sa režimom Slobodana Miloševića, kao što ga nije koštalo ni ponižavanje Mila Đukanovića ulaskom Draškovića i ostalih u saveznu vladu Momira Bulatovića, pa je sigurno da sumnjičenje za kolaboraciju sa dedinjskim autokratom ni sada ni u budućnosti neće mnogo iznervirati vrh stranke.
       Ako ove optužbe SPO i može da preživi, pitanje je koliko bi ga uzdrmao izlazak nekog od lokalnih lidera (Novi Sad, Kraljevo, Niš, Kragujevac, Pirot...) na lokalne izbore i pored bojkota koji bi proglasio vrh stranke. Da je većinsko raspoloženje u SPO-u da se izađe makar na lokalne izbore - to zna cela stranka: od glave do repa.
       Kada se tome doda izborna snaga SPO-a (1990. godine 790 616 glasova na republičkim izborima; 1992. republički - 797 784, savezni - 809 731 (Depos); 1993. republički - 715 564; 1996. savezni - 969 198 ("Zajedno"); 1997. republički - 792 802 glasa) onda se dobrovoljna hibernacija SPO-a i pozivanje na bojkot izbora mogu shvatiti i kao taktiziranje, odnosno kupovina vremena pred konačnu odluku. Jer, znajući koliko je glasova težak i da je bez njegovih ljudi gotovo nemoguća kvalitetna opoziciona kontrola izbora, SPO može da čeka poslednji čas pred izbore, da onda ponudi udruženoj opoziciji svoje usluge, koje ova neće moći da odbije ma koliko im bila visoka cena, i da tako ponovo postane nesporni lider opozicije.
       Zato će SPO sačekati odluku Mila Đukanovića o izlasku na izbore (možda već sreda 2. avgust), potom će se predsedništvo stranke u petak u Budvi okupiti oko Vuka Draškovića da bi u nedelju Glavni odbor i formalno rekao kakva je izborna taktika Srpskog pokreta obnove.
      
       DRAGAN BUJOŠEVIĆ
      
      
Čekalice

Udružena opozicija još nije rekla ko joj je predsednički kandidat.
       Milo Đukanović još ne zna da li će na izbore ili neće. Ni SPO još nema odluku o izborima.
       Koalicija SPS-JUL nije rekla da li će na savezne i lokalne izbore u savezu sa radikalima. Prva mogućnost je malo verovatna, druga poprilično izvesna.
       Srpska radikalna stranka još nije saopštila da li će imati svog kandidata na predsedničkim izborima. Vojislav Šešelj je takvu mogućnost nagovestio pre nekoliko nedelja. Nezvanično se govori da predlaže socijalistima da njegov izostanak sa saveznih predsedničkih izbora nadoknade raspisivanjem izbora za predsednika Srbije. Kako je VIP objavio, Šešelj kao protivnagradu traži mesto premijera Srbije, sa koga bi se potom kandidovao za predsednika Srbije, naredne jeseni.


      
      
Opcije SPO-a

Izlazak samo na lokalne izbore: u ovom trenutku najverovatniji potez SPO-a, moguć i ako se Đukanović odluči na bojkot. Ako ne proglasi aktivan bojkot saveznih i predsedničkih izbora, SPO će moći da se brani od mogućih napada za "tihu kolaboraciju" sa režimom da je svaki njegov simpatizer koji je izašao na lokalne izbore mogao da popuni i ostale izborne listiće. Neuspeh opozicije na predsedničkim i federalnim izborima bi se kasnije koristio kao dokaz da je SPO bio u pravu što je te izbore bojkotovao.
       Izlazak na sve izbore: gotovo neminovan ukoliko Đukanović odluči da učestvuje na izborima. Odluka će se pravdati solidarnošću sa poniženom Crnom Gorom ali i udovoljavanjem zahtevima demokratskog sveta da se i SPO i Đukanović pojave na biralištima ("Nećemo, valjda, da ratujemo sa celim svetom", glasiće objašnjenje). (Nedavno je visoka delegacija SPO-a razgovarala u Budimpešti sa Nikom Hilom. Draškovića su Amerikanci i u Grčkoj i u Crnoj Gori ubeđivali da izađe na izbore). U ovom slučaju mogućno je više varijanti.
       Varijanta A: podrška predsedničkom kandidatu udružene opozicije uz kompenzaciju u mandatima u saveznoj skupštini, ali pre svega u lokalnoj vlasti.
       Varijanta B: isticanje sopstvenog kandidata za predsednika države sa obrazloženjem da mora da ga da najjača stranka. Taj kandidat ne mora da bude Vuk Drašković. Objašnjenje: inače se tvrdi da svaki kandidat koga podrže srpska opozicija i Đukanovićeve pristalice garantovano pobeđuje Miloševića, a bilo bi užasno kandidovanjem pretvoriti Draškovića u pokretnu metu (Kako da ga zaštitimo na mitingu na gradskom trgu?) i tako pružiti priliku i za treći atentat na njega. Moguće je čak i da svog kandidata SPO predloži i pošto ujedinjeni promovišu svog favorita, pa bi se onda na izborima pojavila dvojica opozicionih pretendenata na mesto predsednika Jugoslavije. (Predsednički kandidat mora da bude iz SPO-a, rekao je Drašković za NIN broj 2586).


      
      
Montgomeri

Nagovaranju Srpskog pokreta obnove i Mila Đukanovića da izađu na izbore sa američke strane se pojavio novi učesnik, Vilijem Montgomeri, bivši ambasador u Hrvatskoj kome se u Vašingtonu pripisuju velike zasluge za "demokratske promene u Hrvatskoj posle smrti Franje Tuđmana". Javna je tajna u Stejt departmentu da je Mongomeri već određen da u Jugoslaviji pokuša da odigra istu ulogu. On uskoro dolazi u Budimpeštu gde je raspoređen na mesto ambasadora u senci za Jugoslaviju. Montgomerija će u Budimpešti pratiti ceo diplomatski tim.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu