NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Naučeni vid mišljenja

NAZIV: Božanstvo pesme
AUTOR: Tanja Kragujević
IZDAVAČ: Prosveta, Beograd 1999.

      Bogdan A. Popović
      
       Nova kritičko-esejistička knjiga pesnikinje Tanje Kragujević sadrži tekstove o pevanju šestorice generacijski, poetički i po meri ostvarenosti veoma različitih predstavnika savremene srpske poezije. Tekstove o pevanju M. Pavlovića, I. V. Lalića, S. Mitrovića, A. Ristovića, D. Vukajlovića i N. Šaponje. Stanovišta koja bi ih mogla objedinjavati - ona što slute jedan opšti pogled na prirodu pesničke umetnosti, koliko i na njoj najprimereniji kritički postupak - izložena su u prvom eseju. U kontekstu kvalifikacija Pavlovićeve poezije. "Misaono i stvaralačko biće" pesme - objašnjava Kragujevićeva- integriše antropološke, filozofske, religijske i estetičke potencijale. Sećanje na božansko se, pri tom, ispoljava kao "svojstvo same poetske suštine". Kadar da je shvati ponajpre može biti tumač koji "vlada istorodnim afinitetima i znanjima". U isti mah, ovim je povodom konstatovano da dosadašnji pristupi obelodanjuju "suštinsko neprepoznavanje" i neshvatanje prave prirode "grandioznog stvaralačkog pokreta".
       Tekstovi o kojima upravo ide govor ponuđeni su, drugim rečima, kao primeri željene i uspešne kritičke prakse... Unekoliko, oni to i jesu. Tanja Kragujević s početka izvanredno precizno diferencira pesnike. Dominantne poetičke odlike svakog ponaosob valjan su osnov za koncepcijsku postavku njenih eseja. Nekoliki uvodni pasaži u njima odista su primeri pouzdanog prepoznavanja i shvatanja i, svakako, tumačenja bitno različitih poetskih projekata. Ne samo onih o kojima je reč, već i onih koji su u raspravu uključeni zarad preciziranja poetičke orijentacije, ili u svrhu izoštravanja različitosti. Preovlađujuća obeležja ovih eseja proizlaze, međutim, iz delimično citiranih načelnih stavova o potencijalima pesme, o vladanju afinitetima i, osobito, znanjima ugrađenim u pesničko delo. Manje ili više podstaknute pevanjem šestorice pesnika, teme što ih Kragujevićeva elaborira bezmerno trošeći tekovine različitih disciplina i, pogotovu, instrumentarijum kojim se koristi, neminovno vode zamagljivanju dobro zamišljenog koncepta eseja. Nivelisanju uspešno uočenih specifičnosti. Tumačenje se, tako, preobraća u pokušaj autonomnog, teorijskog (i "teorijskog") pariranja osobenim kvalitetima poezije.
       I te kako vidan udeo u tom poduhvatu imaju jezik i stil Tanje Kragujević. Reč je, prvo, o kombinaciji ornamentarnog, slikovitog, baroknoprecioznog jezika, sa rečima probranim da ne budu "obične" i teorijskog diskursa preobilnog terminima iz različitih disciplina. "Dubinska invencija" pesnika se, pri tom, pokušava proniknuti i predočiti ekstenzivnim saopštenjem: rečenice se granaju (kadgod nepregledno), smenjuju se u njima čitljivi i prihvatljivi fragmenti sa onima koji objašnjavaju već objašnjeno, jednostavno kazuju na najsloženiji mogućni način, mistifikuju sadržajnost pesničkog iskaza. Tumačenje, na taj način, neretko biva neuporedivo komplikovanije od predmeta tumačenja. Služba "božanstvu pesme" se, najzad, doima, kao eksponiranje vlastite erudicije.
       Baš kao što su segmenti ovih eseja najčešće nejednake vrednosti, učinci njihovih celina se međusobno znatno razlikuju. Bolji deo ove knjige, po našem mišljenju, čine eseji o poeziji Srbe Mitrovića i Dušana Vukajlovića. A najplodotvornije vladanje istorodnim afinitetima i znanjima je ispoljeno u eseju o pevanju Aleksandra Ristovića. Najverovatnije zato što je nađen odgovarajući pristup poeziji koja nalaže "primarno, čisto i oslobođeno sagledavanje". Sasvim izvesno stoga što "nadstvarna običnost" ove poezije "omogućuje povratak nečemu što smo negde u sebi oduvek smatrali poetskim", što se odupire "stečenom, naučenom vidu mišljenja".


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu