NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Branićemo svaki glas

Naš uspeh se sastoji u tome što smo prihvatili da izađemo na izbore pod ovim medijskim uslovima. Ali, kad dođemo do nečega što se može prebrojati tu nema pogađanja. Jedan las- jedan glas. Mi ćemo se samo držati onih rezultata do kojih smo došli, polazeći od toga da smo se obavezali prema narodu da njegove glasove branimo. A narodu je stalo do svakog glasa

      Naš ustupak se sastojao u tome što smo prihvatili da izađemo na izbore pod ovim medijskim uslovima. Ali, kad dođemo do nečega što se može prebrojati tu nema pogađanja. Jedan glas - jedan glas. Mi ćemo se samo držati onih rezultata do kojih smo došli, polazeći od toga da smo se obavezali prema narodu da njegove glasove branimo. A narodu je stalo do svakog glasa
       Na samom startu predizborne kampanje, dakle pre mesec i po dana, čitaoci NIN-a mogli su da pročitaju intervju sa predsedničkim kandidatom udružene Demokratske opozicije Srbije Vojislavom Koštunicom, u kojem je on praktično izložio svoj politički program i svoje viđenje glavnih tema. Danas, na samom kraju, uoči konačne odluke koju treba da donesu birači, tražili smo od njega da oceni ono što se u međuvremenu dogodilo.
      
       Šta je za vas najvrednije saznanje stečeno u protekloj predizbornoj kampanji?
       - Da postoji politička zrelost u narodu, i odlučnost da se 24. septembra, na izborima, mirnim i demokratskim putem odredi sopstvena sudbina. Velika je vera u ishod tih izbora. Na površinu je izbilo očekivanje da se živi u normalnoj državi.
      
       Rekli ste da će za vas i za DOS glasati i vojska i policija. Na čemu zasnivate tu tvrdnju, kad vidimo da policija u Srbiji aktivno učestvuje u predizbornoj kampanji stranaka Slobodana Miloševića i njegove supruge, a generali Vojske Jugoslavije i ne pokušavaju da se drže podalje od stranačke politike?
       - Postoji nešto što je preovlađujuće raspoloženje u institucijama kakve su vojska i policija. Te institucije podrazumevaju red i izvesnost. Režim nudi sve suprotno od toga, nered i neizvesnost. Setimo se koliko je vojnika i policajaca nepotrebno poginulo časno se boreći na Kosovu i protiv NATO-a, boreći se za otaxbinu, a ne za Slobodana Miloševića. A sve se to moglo izbeći. I, kao što ih je u rat gurnuo ne pitajući ih ništa, nije ih pitao ni kada će se rat završiti. Nikad ih ništa nije pitao. Oni to traže.
      
       Vojska i policija su u ovih desetak godina prošle kroz proces emancipacije i, jednostavno, svaki pokušaj instrumentalizacije od strane režima najveći deo vojske i policije sada doživljava kao nešto nametnuto. Na isti način kao i ona gomila ljudi koje Milošević uspeva da okupi na svojim skupovima, koji reaguju smrknuta lica, mlakim aplauzima, a misle - zašto su tu morali da dođu? I, koji već razmišljaju kako bi se mogli osvetiti na izborima 24. septembra, glasajući za one koji su za promene.
       Duh promena je već prožeo celo društvo. On nije prožeo jedino Slobodana Miloševića i njegovo najbliže okruženje. Bilo je Lilića i pre Lilića, mada ovaj pozni Lilić predstavlja zanimljivu pojavu. On se dogodio socijalistima uoči samih izbora. To su stvari koje se ne mogu kontrolisati.
      
       Čemu ti generali mogu da se nadaju od onog trenutka kada pred vama budu morali da stoje u stavu mirno?
       - Pred nama je jedna nova situacija i vrh armije to treba da doživi na taj način. I ja to doživljavam na taj način. Ponavljam uporno da nije vreme za revanšizam, za osvete, za likovanje posle izbora.
      
       Protiv vas je vođena retko prljava kampanja. Gađali su vas kamenjem, optuživali vas za sve i svašta. Zašto niste odgovarali na takve optužbe?
       - Zato što sam na samom početku rekao da na takve stvari neću odgovarati, i zato što je na neistine najbolje odgovarati istinom, onom istinom koja je u ovom trenutku za zemlju važna. Kada je reč o politici, ja ne želim da ulazim u namere pojedinaca. Ne tiču me se namere Miloševića i njegovih sledbenika. Mir je moja glavna deviza u ovoj kampanji, a da bih smirivao strasti, ja se ne bavim ni njihovim namerama. Zanimaju me samo posledice te politike. Mislim da je zadatak jedne nove demokratske generacije političara da stvara drugačiju političku kulturu. Kada bih odgovarao na njihove optužbe, upleo bih se u to vrzino kolo, služio bih se jezikom mržnje kojim se oni služe. Ne, ja hoću da pokažem da se može govoriti o određenim stvarima koje su bitne i da se može govoriti drugačijim jezikom. To čovek mora da pokaže nekakvim ličnim primerom.
      
       Neki od onih stranih državnika i političara sa kojima je Slobodan Milošević svojevremeno paktovao i tajno pregovarao, sada se naročito ističu u tvrdnjama da će izbori biti pokradeni, falsifikovani, a da Milošević svakako neće biti voljan da prizna izborni poraz. Kao da hoće, makar indirektno, da kažu da ne treba ni izlaziti na izbore. Ne čini li vam se da je i među nominalnim Miloševićevim protivnicima mnogo onih kojima, izgleda, više odgovara status kvo nego demokratske promene u Srbiji?
       - Naravno, meni to ne predstavlja novu situaciju. Ja sam sve vreme markirao ta dva pola i ta dva činioca koji Srbiji rade o glavi na različite načine, i kad je reč o unutrašnjopolitičkom i kad je reč o spoljnopolitičkom planu. To je smisao moje poruke da Srbima o glavi rade i Beli dvor i Bela kuća. Sada se to nesumnjivo ponavlja, ali mislim da je situacija nešto složenija i da je nesumnjivo da se Bela kuća, da uzmem to kao metaforu, i da je ne vežem samo za Vašington nego za zapadni svet, dosta raslojila i u njoj se uočavaju različite struje i pogledi na situaciju u Srbiji. Ima onih koji jesu za promene, a ima i onih koji još razmišljaju o tome da se - uz sve mane koje ima Milošević - njihov uticaj može više osetiti zahvaljujući njemu nego bez njega. A ima, naravno, i onih koji su, jednostavno, u ovom trenutku zaokupljeni svojim brigama.
       U Evropi su prilike nesumnjivo bitno drugačije, ali mislim da se i u Vašingtonu uočavaju neki novi vetrovi. Barem nema više mnogo onog ranijeg ciničnog stava da Milošević svojim prisustvom omogućava nestabilnost u regionu, a samim tim omogućava i viši stepen zapadnog političkog, vojnog i svakog drugog prisustva na ovom prostoru.
       Ono što dolazi iz Evrope je potpuno novo. Mislim na skup u Evijanu, mislim na francuskog ministra inostranih poslova Ibera Vedrina i njegovu poruku, mislim na poruku koju je u ime Evropske unije preneo Jorgos Papandreu. Ali, mislim da ovog puta i američka administracija upola glasa vrši reviziju sopstvene politike koja se ipak završila fijaskom na Kosovu, mada su oni sada uglavnom zaokupljeni predsedničkim izborima. I zato se sada već uočava promena onog ranijeg stava - što Milošević duže ostane, mi ćemo po ovom prostoru moći više da vršljamo... To je pozitivna promena.
      
       Vladajuća koalicija u Crnoj Gori je svojevremeno aktivno učestvovala u dovođenju Slobodana Miloševića na mesto predsednika Jugoslavije. Šta se to u međuvremenu dogodilo da oni sada ne žele da na izborima, na miran način, učestvuju u procesu promena?
       - Ja sam se verovatno malo i zamerio onima koji predstavljaju vladajuću koaliciju u Crnoj Gori ocenama da je njihov stav, zapravo, nejasan. Nisu sam Slobodan Milošević i jedna neustavna promena Ustava dovoljni da se zbog toga dovodi u pitanje savezna država. Bilo je toga i ranije, dok je Crna Gora uredno participirala u funkcionisanju savezne države. Nije ta država uvek počivala na potpunoj ustavnosti i zakonitosti. Daleko od toga. Ako je neko protiv savezne države, onda bi kao demokrata to trebalo da dokaže na jednom pravom testu. Taj test je referendum. Ali, vladajuća Crna Gora neće referendum. Zato sam ja postavio pitanje: šta hoće? Neće izbore, neće referendum. Za mene je i jedno i drugo sredstvo demokratsko. Hoće, zapravo, da nastavi da živi kao jedna paralelna država, pomalo na onaj način na koji je živelo Kosovo u saveznoj državi, računajući da će u jednom trenutku bezbolno, ali putem koji nije demokratski, doći do samostalnosti. Eto, to je nešto o čemu sam ja govorio. Ali opet, kao u ovoj priči o Zapadu, a naročito o Vašingtonu, to je sve mnogo složenije.
       Iz Crne Gore sada, hvala bogu, dolaze i drugačije poruke. U to su me naročito uverili poslednji razgovori sa predsednikom Skupštine Crne Gore Svetozarom Marovićem. Dovoljno je samo videti Marovićevu izjavu da se država ne može rušiti zbog jednog čoveka. To je ono što uporno ponavljam.
      
       Šta biste poručili nekadašnjim sledbenicima SPO-a koji su verovatno zbunjeni stavovima rukovodstva svoje stranke?
       - Sve poruke koje sam upućivao su poruke celokupnoj našoj javnosti. Ne bih tu izdvajao nijednu stranku, pogotovu ne bih izdvajao stranke čiji su članovi toliko dugo sudelovali u raznim opozicionim akcijama i u širem smislu predstavljaju deo opozicije. Ja sam više nastojao da uputim umirujuću poruku onima koji su bili pripadnici SPS-a, koji su glasali za tu stranku, da promene u Srbiji donose nešto što je pozitivno i svima nama potrebno. Donose stabilnost. U ovoj državi nema stabilnosti. Jedino je stabilna vlast, jer je nepromenljiva i nesmenjiva. Onog trenutka kada vlast postane promenljiva i smenjiva, država će postati mnogo stabilnija..
      
       Kako ocenjujete sukobe SRS-a sa njihovim sadašnjim koalicionim partnerima?
       - Moram reći da tu stvari nikad nisu potpuno jasne. Po onoj narodnoj: mož' da bidne al' ne mora da znači. Ima nešto u metodologiji delovanja SPS-a i radikala što ih navodi da se prema potrebi spore pred izbore da bi se složili posle izbora, da razdvoje glasove pre izbora kako bi ih sabrali posle izbora. Jer, taj zbir je uvek veći ukoliko se izvede ta operacija nego ukoliko na izbore idu zajedno. Ja sam bliži tom tumačenju.
      
       Najčešće vas optužuju da ste marioneta Zorana Đinđića, koga optužuju da je marioneta NATO-a. Kako doživljavate tu vrstu optužbi?
       - Mislim da nema ničeg bitno novog i drugačijeg u mojim sadašnjim nastupima u odnosu na one prethodne. Svako može da uoči da je moja kritika NATO-a bila i ostala verovatno najargumentovanija na ovom prostoru. Bilo je onih koji su napadali NATO, bilo je onih koji su se prostački dopisivali sa Haškim sudom. Sve što sam imao da kažem i o NATO-u i o Haškom sudu, bilo je krajnje argumentovano, utemeljeno i takve kritike se mogu čuti i na Zapadu, među mnogim njihovim strankama, među mnogim njihovim intelektualcima.
       Ja sam jedino pošao od toga da moja politika mora da ima najširu podršku i javnosti i svih stranaka u Demokratskoj opoziciji Srbije i nevladinih organizacija. Reč je, prosto, o potrebi za jednim širokim frontom i naravno da sam u nekim elementima tu politiku morao da uskladim sa činjenicom da se tu nalaze različite grupacije, razne nacionalne zajednice, ali ne odstupajući nikad od svojih demokratskih uverenja i polazeći od toga da sve nas zbližava potreba za promenama. Mi sada moramo u drugi plan da stavimo neke programske razlike koje postoje među nama u odnosu na nešto što nam je u ovom trenutku osnovni cilj. Uzmimo pitanje Srbije, Vojvodine, federalizacije ili regionalizacije Srbije. Postoje stranke u DOS-u koje se zalažu za federalizaciju Srbije. Demokratska stranka Srbije i ja lično nikad nismo prihvatili federalizaciju Srbije. Ja sam se zalagao za regionalizaciju Srbije. Mislim da je regionalizam najbolja forma da imate decentralizovanu vlast, ali da ne rasturite državu. To je Španija dobro pokazala svojim regionalizmom. Ali, ta tema nije aktuelna u ovom trenutku. Mi hoćemo nešto drugo da uradimo. Mi hoćemo da pokažemo da je svaka vlast zemaljska, a ne od Boga, pa prema tome može biti smenjiva. Posle toga ćemo se, naravno, sporiti oko ovih drugih stvari, uključujući i ove koje sam pomenuo, ali na demokratski način.
      
       Šta ako gospodin Milošević zaista odbije da prizna poraz na izborima?
       - Tu se mi nalazimo u situaciji da moramo da branimo demokratiju, a da sprečavamo revoluciju, unutrašnji rat, pa čak i spoljnu intervenciju koja bi time mogla biti izazvana. To je velika odgovornost. Mene u ovom trenutku ohrabruje to što su pre nekoliko dana na sastanku Kontakt grupe u NJujorku sve zemlje članice, dakle i Ruska Federacija, zauzele stav da je neophodno da ovi izbori budu slobodni i pošteni, a da će se njihova validnost procenjivati na osnovu važećih međunarodnih standarda. Dakle, mi ćemo, na osnovu svega onoga što nam stoji na raspolaganju i na osnovu naše kontrole izbora, moći da kažemo da li su ti standardi bili poštovani. S druge strane, to će moći da kažu i uticajni činioci međunarodne zajednice, koji ne obuhvataju samo SAD i pojedine članice EU, nego i Rusku Federaciju, što je jako važno i za mene veoma ohrabrujuće.
      
       A šta bi trebalo da se dogodi da DOS ne prizna izbore? Vi kao da prihvatate mogućnost da vas malo pokradu, ali ne i da vas mnogo pokradu. Gde je ta granica vaše tolerancije?
       - Ne, naš ustupak se sastojao u tome što smo prihvatili da izađemo na izbore pod ovim medijskim uslovima. Dakle, tu smo pristali na Miloševićeva pravila igre i medijski uslovi su zaista skandalozni. Nikad nije bilo prljavije kampanje. Ali, kad dođemo do nečega što se može prebrojati, kvantifikovati, tu nema pogađanja. Jedan glas - jedan glas, bilo na kojoj strani. Čak i da ne utiče na ishod izbora, mi polazimo od toga da postoje neki rezultati kojima raspolažemo i neki drugi s kojima će verovatno režim izaći u javnost. Mi ćemo se samo držati onih rezultata do kojih smo došli, polazeći od toga da smo se obavezali prema narodu da njegove glasove branimo. A narodu je stalo do svakog glasa. I svet će na taj isti način razmišljati.
      
       STEVAN NIKŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu