NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Patriote i dobrovoljci

Na 27. letnjim olimpijskim igrama u Australiji učestvovaće 112 sportista iz SR Jugoslavije. Ko osvoji medalju, odužiće dug otadžbini, smatraju "snage levice". Uspehu se najviše nadaju oni iz ekipnih sportova: košarke, odbojke, rukometa vaterpola. Za osvojeno prvo mesto Savezno ministarstvo za sport obećalo je nagrade od 150 hiljada do 15 hiljada nemačkih maraka

      Sportisti iz SR Jugoslavije ispraćeni su na 27. letnje olimpijske igre u Sidneju slavodobitno, jer čak njih 112 učestvovaće na najvećem planetarnom takmičenju (od 15. septembra do 1. oktobra), nikada više u istoriji ove države, mnogo više nego i za vreme bivše Kraljevine i potonje SFRJ - zaključio je reporter RTS-a. Koliko se o svemu vodilo računa, dalje se ističe, "za jednu tako malu zemlju veliki je to poduhvat, kome se divi ceo svet".
       Zato je, valjda, Dragan Kićanović, predsednik Jugoslovenskog olimpijskog komiteta, istakao da mu je lično na svemu čestitao i predsednik Kineskog olimpijskog komiteta, obrazlažući da njegova zemlja "jeste mnogoljudna, ali da mnogi sportisti neće moći da učestvuju na olimpijadi"! Kićanović, nekada i sam učesnik Olimpijade 1980. u Moskvi, još kaže da su mu poznate teškoće kroz koje prolaze sportisti da bi osvojili medalju: "Lično bih bio zadovoljan da naši sportisti osvoje makar i jedno olimpijsko odličje. U svakom slučaju, odlaskom na Olimpijadu oni su ispunili očekivanja otadžbine."
      
       Najjači smo, najjači!
       Savezni ministar za sport Velizar Đerić, međutim, veruje u osvajanje više medalja, jer to je "patriotski čin svakog sportiste prema domovini". Svejedno, u otadžbinskoj ili domovinskoj varijanti, Željko Obradović, savezni trener košarkaške selekcije Jugoslavije, posle otkaza Vlade Divca i Aleksandra Đorđevića, ističe: "Igrati za reprezentaciju je doborovoljno!" U Komitetu za sport i omladinu JUL-a, pak, tvrde, a prenosi uvek dobro obaveštena "Politika", posredstvom Tanjuga, da su sportistima iz naše zemlje omogućeni takvi uslovi za pripreme kao malo kome u svetu i zato se od njih očekuju vrhunski rezultati.
       Tako smo došli do saznanja da je učešće na Olimpijadi u Australiji i patriotski i dobrovoljni čin. Ko kako shvati, jer i baron Pjer de Kuberten, da je živ, ne bi više verovao u svoju nadaleko čuvenu misao: "Važno je učestvovati, a ne pobediti."
       Naša računica u pogledu osvajanja medalja kristalno je jasna: najjači smo u ekipnim sportovima, znači - košarci, vaterpolu, rukometu i odbojci. Ovi potonji, sa izuzetkom odbojkaša, već su osvajali zlatne medalje i ine. Doduše, mnogo toga se dogodilo za one socijalističke Jugoslavije, u vremenima "bratstva i jedinstva". Sada su nam, u kolektivnim sportovima, često veliki protivnici upravo sportisti iz bivših DŽU republika. Kažu imaju "pik" na nas. Ostali, oni u pojedinačnim disciplinama: atletici, streljaštvu, boksu (samo jedan takmičar), rvanju, džudou (jedan takmičar), stonom tenisu, veslanju (dva i više takmičara), plivanju... mogu da obraduju. Neki od njih koji su na Olimpijadu stigli uz pomoć takozvane vajld karte, znači po pozivu bez norme mogu, na primer, da iznenade i osvoje medalju i potvrde prethodne reči Dragana Kićanovića, predsednika JOK-a.
       Na prošlim Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti sijali smo od sreće. Selekcija košarkaša SR Jugoslavije učestvovala je u finalnom meču (osvojila srebrnu medalju) protiv NBA - igrača Sjedinjenih Država. I tada, a i sada govori se da su Jugosloveni jedina ekipa koja može da "doaka" obojenim vanzemaljcima iz SAD. Za divno čudo, svi ostali u našoj zemlji takođe veruju u ovu fantastičnu priču.
       Ali, pođimo redom. "Beli drim tim", kako još nazivaju našu košarkašku selekciju, u pripremnom periodu, bez Vlade Divca i kapitena Saše Đorđevića, čak dvaput je poražen na turniru u Italiji od domaćina, pre toga od selekcije Turske. "Iznenađenje" se dogodilo i u Hognkongu, na predolimpijskom turniru za "Dijamantsku loptu", gde su favoriti iz Jugoslavije poraženi od selekcije Australije. Na pitanje - šta se to dogodilo u igri protiv, ipak, slabijeg protivnika, reprezentativac Saša Obradović je rekao: "U Hongkongu smo postizali dosta poena, ali smo ih i mnogo primali. Ključni problem bio je što smo slabo trčali."
      
       Vedriji tonovi
       Vajdu od "kapitalnih" priprema na Kopaoniku i Švajcarskoj košarkaški reprezentativci Jugoslavije (igrači i stručno rukovodstvo) očekuju na samom olimpijskom turniru, osebno u prvom meču protiv selekcije Rusije. Osvajanjem jedne od medalja (po mogućstvu zlatne) bilo bi im sve oprošteno, čak i onih 660 hiljada dolara koliko je vredela pobeda na turniru u Hongkongu. Jedino su i dalje ostali ljuti u Saveznom ministarstvu za sport i Komitetu za sport i omladinu JUL-a koji su već bili pripremili ugodne čestitke i pozdravne želje.
       Rukometna reprezentacija Jugoslavije, uoči olimpijskog turnira u Sidneju, pobedom u dva meča protiv selekcije Danske, overila je vizu za svetski šampionat naredne godine u Francuskoj. Sada sledi "overa" kvaliteta na Olimpijadi. Potvrda za uspeh i osvajanje jedne od medalja već postoji. Predsednica Rukometnog saveza Jugoslavije i istaknuta članica Direkcije JUL-a Snežana Aleksić, po kratkom postupku, smenila je selektora dr Branislava Pokrajca, zbog "neposlušnosti", a u tim vratila levorukog beka Igora Butuliju, čiji je tata Ratko veoma bio ljut zbog dotadašnjeg neigranja sina u reprezentaciji. Novi strateg igre reprezentacije postao je Veselin Vujović, nekada jedan od najboljih igrača planete. U kontrolnoj utakmici protiv odvažne selekcije Tunisa potvrđena je forma i ostvarena značajna pobeda - (22:21). "Više sam zadovoljan rezultatom nego igrom. Dosta smo grešili što je i razumljivo i ima dosta toga da korigujemo. Možemo mi mnogo bolje, jer ima dana od početka olimpijskog turnira", skromno je konstatovao Veselin Vujović.
       Odbojkaški reprezentativci su bez lažne skromnosti glasno najavili - "ako treba da osvojimo medalju, onda to treba da bude zlatna". Prema rečima Aleksandra Boričića, predsednika Odbojkaškog saveza Jugoslavije, naša reprezentacija se još nalazi u fazi zagrevanja: "Do početka takmičenja ostala je čitava nedelja. Sada sledi oporavak i odmor, a onda ćemo početi da igramo." Razlog za optimizam predsednik Boričić vidi zbog pobede našeg tima na jakom turniru u Italiji, kao i na prvoj proveri u Sidneju, kako kaže, protiv "furije" iz Španije, kada je ostvarena pobeda bez izgubljenog seta.
       Večna sumnjala kažu da postoji opasnost da se neko od devet takmičara u plivanju: Vladan Marković, Milorad Čavić, Miloš Cerović, Nebojša Bikić, Nikola Savčić, Đorđe Filipović, Nikola Kalabić, Duška Radan i Marica Stražmešter udavi u bazenu, ali to se sigurno neće dogoditi vaterpolistima, smatra naša sportska javnost. "Mi radimo po utvrđenom planu i možemo da računamo na jednu od medalja", izjavio je specijalno za RTS Nenad Manojlović, savezni selektor vaterpolo reprezentacije.
       Vaterpolisti su na proveri u Pertu (Zapadna Australija) uspeli da među šest selekcija osvoje, kako tvrde, odlično četvrto mesto. Možda bi bilo i neko mesto više, ali pred početak Olimpijade nisu želeli da "otkriju sve karte" budućim protivnicima - obavestio je selektor Manojlović. Pametno, nego šta, uvek treba izvarati protivnika. U vaterpolo reprezentaciji je posle dosta godina vraćen Aleksandar Šoštar (38), golman sa reputacijom da je u Sidneju treći put na olimpijadi. Vraćen je i "vunderkind" Aleksandar Šapić, pa je optimizam pred početak turnira izuzetno rasprostranjen među vaterpolo radnicima. Uostalom, tako i treba da bude, jer "kostur" našeg tima čine vaterpolisti zvaničnog evropskog šampiona "Bečeja".
      
       Došla na izlet
       Samo pet strelaca učestvovaće na Igrama u Australiji. To je zato, kažu u Streljačkom savezu Jugoslavije, jer smo prošle godine "slabo pucali" zbog bombardovanja naše zemlje. Pa opet, sve oči uprte su u iskusnu Jasnu Šekarić kojoj je ovo četvrta olimpijada.
       "Uzbuđena sam, ali ni približno kao kada sam prvi put učestvovala na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu. Sada se osećam kao da sam došla na izlet. Ali, kada budem izašla na strelište, u meni će se javiti 'takmičarska groznica'. Ipak, nedostaje mi ono prvo veliko uzbuđenje od pre dvanaest godina", specijalno za "Politiku" izjavila je Jasna Šekarić.
      
       Lova do krova
       Jugoslovenski at- letski sport u Sidneju predvodiće Dragutin Topić, skakač uvis. U njegovoj karijeri nedostaje samo olimpijska medalja. Pre četiri godine u Atlanti bio je četvrti, a zna se da se za to mesto ne dobija medalja. "Topić je zreo skakač, ima sjajnu tehniku i veliki je takmičar", smatra njegov trener Mihajlo Švra- ka. Mnogi od Topića definitivno očekuju tu olimpijsku medalju, navijači i pre svih Komitet za sport i omladinu JUL-a čiji je on istaknuti član.
       Savezno ministarstvo za sport, prema rečima ministra Velizara Đerića, obezbedilo je, posle mnogo muka i teškoća, novac za pripreme i put naših sportista do daleke Australije. Kako će sportisti biti nagrađeni u slučaju osvajanja medalja? Za sada, objašnjeno je, nagrada za ekipno osvojenu medalju vredeće 150 hiljada nemačkih maraka. Za pojedinačne olimpijske pobednike predviđena je nagrada od 15 hiljada maraka. Ostale medalje, srebrna i bronzana, vrednovaće se manje.
       Sportisti kažu da veruju Ministarstvu, ministru Đeriću kao i predsedniku Jugoslovenskog olimpijskog komiteta Draganu Kićanoviću, koji je uostalom, bio istaknuti sportista. Nekada je bilo drugačije. Maršal Josip Broz je posle čuvenog govora 1961. u Splitu rekao "da sportisti treba da znaju da nema nagrada, jer osvajanje medalja je patriotska dužnost prema domovini". Govori i obećanja našim olimpijcima pred polazak u Australiju naravno, ne treba da "liče" na maršalov, to je nekada bilo.
       Ako poreski obveznici budu na vreme ispunjavali svoju građansku dužnost, biće i para, znači i nagrada za osvajače...
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ
      
      

       Mi smo crnci

Miša Radan, bard jugoslovenskog vaterpolo sporta, u periodu između dve olimpijade 1980. u Moskvi i 1984. u Los Anđelesu predsednik FINA, svetskog vaterpolo komiteta, smatra da naši sportisti imaju nekakve šanse da osvoje olimpijske medalje, ali samo u kolektivnim sportovima.
       "Ne bih bio ptica zloslutnica, može neka 'ćorava koka' i u sportovima kao što su streljaštvo ili onaj Topić da osvoje medalje", dodaje gospodin Radan.
       O nagradama za osvojene medalje, naravno novčanim, Miša Radan kaže: "To je ona latinska in spe (u nadi) da će dobiti, a kada ne znamo. Bilo je to mnogo puta i ranije, pogotovu u vaterpolo sportu. Koliko se sećam, nešto slično se dogodilo i Đurđici Bjedov 1968. u Meksiku kada je osvojila zlatnu i srebrnu medalju na 100 i 200 metara u prsnom plivanju. Postala je 'Đuke nacionale' i ništa više."
       O budućnosti sporta Miša Radan govori: "Vidim da se Svetska fudbalska federacija (FIFA) i košarkaška (FIBA) bore za nekakva prava sportista. Oni kao da ne rezumeju profesionalizam. Jedan Majkl DŽordan, na primer, nikada nije ni čuo za FIBA, gde je Bora Stanković generalni sekretar. Kada je naš sport u pitanju, mi treba da se bavimo sportom kojim se bave crnci, jer naš materijalni, kulturni, socijalni i emocionalni status u svetu je kakav imaju crnci. Ako hoćete da 'poduprem' misao: sve se vrti oko para. Znači, ako Amerikanci žele da nas uhvate u doping kontroli, lako će to učiniti, mi njih nikako. Tehnologija i elektronika su za nas 'špansko selo'. To znači da će ovo možda biti poslednja Olimpijada gde će koliko-toliko biti sportskog morala, više nikada."
      
       Al. M.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu