NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nervoza u vojnom vrhu

Dok premijer Ivica Račan i predsednik Stjepan Mesić nose pancir-košulje, Hrvatska s nervozom očekuje ishod izbora u SRJ i smirivanje domaće političke scene

      Nevolja nikad ne dolazi sama, konstatovali su hrvatski političari čekajući zvaničan epilog izborne drame u Beogradu. Slobodan Milošević izgubio je na biralištima, a vlast u Zagrebu našla se pred državnim udarom. Premijer Ivica Račan i predsednik Stjepan Mesić počeli su da se voze u blindiranim automobilima i da nose pancir-košulje budući da im je službena pošta pretrpana anonimnim "smrtnim presudama". Aktuelna vlast optužena je da brutalno ruši sve što je prethodni režim gradio, a sudeći po sadašnjem stanju, najgore tek dolazi. Svi su izgledi da će Vojislav Koštunica krajem novembra doći u Zagreb na samit balkanskih zemalja, a niko u hrvatskoj metropoli još ne zna kako da ga dočeka i kakvu političku konverzaciju sa njim da vodi. Šef domaće diplomatije Tonino Picula požurio je da kaže kako je Koštunica kao građanin "u principu" dobrodošao, ali kao predsednik Jugoslavije ne. "Susjedi sa jugoistoka", misli Račanov ministar, još nisu ubedili Hrvate da sa demokratijom misle ozbiljno. Ili, kako to kaže Stjepan Mesić, "Koštunica je legalist, ali nije anđeo."
      
       Sporno "izvinjenje"
       Političke napetosti u Beogradu za Zagreb su postale zabrinjavajuće onoga časa kad je postalo izvesno da njihov rasplet povlači i preispitivanje hrvatsko-srpskog sukoba. Protiv toga su ustali ne samo pripadnici nekad vladajuće Hrvatske demokratske zajednice nego i njihovi politički sateliti sa ekstremne desnice, deo kaptolskog klera i dvadesetak generala Hrvatske vojske. Pobuna u vojsci bila je kap koja je prelila čašu. Poučeni primerom bivšeg saborskog potpredsednika, istaknutog funkcionera HDZ-a Vladimira Šeksa koji je otvoreno tražio da Stjepan Mesić odstupi s funkcije predsednika države, generali su optužili državni vrh da krivotvori činjenice o "Domovinskom ratu". Kad su ga zbog iste stvari prozvali neki od hrvatskih biskupa, Mesić im je odgovorio da se bave "dušom" i socijalnim poslanjem svojih pastira, a da politiku ostave ljudima koje su Hrvati zato izabrali na parlamentarnim i predsedničkim izborima početkom godine.
       Poznat po svojoj liberalnoj orijentaciji i apolitičnom stavu, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić nije želeo da komentariše ni radikalne izjave svojih biskupa, ni odgovor predsednika države. Premda je pred novinarima izjavio ono čuveno "no comment", u javnosti i državnom vrhu veoma je dobro primljena Bozanićeva molba da se njemu i Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, kao i svim njenim sveštenicima, oprosti zbog propusta u proteklim godinama. Nadbiskup zagrebački odmah je precizirao da se u ime svoje crkve posebno kaje za sve što su u to vreme morali da pretrpe pripadnici drugih crkava i kultura u Hrvatskoj...
       Domaći radikali ovo su otrpeli, ali kad je reč "izvinjenje" upotrebio Stjepan Mesić, rekavši novosadskom radiju kako u budućnosti svi treba da se izvinimo jedni drugima, hadezeovska opozicija skočila je ubodena u najbolnije mesto. Već pomenuti Vladimir Šeks opisao je Mesićeve izjave kao "riječi iz ludnice" i čin osobe kojoj je hitno potrebno psihijatrijsko lečenje. Predsednik Hrvatske na ovo se nije ni osvrnuo, ali je iz njegovog kabineta saopšteno da nekadašnji potpredsednik Hrvatskog državnog sabora ima običaj da takve izjave daje u alkoholisanom stanju. U redovima Hrvatske demokratske zajednice ubrzo je usledilo veliko kadrovsko spremanje. Glavna žrtva bio je nekadašnji savetnik pokojnog Tuđmana za unutrašnju politiku dr Ivić Pašalić. Kako je reč o političaru koji je izrazito omražen u domaćoj javnosti, Hrvatska demokratska zajednica odlučila je da ga skloni sa javne scene a posle Pašalića na redu za "stranački odstrel" je Vladimir Šeks.
      
      
       Sporne uniforme
       Za razliku od HDZ-a i kaptolskog vrha u Zagrebu, koji su pokazali spremnost da sami okončaju razmirice u svojim partijskim i stranačkim redovima, zlovoljni generali Hrvatske vojske nisu imali toliko strpljenja. Nosioci vojnih uniformi u Hrvatskoj dobro znaju da praktično svaki od njih uskoro može da se nađe u Hagu a nacija i dalje samo nagađa šta je sve sadašnji predsednik države pre tri godine ispričao tužiteljima i istražiteljima haškog tribunala. Kad su dvanaestorica generala optužila Stjepana Mesića da kriminalizuje njihovu ulogu u ratu, prvi čovek Hrvatske više nije želeo da rizikuje.
       Potpisnicima javne peticije protiv njega kratko je poručio da su odigrali na pogrešnu kartu, jer "vlast se ne ruši pamfletima". Koristeći svoje ustavno pravo, Mesić je, kao vrhovni zapovednik vojske, po kratkom postupku poslao u penziju dve trećine autora ovog pisma premda se radi o generalima čija je prosečna starost trideset godina. Ostali sa popisa već ranije su penzionisani. To je bilo dovoljno da hrvatska politička desnica zaključi kako je država obezglavljena. "Sječa generala" državu je, tvrde, ostavila bez proverenih ljudi sposobnih da organizuju odbranu u slučaju spoljne agresije. U svemu je najzanimljivija činjenica da su na listi preko noći penzionisanih generala mnogi koji bi mogli da završe pred sudom u Hagu. Među njima su, recimo, bivši šef glavnog štaba Hrvatske vojske general Janko Bobetko, čiji je sin početkom devedesetih godina fizički nasrnuo na srpske zastupnike u hrvatskom Saboru. Tu je i Ivan Čermak, "ratni guverner" Knina, osumnjičen za ratne zločine nad civilima u operaciji "Oluja", zatim generali Anto Gotovina i Mirko Norac sa istog spiska. Mesićev dekret preventivno je penzionisao i nekadašnje miljenike pokojnog ministra odbrane, ekstremnog desničara Gojka Šuška - Miljenka Filipovića, Ivana Koradea, Damira Krstičevića, admirala Davora Domazeta Lošu i mnoge druge iz bivše vojničke nomenklature Gojka Šuška i pokojnog predsednika Franje Tuđmana.
      
       Pretnje levičarima
       Komentar predsednika Stjepana Mesića o ovoj drastičnoj političkoj odluci bio je veoma kratak. Ne radi se, kaže, ni o kakvim hrvatskim vitezovima, nego o ljudima koji su, otvoreno tražeći smenu aktuelne vlasti, uprljali svoju uniformu dnevnom politikom. Takvi su sada izgubili svako pravo da se smatraju pripadnicima Hrvatske vojske.
       Radikalan rez predsednika države u vojnu kamarilu Hrvatske uzbunio je i predstavnike političke vlasti. Mada su se premijer Ivica Račan i predsednik parlamenta Zlatko Tomčić složili da se radi o veoma neprofesionalnom potezu dvanaestorice generala, Mesićeva odluka zatekla je mnoge. Pogotovo zato jer je obznanjena mimo znanja ministra odbrane liberala Joze Radoša. To dodatno zaoštrava ionako nategnute odnose Hrvatske liberalno-socijalne stranke Dražena Budiše sa ostalim partnerima u vladajućoj koaliciji. Upravo zato ima osnove za zaključak da je dramatičan potez koji je, uklanjajući pobunjene generale Hrvatske vojske, povukao predsednik države zapravo pouka neodlučnom premijeru Ivici Račanu koji nikako da smogne snage i suprotstavi se napadima uznemirene hrvatske desnice. Ne treba, naravno, zanemariti ni praktične razloge: na prvom mestu je strah za vlastiti opstanak najistaknutijih predstavnika aktuelne hrvatske vlasti.
       Mada su Ivica Račan i Stipe Mesić odlučili da se voze u blindiranim automobilima, ne treba zaboraviti da izvesno "Hrvatsko narodnooslobodilačko vijeće" preti i mnogim političarima liberalne i leve orijentacije. Među njima su, na primer, dr Vesna Pusić, dr Stipe Šuvar, Ivan Zvonimir Čičak, Dobroslav Paraga. Na spisku su i novinari nekih zagrebačkih nedeljnika, poput Jasne Babić iz "Nacionala" koja je tek nedavno zaključila da je Hrvatska demokratska zajednica zapravo zločinačka organizacija, i Davora Butkovića, urednika "Globusa", koga je svojevremeno tužila kompletna hadezeovska vlada bivšeg premijera Zlatka Mateše.
       Nije poznato da li su i njima dodeljeni blindirani automobili i pancir-košulje, ali je izvesno da politička nervoza u Hrvatskoj raste proporcionalno sa zaoštravanjem na političkoj sceni Srbije. Mada zvuči bizarno, razlog je veoma jednostavan. Većina domaćih političara već je upoznala Slobodana Miloševića i zna na koga može da računa u kriznim momentima. I u Hrvatskoj, kao i u Srbiji. Kad god su stvari u Hrvatskoj počele da idu nizbrdo, biračima je sugerisano da je Srbima pod Miloševićem mnogo gore. A kad je Srbima loše, onda tek Hrvati mogu da shvate koliko je njima dobro. Pravi problemi nastaju kad je dobro i jednima i drugima.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu