NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kristi i Sotbi pod istragom FBI

Dve najveće aukcijske kuće kontrolišu oko 95 odsto svetskog umetničkog tržišta vrednog oko četiri milijarde dolara. FBI vodi istragu o nameštanju cena zbog čega bi Kristi i Sotbi mogli da plate odštetu u zajedničkom iznosu od 1,5 milijardi dolara

      (Specijalno za NIN iz NJujorka)
      
       Postoje različiti načini da se umetničko delo proda ili kupi. Međutim, aukcijska prodaja jeste, svakako, najdinamičniji i najuzbudljiviji oblik na koji se ovakav vid transakcije može obaviti. U poslednjih dvadesetak godina aukcije kao snažan indikator ekonomskih kretanja reflektuju generalno stanje svetskog marketa. Tako su dve najuticajnije aukcijske kuće Kristi i Sotbi u sezoni 1987-88, nakon kraha Vol Strita oktobra 1987, objavile kombinovanu zaradu od 2,4 biliona dolara. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, Japan postaje dominantan kupac na internacionalnom umetničkim tržištu, prvenstveno kupujući dela impresionista i dela savremene umetnosti. Tako je i Van Gogov “Portret dr Gašeta” maja 1990. godine u kući Kristi prodat za 82,5 miliona dolara, što do danas drži rekord najviše cene ikada postignute na aukciji. Kupac je bio Rdžoei Saito, tada predsednik Daishonja Paper Manufacturing Co. Dve noći kasnije Saito je kupio i Renoarovu sliku “Mulen de la Galet” u Sotbiju za 78,1 milion dolara. Tokom poslednje decenije, oporavak svetske ekonomije počinje da se reflektuje i na aukcijskim rezultatima.
      
       Prodaja pada, a profit raste
       Pred pripremu jesenje sezone (Kristi i Sotbi godišnje organizuju dve centralne aukcije u maju i novembru) ove dve aukcijske kuće, i pored kontroverze oko istrage Federalnog biroa pod kojom se nalaze zbog tužbe da su nameštale cene, moraju biti zadovoljne ostvarenim rezultatima prolećnih prodaja. Ostvarujući i pojedine rekordne rezultate, Kristi je samo od prodaje impresionista i dela dvadesetovekovne umetnosti tokom proleća zabeležio zaradu od 256 miliona dolara (u odnosu na prošlogodišnjih 182 miliona dolara), a Sotbi je objavio cifru od 228 miliona, što je, ipak, manje od 313 miliona ostvarenih prošle jeseni ili 241 milion prošlog proleća.
       Iako su još pre tri godine advokati njujorškog južnog distrikta prodrmali umetnički svet podacima koji su ukazivali na učešće dve najveće aukcijske kuće u dogovorenom nameštanju cena, odnosno interesnih iznosa namenjenih i kupcima i prodavcima dela, istraga američkog Ministarstva pravde je bila u blagom zastoju sve do trenutka kada je predsednik Kristija objavio da poseduje informacije relevantne za ovu istragu, nudeći ih Federalnom istražnom birou (FBI) u zamenu za kondicionalni imunitet. Po američkom zakonu bilo kakvo nameštanje interesnih iznosa, kojima se sprečavaju kompetitivni načini vođenja poslova i samim tim sprečavaju pregovori prodavaca oko ostvarenja povoljnijih uslova i cena, predstavljaju ilegalan način obavljanja trgovinskih transakcija. Kazna za ovakve prekršaje uključuje ne samo visoke novčane iznose, već i mogućnost zatvorskih kazni do tri godine.
       Istraga u ovom slučaju najviše počiva na podacima o prodajama izvršenim 1991-92. kada su obe kompanije povisile interesne rate sa deset na petnaest odsto za iznos od 50 000 dolara, a za sve iznad toga deset odsto. Advokati poseduju i podatke o listama sa imenima važnih kolekcionara koji su bili izuzeti od novouvedenih interesnih cena, a koje su ove kuće zajedno formirale. Podaci pokazuju da su ovi interesi išli naruku aukcijskim kućama, jer se 1996. sa novim interesnim ratama profit popeo za sedam odsto, iako je prodaja pala za četiri odsto. Istraga je došla u trenutku kada se činilo da su se aukcijske kuće konačno oporavile od recesije, koja je usledila fantastičnim prodajama tokom druge polovine osamdesetih godina.
       Danas Kristi i Sotbi kontrolišu oko 95 odsto svetskog umetničkog tržišta vrednog oko četiri milijarde dolara. I dok Kristi kao privatna kompanija (Fransoa Pino je od 1998. vlasnik ove aukcijske kuće) nije obavezna da javno iznosi informacije o finansijskim transakcijama, Sotbi posluje i na berzi. Zato je radi očuvanja svoje reputacije i finansijske stabilnosti prihvatio ostavke glavnih učesnika u ovom skandalu - Alfreda Taupmana, detroitskog magnata koji je posedovao 22,5 odsto Sotbija i predsednika Dijane Bruks. Vodeću poziciju preuzeo je Majkl Sovern, nekadašnji upravnik Kolumbija univerziteta.
      
       Teško dokazati krivicu
       Na osnovu definisane civilne akcije, koja omogućava spajanje nekoliko optužnica baziranih na sličnim osnovama, tužbe nekoliko desetina kolekcionara već su objedinjene jednom zajedničkom optužnicom. Glavni tužilac gospodin Grin izgleda da se specijalizovao za područje umetničkog tržišta, vodeći već nekoliko parnica protiv umetničkih dilera koji su se, radi ostvarivanja nižih cena tajno dogovorili da se ne nadmeću među sobom na aukcijama. Inače, ovakav oblik legalnog prekršaja se veoma teško dokazuje. Vlada je već izgubila nekoliko velikih slučajeva, te stoga javno istupanje predsednika Kristija i njegovo iznošenje dokumenata, kojima potvrđuje saradnju predstavnika Sotbija i Kristija radi formiranja istovetnih, nekompetitivnih interesnih rata, još više iznenađuje. Reagujući na tu situaciju, Kristi je pre prolećne sezone uveo nove i popularne interesne rate za klijente koji često sarađuju sa ovom aukcijskom kućom. Sotbi još nije odgovorio na ovaj potez.
       I dok se sredinom avgusta čeka otkrivanje dokumenata koje je Kristi predao Federalnom birou, procene odštete koje bi mogle uslediti dostižu cifru od 1,5 milijardi dolara za obe kuće. To bi predstavljalo velike gubitke i to u loše vreme kada su obe kompanije uložile velike sume za nove zgrade, a Sotbi na Internet aukcije. Sve ovo bi moglo rezultirati pojačanom državnom kontrolom i novim regulativama od kojih se plaše mnogi vlasnici galerija. S druge strane, ova situacija bi mogla voditi ka razuđenijem umetničkom tržištu i većoj konkurenciji, zbog čega bi ono moglo samo profitirati.
       Kad je već reč o propozicijama ugovora koje aukcijske kuće sklapaju sa zainteresovanim stranama, treba pomenuti da Kristi naplaćuje 17,5 odsto interesa na ostvarene iznose do
       80 000 dolara, a sve iznad tog iznosa 10 odsto. Sotbi naplaćuje 20 odsto na sume do 15 000 dolara, 15 odsto na iznose do 85 000 dolara, a iznad 100 000 dolara 10 odsto. Interesi Filipsa, kao treće velike aukcijske kuće iznose 15 odsto na sume do 50 000 dolara, a sve iznad toga 10 odsto.
      
      
       Kristi u 41 zemlji
       Iako danas postoji na stotine aukcijskih kuća, od kojih su neke visoko specijalizovane za pojedine domene, Kristi i Sotbi, kuće sa najrespektabilnijom tradicijom, pobuđuju najveću medijsku pažnju. Još 1776. godine DŽems Kristi je otvorio svoju aukcijsku kuću u Londonu, okupljajući najviđenije članove društva. I pored primedbi da danas Kristi želi da konkuriše muzejima sa svojim nedeljnim izlaganjima vrednih lotova pre aukcijskih prodaja, još je DŽems Kristi ponudio umetnicima da izlažu svoja dela u njegovoj kući, prijateljujući čak sa umetnicima poput ser DŽošue Rejnoldsa, Tomasa Čipendalea i Tomasa Ginsberga, koji je i naslikao poznati Kristijev portret danas izložen u muzeju Pol Goti u Los Anđelesu. Aukcijska kuća Kristi je rukovodila nekim od najvećih aukcija 18. i 19. veka, uključujući i pregovore sa Katarinom Velikom o prodaji kolekcije slika ser Roberta Valpolea (baza današnje kolekcije Ermitaža) ili legendarnu petodnevnu prodaju zaostavštine ser DŽošue Rejnoldsa. U preko 16 prodajnih centara i više od stotinu reprezentativnih kancelarija u 41 zemlji, Kristi danas organizuje prodaje u više od 80 zasebnih kategorija, obuhvatajući sve domene dekorativnih i tzv. lepih umetnosti, ali i automobile ili poštanske marke.
      
      
       Sotbi internet aukcija
       Godišnje se publikuje više od 800 luksuznih i bogato opremljenih aukcijskih kataloga koji sadrže bazične informacije o ponuđenim objektima. Zapravo, i pored reputacije ekskluzivne kuće čiji ugled počiva na prodaji skupocenih umetničkih dela, većina objekata kod Kristija je dostupna i sasvim novim kolekcionarima.
       Prvu aukciju kuće Sotbi obavio je Semjuel Bejker još 1744. godine. Ime kompanije potiče od Bejkerovog nećaka DŽona Sotbija i njegovih naslednika. Januara 2000. godine, u vreme sve većeg značaja Interneta, Sotbi je lansirao Sothebdž’s on line, za on line aukcije. I pored visokog rizika SOTHEBDŽS.COM je ovog meseca potvrdio zaradu od 221 650 dolara za prvu aukciju on line u potpunosti posvećenu pop artu. Istina je da je samo 53 od 85 lotova prodato, ali je zvezda aukcije zlatna i srebrna cipela Endija Vorhola ostvarila 63 000 dolara (u odnosu na 7 000 procene). Sothebdžs.com je do danas ostvario samo 25 miliona dolara za on line aukcije, dok je interesantno pomenuti da je ovih dana ponudio i napuštenu bronzanu Lenjinovu skulpturu, koja je stajala na trgu u Sokolovu, u nekadašnjoj Čehoslovačkoj, za 30 000-50 000 dolara.
       Što se tiče savremene umetnosti, neke parametre mogli bi predstavljati rezultati aukcije u kući Sotbija gde je porcelanska skulptura DŽefa Kunsa “Žena u kadi” prodata za 1,7 miliona dolara (iznad procenjenih 800 000-1,2 miliona). Postavljen je rekord i za delo Sigmara Polkea kada je njegova slika “Dve žene” iz 1968. godine prodata za 1,7 milion dolara. I Sotbi je ostvario izrazito uspešnu prodaju dela savremene umetnosti gde od 70 lotova samo tri nije prodato, dok je pet prodato iznad cifre od 1 milion dolara. Novi aukcijski rekordi postignuti su čak za 17 autora, među kojima i za Iv Klinea čije je delo “RE 40” prodato za 2,1 milion dolara. Vorholova Natali Vud je prodata za 2,8 miliona dolara, a “Žuto na ljubičasto” Marka Rota iz 1956. godine u velikom skoku je prevazišlo procenjeni iznos od 9 miliona dolara, konačno dostigavši cenu od 14 miliona dolara.
       I cene fotografija vrtoglavo rastu. Tako je fotografija Brusa Nojmana “Svetlosna zamka za Henri Mura br.1” prodata za 333 750 dolara, što je više nego dupli iznos od procenjenog, a autoportret sada već institucionalizovane Sindi Čerman u renesansnom kostimu iz 1989. godine dostigao je cenu od 269 750 dolara (u odnosu na procenjenih 50 000-70 000).
       Pored ove dve velike aukcijske kuće, Filips ambiciozno najavljuje konkurentne prodaje. Šeron Ston je vodila veliku prolećnu aukciju, kao zastupnik američke Fondacije za ispitivanje AIDS-a, kojoj je deo zarade bio i namenjen. Tada je zarađen i 1,1 milion dolara za ovu fondaciju, a najvažniji lot svakako je bila “Suprematistička kompozicija” Kazimira Maljeviča, koju su izneli na aukciju naslednici Maljevičevih dela (nedavno je doneto rešenje spora između Maljevičevih naslednika i njujorške MoME, na osnovu koga je veliki deo slika ovog umetnika već vraćen naslednicima, dok su neka dela ostala u muzeju na bazi prava da tu budu privremeno izložena). Anonimni kupac je za ovu sliku dao 17 miliona dolara, što je svakako nadvisilo procenjen iznos od 15 miliona dolara. Iako su i druga dela poput Pikasove slike i Sislija prodati, takođe, iznad procenjenih iznosa, od očekivanih 65-89 miliona dolara, ova aukcija je zaradila samo 43,9 miliona dolara.
      
       ANICA TUCAKOV


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu