NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pravo ime hrvatstva

AUTOR: Danko Plevnik
NASLOV: NJihov obračun sa mnom - Prilozi za tranzicijsku antibiografiju
IZDAVAČ: Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić", Karlovac 2000.

      Nila Kuzmanić-Svete
      
       Knjiga Danka Plevnika obuhvaća tekstove od početka urušavanja titoizma 1982. do 1997. godine - vremena rušenja tuđmanizma i sadrži izbor polemika s političarima, javnim radnicima i znanstvenicima - poput B. Marune, V. Šeksa, Ž. Kustića, S. P. Novaka, V. Gotovca, D. Budiše, Viktora Ivančića... Novost u Plevnika, intelektualno i etički poštena polemičara, očituje se u objavljivanju najprije kritičkih tekstova svojih polemičara o sebi (koji nerijetko prelaze granice snošljivosti u etiketiranju), da bi zatim uslijedio autorov smireni odgovor uz napomenu da nema komentara.
       Inače je knjiga simbioza beletristike i autobiografskog, a podijeljena je u dva dijela - na Ja i Oni. U kraćem prvom dijelu opisuje obiteljsko okruženje i obrazovanje, a u drugom je dijelu otisnuo dvadeset tekstova svojih polemičara. Plevnik se libi autofetišizma ili dokazivanja kako nije onakav kakvim ga smatraju kritičari, zalažući se izravnom kritičkom riječi za vrijednosti civilna društva i demokracije već od početka u Komunistu. U tom smislu ilustrativno je njegovo Pravo ime hrvatstva, objavljeno u Danasu 6. veljače 1990, koje vrijeme se podudara s nacionalnom euforijom u koju je upao znatan dio hrvatske javnosti i kada je tek autor građanski hrabar i demokratski usmjeren, suočen sa stvarnom prijetnjom linča ako ne i fizičkim obračunom, mogao o vlastitu nacionalizmu reći: "Stanete li nekom ortodoksnom Hrvatu na žulj, odmah će vas podsjetiti da ste bosanski ili srijemski Hrvat, iz miješanog braka ili konvertit nehrvatskih roditelja... I ortodoksni nacionalisti poput ortodoksnih komunista ne dopuštaju da budemo samostalni i samosvjesni već jedinstveni s njima. Zato monopoliziraju i oktroiraju hrvatstvo", zaključujući da se nacionalizam može pobijediti na razini ličnosti, a ne individue.
       U Apolitičkom dosjeu autor s ljubavlju govori o troje ljudi - svome djedu "kojega su u novinara pretvorile Starčevićeve ideje" i koji je zajedno s Milanom Grlovićem i Marijom Jurić Zagorkom osnovao 1910. Hrvatsko novinarsko društvo Jurislav Janušić i, s najtoplijom ljubavlju o majci Ani iz Kljevaca u Bosni, koja je, kao medicinska sestra otišla u partizane i "upivši bogumilsku fantaziju Bosne ponosne, nikada u životu nije htjela činiti drugo negoli dobro...
       osim hvaljenja Tita... o politici i političarima nikada ništa nije prozborila". U poglavlju Jezička politika opisuje prvi susret na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969. s I. Z. Čičkom koji je ishvalio njegovo predavanje o Aristotelu. Oslobođen prijemna ispita zbog sjajno napisane kritike o naslovnom liku Krležine novele Hodorlahomor Veliki, opčaranome Parizom, kao, uostalom i Plevnik, baš je u gradu svjetlosti "prvi puta otkrio da pripadam 'onima' s druge strane kad mi je u restoranu 'Drina' vlasnica Dara odbila kao Hrvatu poslužiti odličan grah".


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu