NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jung u vremenu pometnje

Šta je to u Jungovom delu što korespondira sa duhom vremena u svetu i, posebno, sa krajnje nenormalnim prilikama i stanjem duha kod nas u Srbiji?

      Ove, 2000. godine navršava se sto dvadeset pet godina od rođenja Karla Gustava Junga, tvorca kompleksne psihologije, jednog od najvećih mislilaca i psihologa ne samo ovog veka nego i milenijuma. Sa proticanjem vremena, Jungov uticaj na savremenu misao o čoveku ne samo da ne slabi, nego jača i raste. U svetu, ali, zanimljivo, i kod nas, iz godine u godinu sve više se objavljuju prevodi tvorca analitičke psihologije, a i literatura o njemu postaje sve obimnija.
       Otkuda to, zašto je baš Karl Gustav Jung, tako često optuživan da je "mračan" i "nerazumljiv" mislilac, danas toliko zanimljiv kako stručnjacima tako i širokoj publici? Šta je to u njegovom delu što korespondira sa duhom vremena u svetu i, posebno, sa krajnje nenormalnim prilikama i stanjem duha kod nas u Srbiji? Zar nije neobično, pa čak i apsurdno da krajnje osiromašeni, ratovima iscrpljeni, apatični, zastrašeni i beznadežno očajni ljudi koji žive u Srbiji na izmaku dvadesetog veka ne samo prevode, već i izdaju, kupuju i čitaju hermetičke Jungove knjige kao što su: "O razvoju ličnosti" (2000), "Psihologija i alhemija" (1998), "Čovek i njegovi simboli" (1996), "Alhemijske studije" (1997), "Aion" (1996), "Sećanja, snovi, razmišljanja" (1995), "Duh bajke" (1994), "Paracelzus kao duhovna pojava" (1989) i slične? Pre nego što pokušamo da odgovorimo na ključno pitanje šta to traži naš savremeni depresivni i dezorijentisani čovek u Jungovom delu, podsetimo se ko je bio tvorac ultradubinske psihologije?
      
       Veliki snovi malog čoveka
       Karl Gustav Jung rođen je 26. jula 1875. godine u Kesvilu, Švajcarska. Studije medicine je završio u Bazelu, a kao psihijatar zaposlio se u duševnoj bolnici Burghelcli u Cirihu. NJegova doktorska teza (odbranjena 1902) bila je posvećena istraživanju psihologije i patologije takozvanih okultnih fenomena, a prvi njegov doprinos proučavanju psihologije nesvesnog bila je studija "Eksperimentalno istraživanje asocijacija zdravih" u kojoj je testom asocijacija reči ispitivao nesvesne komplekse. Jung, opčinjen Frojdovim "Tumačenjem snova", stupa u prepisku s njim, da bi ga sledeće godine, 1907. posetio u Beču. Divljenje je bilo obostrano. Ubrzo po osnivanju Međunarodnog udruženja za psihoanalizu, Jung postaje njegov prvi predsednik i ostaje na tom položaju sve do konačnog raskida sa Frojdom 1914. godine, kada se ovaj "otpadnik" posvećuje izgrađivanju svoje analitičke kose crte kompleksne psihologije. Umro je 1961. u Cirihu.
       Savremenom čitaocu posebno imponuje Jungovo tumačenje snova, prema kojem naš san nije puki zaklon, "fasada" iza koje treba tražiti neko latentno, tobož skriveno značenje. San je poruka koju naše nesvesno šalje nama samima, kaže ovaj veliki znalac tajne snova. Onaj ko shvati tu poruku ličnog i kolektivnog nesvesnog, ne samo da će bolje razumeti svoje pravo sadašnje psihičko stanje, već će bolje shvatiti i šta ga čeka u budućnosti i moći će da ispravi grešku jednostranosti aktuelnog svesnog stava. U situaciji kada se pojedinac oseća krajnje bespomoćnim, slabim i nesposobnim da se racionalno suprotstavi društvenoj stihiji i iracionalnim silama koje ga melju, zbilja je utešno da i on, tzv. običan, mali čovek, može uzeti svoju sudbinu u svoje ruke ili, makar, sanjati "velike snove" u kojima nalaze svoj simbolički izraz arhetipski motivi i proročanske vizije.
       Analizirajući kako svoje, tako i tuđe snove, ponirući u svojim tumačenjima sve dublje, u Jungovom umu se rodila ideja o postojanju nadličnog nesvesnog. Kolektivno nesvesno predstavlja najdublji, najzagonetniji i najmračniji od svih prostora ljudske psihe. Ono je univerzalni temelj celokupne ličnosti, svih njenih svesnih i nesvesnih struktura i raznolikih ispoljavanja. U kolektivnom nesvesnom, kao u kakvom bogatom trezoru, pohranjeno je duhovno iskustvo hiljade generacija naših predaka. Upoznati sadržaje kolektivnog nesvesnog je neophodno, lekovito i spasonosno, ali istovremeno može biti i opasno, tragično i, katkad, kobno.
      
       Nemoć nesrećnog Srbina
       Ličnost se na tegobnom putu poniranja u sebe samu i vlastito nesvesno, odnosno tokom procesa samorazvoja ili individuacije, susreće sa arhetipovima Senke, Persone, Anime / Animusa, Mudrog starca dok ne dospe do svog unutrašnjeg središta do arhetipa Sopstva koji je ujedno i arhetip Boga, imago Dei. Ovaj složen i rizičan proces duhovnog sazrevanja i unutrašnje metamorfoze ličnosti Jung je otkrio dešifrujući teško razumljive starokineske i srednjovekovne arapske i evropske alhemijske tekstove u kojima su se ponavljali zagonetne reči i izrazi lapis, prima materia, solve et coagula, Mercurius. Veliki trud odgonetanja ovih hermetičkih tekstova urodio je plodom. U njima alhemičari, opisujući proces transmutacije, pretvaranja prvobitne materije u zlato, zapravo simboličkim jezikom govore o unutrašnjem duhovnom preobražaju ličnosti i dostizanju celovitosti, potpunosti.
       Sada se već nazire odgovor na ono pitanje s početka teksta, šta to traži u Jungovom delu naš nesrećni čovek koji je opljačkan, ponižen, bezvoljan i čija je briga, čini se, tek puko preživljavanje. Upravo u vremenu opšte krize, anomije i bezumlja, u ljudima narasta potreba za čvrstim osloncima i okvirom orijentacije. Nemoćni i usamljeni pojedinac nošen moćnim društvenim silama, zahvaćen ratovima, materijalnim propadanjem, nacionalizmom, izložen nekontrolisanoj represiji i manipulacijama vlasti, gotovo nagonski, nesvesno, okreće se davno zaboravljenim simbolima i slikama u mitovima, snovima, bajkama, religiji, alhemiji, gnozi, astrologiji, posebno simbolima celovitosti, jedinstva (mandala, točak, krst, kamen, zlato). A time se, i ne znajući, zapravo obraća moćnim arhetipovima kolektivno nesvesnog, koji su međaši i putokazi u bespuću i orijentiri u vremenu pometnje.
      
       ŽARKO TREBJEŠANIN


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu